Pogrebna ceremonija za Alija Hamneija biće „najveći skup u istoriji“ Teherana, najavio je tamošnji gradonačelnik.
Iran se sprema za šestodnevne obrede i sahranu vrhovnog vođe koji je 37 godina upravljao zemljom. Ubijen je u raketnom napadu Izraela i SAD krajem februara, zajedno sa još nekim članovima porodice.
Nejasno je da li su i u kojem stanju posmrtni ostaci izvađeni iz ruševina koje se vide na satelitskim snimcima. Sa ceremonijom se čekalo sve do krhkog dogovora o prekidu vatre sa Vašingtonom.
Ali Akbar Purdžamšidijan, koji je zadužen za organizaciju ceremonije, kaže da ona treba da „ojača nacionalno zajedništvo“. Pitanje je koliko će u tome uspeti, piše DW.
Sistem je pobedio
Za razliku od ajatolaha Homeinija – koji je vodio zemlju u prvih deset godina nakon islamske revolucije 1979. – njegov naslednik Hamnei vladao je do detalja, postavljajući svoje ljude na gotovo sve pozicije.
To kaže Merzad Borujerdi, profesor istorije i politikologije na Univerzitetu u Misuriju. Pod Hamneijem se nisu zaoštrili samo odnosi sa spoljnim svetom, već je iznutra krvavo gušeno više talasa demonstracija.
„Ali Hamnei se kao poglavar države vodio taktikom da protivnicima ne čini ustupke. Ne samo kritičarima režima, nego ni reformskim snagama unutar sistema“, dodaje Borujerdi za DW.
Zato je udaljavanje društva od političkog sistema rezultat i Hamneijeve politike, nastavlja profesor: „Mnogi ljudi su siti ovog sistema.“
No, sistem je za sada pobedio, kaže jedna aktivistkinja za ženska prava iz Teherana, koja je zamolila da joj ne pominjemo ime. „Sa time se teško mire demonstranti koji su iskusili tlačenje u decembru i januaru“, kaže ona.
Nedugo pre američkih i izraelskih napada, Iran je doživeo veliki talas protesta koji su počeli iz ekonomskih razloga. Ali, napad je učvrstio režim u sedlu. Bombardovane su, kaže, gusto naseljene oblasti i petrohemijska industrija, uništene su hiljade radnih mesta.
„Pristalice Islamske Republike time su dobile novi zamah“, kaže naša sagovornica. A protivnici vlasti shvatili da ne mogu da se nadaju nikakvoj pomoći spolja. Da su sami.
U zemlji koja broji skoro sto miliona ljudi, vlast će naći veliki broj pristalica da iziđu na ulice u čast pokojnog ajatolaha. Od subote (4. jul) u Teheranu je trodnevna ceremonija – proglašeni su neradni dani.
Veliki uspeh u pregovorima
Hamnei će biti pokopan u četvrtak (9. jul) u svetom gradu Mašhadu na severu zemlje, gde je i rođen. Dan pre toga, povorka će ići kroz Nadžaf i Karbalu, svete šiitske gradove u Iraku.
Teheran koristi pogreb i za uticaj u regionu i svetu. Najavljene su delegacije iz blizu stotinu država.
Pristalice vlasti će, smatra Borujerdi, izaći na ulice ne samo zbog privrženosti pokojnom vođi. „Dve vojne velesile su napale Iran, a Islamska Republika i dalje postoji. Za mnoge pristalice sistema to je dokaz da je preživela, uprkos teškim gubicima.“
I ne samo to. Opšti je utisak da je Iran, u okvirnom sporazumu sa SAD, prošao vrlo dobro. Tu spada iskazana namera SAD da se ne mešaju u unutrašnje prilike Irana, kao i postepeno ukidanje sankcija.
„Zemlja nije dobila tolike ustupke ni nakon rata sa Irakom niti u okviru Atomskom sporazuma“, kaže Borujerdi.
Hamidreza Azizi, stručnjak za Bliski istok pri berlinskoj Fondaciji za nauku i politiku, kaže da je izlivanje sukoba na Liban učinilo da je i tamošnji Hezbolah bliži Teheranu više nego ikad.
Primećuje da su tvrdi pregovori o uslovima mira pokazali da se Hamneijeva politika nastavlja. Uostalom, njegov sin Modžtaba Hamnei je postao novi vrhovni vođa. Ali, Azizi upozorava da posebno moćna Revolucionarna garda još ima zadrški. Neizvestan je, kaže, konačni ishod pregovora.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!