img
Loader

Robert Čoban

Razglednica

Jedna noć u Bangkoku

Kućica za miša u Tompsonovom muzeju i Kineska četvrt sa crvima i škorpionima na meniju samo su neki od razloga svetske pomame za glavnim gradom Tajlanda

Kultura sećanja

Putnici sa Perona 21

U podrumu Železničke stanice Milano Centrale je Peron 21 sa kojeg je u Aušvic odvedeno 1200 Jevreja iz severnih delova Italije. Tu je 2013. otvoren jedinstveni muzej – Memoriale della Shoah

Razglednica

Ne naginji se kroz prozor

Između Tirana i Sent Morica “Bernina Express” prolazi kroz 55 tunela i preko 196 mostova i vijadukta, a ako putujete po sunčanom zimskom danu, videćete neke od najspektakularnijih prizora na Alpama

Razglednica

Beli lotos, crne zastave

Maldivi, simbol za egzotiku i luksuzni turizam, u proteklih četvrt veka imali su veoma burnu istoriju ispunjenu brojnim nemirima prevratima, čiji deo je bila i ekipa Otpora iz Srbije, kojoj je za “konsultantske usluge” obećano jedno od ostrva

Kulturna baština

Lenka Dunđerski za 21. vek

Kao što je porodica Dunđerski bila simbol bogate srpske trgovačke i industrijske elite u Austrougarskoj, tako i novi vlasnici dvorca Sokolac simbolizuju novopečene srpske bogataše, pa se može reći da je Maja Buha – Lenka Dunđerski po meri Srbije 21. veka

Razglednica

Egzodus milionera sa obala Temze

Dok protivnici Bregzita ispred Big Bena puštaju prepevane hitove u kojima ismevaju Najdžela Faraža, najzaslužnijeg za izlazak Velike Britanije iz EU, procenjuje se da je London u proteklih 10 godina napustilo 30.000 milionera

Rimske izložbe

Muha, Musolini i Milena

U okviru dveju izložbi u Rimu, naredna tri meseca, ima i tragova Srbije: među delima Alfonsa Muhe je i Krunisanje kralja Dušana, a među radovima na izložbi koju je pre 90 godina otvorio Musolini, nalazi se i autoportret Milene Barili

Fenomen pop kulture

Ko je Jakov Jozinović: Uragan „Jakov“ stigao do Srbije

Bez ijedne autorske pesme dvadesetogodišnji student iz Vinkovaca Jakov Jozinović trenutno je pop-kulturni fenomen broj jedan na prostoru celog regiona. Spoj starih Balaševićevih, Oliverovih i Čolinih pesama i njegove mladosti, energije i spontanosti izaziva histeriju kod devojčica koja može da se meri sa onom iz vremena „Bitlsa"

Izložbe

Lepo upakovani fašizam

U Njujorku je u toku izložba 75 plakata iz Musolinijeve ere koji svedoče o uvek aktuelnoj sprezi umetnika, kompanija, marketinških stručnjaka i totalitarnog režima

Svetska promocija

Smrt i jahačica

Prošle nedelje u Pragu održana je svetska premijera nove knjige Dena Brauna Tajna tajni. U tom gradu je i smeštena radnja ovog romana, a izveštač “Vremena” bio je u pravo vreme na pravom mestu

Razglednica

Zasjaće palaci, a možda više i neće

Crnogorski ministar Slaven Radunović je predložio referendum o tome treba li Kotor da ostane na Uneskovoj Listi svetske baštine i izazvao više bure nego pojava kita u Zalivu, ali i doneo prvu nagradu barki “Ne bacajte bisere pred svinje” na Bokeškoj noći

Razglednica

Bella, lijepa li si

Duh koji je pušten iz boce na Zagrebačkom hipodromu početkom jula, preleteo je splitski “Poljud” i sleteo u Sinj gde je bio drugi veliki Tompsonov koncert, a stigao je, istina nešto oslabljen, i do rovinjske rive

