
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Skandiranje, vatromet, porodice i na kraju – “Rio Tinto, marš iz Srbije”
Slika sa balkona Skupštine grada Beograda, ne samo košarkaša već svih sportista, bila je u duhu čuvene rečenice košarkaškog selektora Svetislava Pešića “Svi za jednog, jedan za svi!”, čime je i kapiten Bogdan Bogdanović, uz svoje saigrače, završio govor i pozdravio publiku. Da zlatna medalja pripada svima i da su osetili podršku publike iz Srbije čak u Parizu, poručili su Damir Mikec i Zorana Arunović, osvajači zlatne medalje u streljaštvu na Olimpijadi. Aleksandra Perišić, zlatna devojka srebrnog sjaja, kako su je prozvali, izašla je sa suzama u očima i pozdravila publiku koja ju je dočekala ovacijama i poručila da nije izneverila njihova očekivanja. Uz pesmu “Povratak otpisanih” izašli su na balkon i “otpisani” delfini, koji su pokazali kako se osvaja zlato i veruje u uspeh kada svi sumnjaju. Za sam kraj, uz ogroman aplauz i usklike izašao je i Đoković, koji je poručio publici, koja ga uvek iznenadi, da je “…ovo nešto najlepše što sportista može da doživi”. Miris vatrometa i baklji, izvedba pesme “Veseli se srpski rode” Danice Crnogorčević uz pratnju olimpijaca na balkonu i oduševljene publike, nagoveštavli su završetak dočeka. Međutim, za sam kraj publika je izrazila protivljenje rudarenju litijuma u Jadru i dolaska kompanije Rio Tinto – “srpski rod” je uzvikivao “Rio Tinto marš iz Srbije”.
Prelomni momenti, preispitivanja i slavlje nakon pobede su oni suveniri koje će naši olimpijci pamtiti. Najvažnije je zlato, kaže za “Vreme” kapiten vaterpolo reprezentacije Nikola Jakšić. “To je bilo ubedljivo najbitnije. Takođe momenat kada smo pobedili Grke, mislim da je to prelomilo. Posle tog trenutka niko nije sumnjao u to da li ćemo osvojiti zlato ili ne.”
Reči koje je Đoković uputio našim reprezentativcima u vaterpolu ostaće tajna, ali kako Jakšić kaže prilično su im pomogle u pohodu na zlato: “Definitivno nas je dodatno motivisala i utakmica naših košarkaša kada su igrali protiv Amerikanaca, što se takođe videlo u tome da smo ih pobedili sa četiri razlike. Na kraju je bitno to kako smo se vratili, a ne kako smo krenuli.”
Na putu do zlata pred sobom su imali reprezentacije Grčke i Amerike. Deluje da su tempirali formu za nokaut fazu, kako objašnjava, što nije bila namera, ali svakako najvažnije jesu dobijene utakmice. Da su čuvali snagu pokazuju partije i četvrto mesto u grupi za prolazak u nokaut fazu.
“Možemo na kraju i reći kao da smo tempirali tu grupu, samo da prođemo i da pobedimo najbitnije tri utakmice kasnije”, zaključuje Jakšić.
O atmosferi sa tribina na Olimpijskim igrama za “Vreme” govori Luka Jovanović, koji je imao priliku da isprati košarkaške utakmice i ključan meč Novaka Đokovića.
“Biti u publici na Olimpijskim igrama neverovatno je iskustvo. Veliki grad, vrhunska organizacija i masa ljudi. Atmosfera na našim utakmicama bila je bolja nego na ostalim koje sam gledao uživo, jer se navijalo veći deo vremena, iako smo po protokolu morali da sedimo”, kaže Luka Jovanović za “Vreme” i dodaje da je publika bila većinom kulturna, i iako se tenzija osećala na terenima, nije bilo incidenata.
Tokom meča Đokovića i Alkaraza bilo je par dobacivanja koje je sudija utišao. Svi posetioci Olimpijskih igara jesu poštovaoci i uživaoci sporta, te su pokazali kako se ponaša i bodri svoja zemlja za vreme utakmica. “Najjači utisak mi je ostavio meč Novaka Đokovića kada je osvojio zlato koje mu je jedino preostalo da osvoji u karijeri”, zaključuje Jovanović.
Osim ovacija reprezentativcima, na kraju se čulo i skandiranje protiv Rio Tinta. Usledilo je privođenje trojice aktivista Kreni-Promeni koji su držali transparent “Nećeš kopati”. Pušteni su nekoliko sati kasnije, uz objašnjenje da transparent nije u skladu sa događajem. Nakon skandiranja, novinari su bili uskraćeni za izjave, zbog čega – ostaće nedorečeno. Na ulicama ispred Starog dvora ostalo je plastičnih flašica, pobacanih transparenata i po koja zastava koja se vijorila ponosno na dočeku, ali i na protestima protiv Rio Tinta koji su obeležili prošlu nedelju.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve