Koju god funkciju imao u Republici Srpskoj ili Bosni i Hercegovini, Milorad Dodik je bio profesionalni prijatelj svakog premijera ili predsjednika Srbije. Kako su dolazili i odlazili, tako se mijenjao i on.
Uz Đinđića, Koštunicu i Tadića, uglavnom je bio provropski orijentiran. Uz Tomu Nikolića i Vučića, otkrio je nacionalizam i populizam. Ako se izuzmu ratni zločini, danas je mnogo sličniji Karadžiću nego samom sebi iz devedesetih.
Ipak, Dodik nikad nije bio marioneta Beograda. Iz svakog profesionalnog prijateljstva uvijek je izvlačio što mu je trebalo. I tako sve do Kristijana Šmita.
A šta sada
Mandat ovog Visokog predstavnika za BiH nije verificiran u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija što ga je stavilo u najslabiji položaj od svih prethodnika. Dodik je to pročitao kao priliku da ožeže po bivšem njemačkom ministru poljoprivrede tvrdeći da brani RS i srpstvo kao takvo.
Ukratko, postupio je vrlo slično onom što radi Vučić. I on udara po Zapadu na domaćim televizijama, ali za razliku o Dodika, iza zatvorenih vrata uvijek je imao ponudu za Amerikance i Evropljane. Danas su to granate i municija za Ukrajinu i Izrael, jučer je bio Briselski sporazum.
Ali kako je sve ovo previdio političar sa toliko iskustva poput Dodika, znajući da ni izdaleka ne raspolaže Vučićevim resursima? Razlog je jednostavan – sa jačanjem njegove vlasti, jačali su kriminal, korupcija i besperspektivnost u RS. Osim igranja na nacionalnu ugroženost i podizanje tenzija, Dodiku ništa drugo nije preostalo.
Osveta sudbine
Sudska presuda maksimalno je izolirala predsjednika RS. Zato i parafrazira Miloševića iz slične situacije: ne napadaju Srpsku (Srbiju) zbog njega, nego njega zbog obrane Srpske (Srbije). Ovakvo poistovjećivanje sa etnitetom dobro je uz gusle, ali ne i za politički opstanak – čita se kao prazna izjava čovjeka stjeranog u ćošak.
Predsjednik RS često je volio zapjevati „jači smo od sudbine“. Danas mu se sudbina sveti. Naime, Dodika su stranci doveli i sada ga odvode. Konkretno: Visoki predstavnik Karlos Vestendorp smijenio je 1998. predsjednika RS Niklolu Poplašena zato što je odbijao da Dodiku da mandat za formiranje etnitetske vlade. Dalje je sve istorija, uključujući i Šmita.
Pogled na stazu odmetnika
Ako je Dodik zaboravio da je BiH strani protektorat, Vučić nije. Može li nekako iz Beograda pomoći svom najboljem profesionalnom prijatelju? Nema šanse.
Eventualna podrška referendumu koji najavljuje predsjednik RS i sličnim aktima otpora, lišili bi Vučića razumijevanja i šutnje Brisela u dubokoj političkoj krizi u kojoj sve lošije stoji. Ipak, možda ponešto još i može učiniti za Dodika. A to je da ga pomiluje. Ali ne u pravnom i političkom smislu, već u onom ljudskom – po kosi i obrazu.
Veliki letnji popust na „Vreme“! Samo kliknite ovde, odaberite pretplatu i podržite redakciju u nezavisnom radu.