Razglednica

Na ruševinama republike Aca Apolonija

Pitoreskni gradić Cavtat na Konavlima krije rodnu kuću slavnog slikara Vlaha Bukovca, mauzolej porodice Račić, rad vajara Ivana Meštrovića, ali i priču o bizarnoj epizodi iz novije istorije ovih prostora, kada je ovde proglašena nova Dubrovačka republika

Povodom izložbe

Beograđanin na Stradunu

O Goranu Tomaševiću, fotografu koji nije bio dovoljno dobar da ga beogradski dnevni list primi u stalni radni odnos, ali jeste da dobije Pulicerovu nagradu, i o njegovoj izložbi u Dubrovniku

Razglednica

Od Solila do Bjelila

Osim luksuznih hotela, apartmanskih naselja i golf terena, poluostrvo Luštica u Boki kotorskoj krije i brojne prirodne, istorijske i arhitektonske bisere koje je najlakše istražiti na dva točka

Razglednica

Šta bi Elenor Rigbi danas videla sa prozora

U Liverpulu se nalazi najveća katedrala u Ujedinjenom Kraljevstvu, jedan od najstarijih fudbalskih stadiona na svetu i dva muzeja posvećena Bitlsima. Ipak, u medije širom sveta ovog puta je dospeo zbog jednog do juče anonimnog 53-godišinjaka

Razglednica

Čekajući 100. rođendan Frenka Gerija

Slavni arhitekta Frenk Geri (96) i dalje čeka otvaranje svog remek-dela, muzeja Gugenhajm Abu Dabi, koje je sada pomereno na 2026. Dok ga ne dočeka, ako ste u glavnom gradu UAE, možete da posetite dve druge impresivne građevine – Veliku džamiju šeika Zajeda i Luvr Abu Dabi

Razglednica

Avetinjska pruga Šid–Bijeljina

Sve ostale stanice na trasi ove pruge – Adaševci, Morović, Višnjićevo i Sremska Rača – zapuštene su, pune smeća, u nekima su ostavljeni delovi nameštaja, mape, signalizacija, a u jednoj čak i ceo (zaključani) sef

Srpsko-kineska posla

Godina drvene zmije na obali Begeja

U Ečki, na nekadašnjem posedu jermenskog trgovca živom stokom Lazara Lukača, pored starosedelaca Srba i Rumuna danas živi i više od 800 Kineza koji svakog jutra u šest, u dugačkoj koloni na biciklama odlaze na posao u fabriku “Linglong”

Razglednica

Grad budućnosti na obali Garone

Bivši magacin kolonijalne robe postao je muzej; nekadašnja kasarna “Darwin ecosystem”, a gigantska betonska baza za italijanske i nemačke podmornice prostor za koncerte i izložbe

Razglednica

Povratak u Porto

Sa približno istim brojem stanovnika kao Beograd, Porto godišnje poseti trostruko više turista nego srpsku prestonicu. Prosečne plate su im dva puta veće od naših, a cene u restoranima i prodavnicama – dvostruko niže

U svetu zahvaćenom ratovima i haosom, prizori sa plaže u Alikanteu deluju gotovo nestvarno. Iako se Španija držala po strani od sukoba, protekle dve decenije istorija je nije štedela: teroristički napadi, migrantski talasi iz Afrike i Svetska ekonomska kriza 2008. Naime, Španci su zajedno sa Portugalom, Italijom i Grčkom bili jedna od PIGS zemalja (Portugal, Italy, Greece, Spain) koje su u odnosu na ostatak Evrope najteže podnele Svetsku ekonomsku krizu 2008. Ništa od toga se ovog marta ne vidi na ulicama Alikantea: turisti i lokalci mirno šetaju, nema vidnog prisustva migranata, prodavnice i restorani su puni, policije gotovo i da nema na ulicama... Cene hrane i pića u restoranima su na 50% beogradskih. Moj “paella & rioja index” kaže da se prosečne cene porcije omiljenog španskog jela od pirinča i boce crvenog vina iz provincije Rioha nisu menjale proteklih 10 godina. Porcija paelje se kreće od 14 do 17 evra, boca vina Rioha između 17 i 22 evra. Grad veličine Novog Sada (2024. imao je 358.608 stanovnika) na desetom je mestu u Španiji kada je o populaciji reč. Dok posmatram Afrikance koji prodaju fejk brendirane torbe na Explanada de España, šetalištu uz plažu, motaju mi se po glavi stihovi grupe Manu Chao (“Otišao sam da radim u grad na severu, svoj stari život ostavio sam iza sebe negde između Seute i Gibraltara”). Pesma Clandestino (Ilegalni) biografska je za svakog savremenog migranta, posebno za one koji su u Evropu stigli iz Afrike tom rutom preko Seute, španske eksklave na tlu Maroka o kojoj peva Manu Chao. Avion iz Beograda, pored turista iz Srbije bio je pun i nekih novih “cladestina”, onih plave kose i svetle puti. Naime, veliki broj migranata iz Rusije i Ukrajine preko Beograda odlazi u Španiju kao svoju krajnju destinaciju. U ulici koja vodi ka našem hotelu naišao sam i na lokal zatvoren teškim metalnim roletnama preko kojih je naslikan Isus. Iznad piše da se tu nalazi Pravoslavna parohija Sv. Andrije i Sv. Nikole. Ovo je jedna od tri ruske pravoslavne crkve u Alikanteu, gradu u kojem se istorija ruske dijaspore prati još od kraja 19. veka. Veruje se da u celoj provinciji Alikante danas živi 16.000 Rusa od kojih su mnogi kupili nekretnine u proteklih nekoliko godina. Na svakom koraku srećem tragove bogate istorije grada koji sežu još u stari vek. Veruje se da je ovo područje bilo stalno naseljeno proteklih 7.000 godina. Nekih 1.000 godina pre nove ere Grci i Feničani su na ovoj obali počeli da osnivaju svoje kolonije i podižu utvrđenja. Iznad grada na brdu Benakantil, ispresecanom divnim stazama za šetanje kroz vegetaciju i kamenje uzdiže se Tvrđava Sveta Barbara. Na tom mestu prvo utvrđenje su podigli Mavari tokom svoje vladavine Iberijskim poluostrvom (od 711. do 1296). Do tvrđave možete da stignete i taksijem ili malim autobusom, ali preporučujem vam laganu 15-minutnu šetnju od podnožja brda do zidina Svete Barbare. Utvrđenje je lepo očuvano, obnovljeno i održavano, sa nekoliko kafea i restorana za osveženje pa je uvek puno posetilaca. Od 1954. a naročito posle proglašenja nezavisnosti Alžira – u Alikanteu se naselilo više od 30.000 pripadnika ”pieds-noirs” populacije (Francuzi i ostali Evropljani koji su živeli u Alžiru do 1830. do 1962). Za grad koji je 1950. imao 101.000 stanovnika, ovo je bio veliki talas doseljavanja. Za samo 10 godina, između popisa 1960. i 1970. Alikante se uvećao za čak 49% – sa 121.832 na 181.550 stanovnika. Masovni turizam krenuo je u Španiji tokom šezdesetih godina 20. veka još za Frankova života pa se Alikante od lučkog i industrijskog grada polako transformiše u turističku destinaciju. Ko-katedrala Svetog Nikole iz Barija građena između 1613. i 1662. impresivna je građevina koja je kao i obližnja Bazilika Svete Marije podignuta preko džamije iz mavarskog perioda. To je čest slučaj u ovom delu Španije i lako je uočljivo na arhitekturi tih hramova. Enterijer hrama je spektakularan, posebno pogled sa galerije i Kapela Svete Pričesti koja se smatra jednim od najfinijih primera španskog baroka. Ulaz se plaća osam evra, ne prihvataju press-legitimaciju, ali – nisam se pokajao. Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!', title: 'Poslednja republikanska luka', pubdate: '2026-03-11 23:26:16', authors: authors, sections: "Mozaik", tags: "Alikante,Španija,Turizam", access_level: access_level, article_type: "news", reader_type: reader_type }; (function (d, s) { var sf = d.createElement(s); sf.type = 'text/javascript'; sf.async = true; sf.src = (('https:' == d.location.protocol) ? 'https://d7d3cf2e81d293050033-3dfc0615b0fd7b49143049256703bfce.ssl.cf1.rackcdn.com' : 'http://t.contentinsights.com') + '/stf.js'; var t = d.getElementsByTagName(s)[0]; t.parentNode.insertBefore(sf, t); })(document, 'script'); dataLayer.push({ 'event': 'Pageview', 'pagePath': url, 'pageTitle': 'Poslednja republikanska luka', 'pageContent': '[caption id="attachment_4979337" align="alignright" width="225"] ...i promenada[/caption] “No a la guerra!” (Ne ratu!) pisalo je na parčetu kartona koji je držala žena okružena grupom istomišljenica nedaleko od Promenade u Alikanteu. Dok smo se pozdravljali, razmišljao sam o onome što mi je Kori Udovički (čiji je otac Lazar bio “španski borac”) rekla par dana ranije: “Španci su iskusili strahotu Građanskog rata 1936–1939. i ne daju se lako uvući u nova stradanja!” Ovih dana, stav premijera Manuela Sančeza po pitanju aktuelnih svetskih sukoba i kriza takođe je primer principijelnog i časnog držanja: Kraljevina Španija je protiv agresije Rusije na Ukrajinu, protiv intervencije u Venecueli, protiv pokušaja otimanja Grenlanda i protiv rata u Zalivu. Kad smo kod Španskog građanskog rata, Alikante je bio poslednji grad lojalan Republikancima koji su 1. aprila 1939. osvojile Frankove trupe. Pre toga, 25. maja 1938. grad je teško postradao u bombardovanju italijanske Aviazione Legionaria – 300 ljudi je poginulo u tom jednom danu. Iz luke u ovom gradu zemlju su napustili poslednji članovi Republikanske vlade Španije pre nego što su frankisti okončali rat i započeli 36 godina dugu vladavinu ovom zemljom. Čuveno je da je 28. marta 1939, svega tri dana pred ulazak frankista u grad, Arčibald Dikson, kapetan britanskog broda SS Stanbrook, pod tepihom nemačkih bombi rešio da ukrca 2.638 republikanskih vojnika, funkcionera i članova njihovih porodica. “Niko nije ostao na obali, kako sam i obećao!”, rekao je Dikson. Brod nakrcan izbeglicama iz Alikantea posle 22 sata plovidbe stigao je u luku Oran, u francuskom Alžiru. U svetu zahvaćenom ratovima i haosom, prizori sa plaže u Alikanteu deluju gotovo nestvarno. Iako se Španija držala po strani od sukoba, protekle dve decenije istorija je nije štedela: teroristički napadi, migrantski talasi iz Afrike i Svetska ekonomska kriza 2008. Naime, Španci su zajedno sa Portugalom, Italijom i Grčkom bili jedna od PIGS zemalja (Portugal, Italy, Greece, Spain) koje su u odnosu na ostatak Evrope najteže podnele Svetsku ekonomsku krizu 2008. Ništa od toga se ovog marta ne vidi na ulicama Alikantea: turisti i lokalci mirno šetaju, nema vidnog prisustva migranata, prodavnice i restorani su puni, policije gotovo i da nema na ulicama... Cene hrane i pića u restoranima su na 50% beogradskih. Moj “paella & rioja index” kaže da se prosečne cene porcije omiljenog španskog jela od pirinča i boce crvenog vina iz provincije Rioha nisu menjale proteklih 10 godina. Porcija paelje se kreće od 14 do 17 evra, boca vina Rioha između 17 i 22 evra. Grad veličine Novog Sada (2024. imao je 358.608 stanovnika) na desetom je mestu u Španiji kada je o populaciji reč. Dok posmatram Afrikance koji prodaju fejk brendirane torbe na Explanada de España, šetalištu uz plažu, motaju mi se po glavi stihovi grupe Manu Chao (“Otišao sam da radim u grad na severu, svoj stari život ostavio sam iza sebe negde između Seute i Gibraltara”). Pesma Clandestino (Ilegalni) biografska je za svakog savremenog migranta, posebno za one koji su u Evropu stigli iz Afrike tom rutom preko Seute, španske eksklave na tlu Maroka o kojoj peva Manu Chao. Avion iz Beograda, pored turista iz Srbije bio je pun i nekih novih “cladestina”, onih plave kose i svetle puti. Naime, veliki broj migranata iz Rusije i Ukrajine preko Beograda odlazi u Španiju kao svoju krajnju destinaciju. U ulici koja vodi ka našem hotelu naišao sam i na lokal zatvoren teškim metalnim roletnama preko kojih je naslikan Isus. Iznad piše da se tu nalazi Pravoslavna parohija Sv. Andrije i Sv. Nikole. Ovo je jedna od tri ruske pravoslavne crkve u Alikanteu, gradu u kojem se istorija ruske dijaspore prati još od kraja 19. veka. Veruje se da u celoj provinciji Alikante danas živi 16.000 Rusa od kojih su mnogi kupili nekretnine u proteklih nekoliko godina. Na svakom koraku srećem tragove bogate istorije grada koji sežu još u stari vek. Veruje se da je ovo područje bilo stalno naseljeno proteklih 7.000 godina. Nekih 1.000 godina pre nove ere Grci i Feničani su na ovoj obali počeli da osnivaju svoje kolonije i podižu utvrđenja. Iznad grada na brdu Benakantil, ispresecanom divnim stazama za šetanje kroz vegetaciju i kamenje uzdiže se Tvrđava Sveta Barbara. Na tom mestu prvo utvrđenje su podigli Mavari tokom svoje vladavine Iberijskim poluostrvom (od 711. do 1296). Do tvrđave možete da stignete i taksijem ili malim autobusom, ali preporučujem vam laganu 15-minutnu šetnju od podnožja brda do zidina Svete Barbare. Utvrđenje je lepo očuvano, obnovljeno i održavano, sa nekoliko kafea i restorana za osveženje pa je uvek puno posetilaca. Od 1954. a naročito posle proglašenja nezavisnosti Alžira – u Alikanteu se naselilo više od 30.000 pripadnika ”pieds-noirs” populacije (Francuzi i ostali Evropljani koji su živeli u Alžiru do 1830. do 1962). Za grad koji je 1950. imao 101.000 stanovnika, ovo je bio veliki talas doseljavanja. Za samo 10 godina, između popisa 1960. i 1970. Alikante se uvećao za čak 49% – sa 121.832 na 181.550 stanovnika. Masovni turizam krenuo je u Španiji tokom šezdesetih godina 20. veka još za Frankova života pa se Alikante od lučkog i industrijskog grada polako transformiše u turističku destinaciju. Ko-katedrala Svetog Nikole iz Barija građena između 1613. i 1662. impresivna je građevina koja je kao i obližnja Bazilika Svete Marije podignuta preko džamije iz mavarskog perioda. To je čest slučaj u ovom delu Španije i lako je uočljivo na arhitekturi tih hramova. Enterijer hrama je spektakularan, posebno pogled sa galerije i Kapela Svete Pričesti koja se smatra jednim od najfinijih primera španskog baroka. Ulaz se plaća osam evra, ne prihvataju press-legitimaciju, ali – nisam se pokajao. Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!', 'pageDate': '2026-03-11 23:26:16', 'pageAuthor': authors, 'visitorType': visitor_type, }); console.log(post_id); console.log('Pushed'); });