

Novi broj „Vremena“
„Siromašniji glasači su jeftiniji za održavanje“
U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“




Znalo se, nažalost, da će navijači nekoliko balkanskih zemalja praviti najviše problema organizatorima i policiji. Više nikoga ni ne iznenađuje što se, osim na terenu, brukamo i na tribinama i ulicama nemačkih gradova. Potvrdilo se ponovo pred celim svetom da su mnogi “na ovim prostorima” i dalje zatrovani i zaslepljeni mržnjom, i zahvaljujući takvima čini se da brojni ljubitelji fudbala širom Evrope, a i sami organizatori, jedva čekaju da nam svima “vide leđa”
Potrudili su se organizatori da se što manje osete posledice nestabilne političke situacije u Evropi i svetu, posebno zbog agresije Rusije na Ukrajinu i Izraela na Palestinu. Navijači ogromne većine reprezentacija ne zloupotrebljavaju prvenstvo za političke poruke, niti šire nacionalnu netrpeljivost, ali, nažalost, tu su navijači sa Balkana da zacrne sliku. Brojke jasno govore da su od početka Evropskog prvenstva najviše kazni zbog navijačkog divljanja platili fudbalski savezi Hrvatske, Albanije i Srbije, a i ti savezi, kao i savezi Kosova i Severne Makedonije, čije reprezentacije ne učestvuju na prvenstvu, najviše su se i međusobno tužakali.


Prva je nastupila reprezentacija Hrvatske i zabeleženo je, između ostalog, kako jedna poveća grupa u “kockastim” dresovima peva ustašku inačicu stare koračnice Marširala Jelačića vojska, koja je u Srbiji početkom 20. veka prepevana u Marširala kralja Petra garda. “Istrčale, istrčale, zagrebačke frajle. Korak ide za korakom, mlad ustaša pod barjakom. Boj se bije, bije, ustaški se barjak vije…”, orilo se oko stadiona u Berlinu. Na samom stadionu su te grupe, logično, nastavile da divljaju i na kraju je UEFA zbog bacanja plastičnih čaša i drugih predmeta, te paljenja baklji, kaznila Hrvatski nogometni savez (HNS) sa 87.875 evra. Tri sata kasnije na scenu su stupili navijači Albanije, koji su pored bodrenja svoje reprezentacije u duelu sa Italijom, takođe palili baklje i ubacivali predmete u teren i, podrazumeva se, skandirali i isticali neprikladne poruke. Zato je FS Albanije stigla ukupna kazna od 37.375 evra.
Potom je, sutradan, premijerno nastupila reprezentacija Srbije i već tokom dana u Gelzenkirhenu su zabeleženi incidenti: u fan zoni je grupa srpskih navijača pokušala da zapali albansku zastavu, a zabeleženo je kako je poveća grupa navijača Srbije u kameru nemačkog RTL-a tokom živog uključenja otpevala “Ko to kaže, ko laže, Srbija je mala, nije mala, nije mala, triput ratova”, uz dodatak “i opet će ako bog da sreće”, potom skandirala Kosovu, Rusiji i Ratku Mladiću.
No, sve je zasenila tuča ispred jednog restorana, koja nije bila posebno masovna, niti krvava, ali je u njoj pokušao da učestvuje i sin predsednika Srbije, što je osam dana kasnije – na poslednjem od nekoliko stotina dosadašnjih vanrednih obraćanja naciji – konačno potvrdio i sam Aleksandar Vučić. Na snimku napravljenom mobilnim telefonom videlo se kako nekoliko krupnih momaka pokušava da spreči jednog da se umeša u uličnu tuču, a ovaj se otima i kidiše. Iako snimak nije najjasniji, ipak su prepoznati Danilo Vučić i pojedini pripadnici specijalne vojne jedinice Kobre. Na kraju je sve potvrdio predsednik Srbije i, naravno, opravdao postupak svog starijeg sina.
I na tribinama tokom utakmice Srbije i Engleske čuo se već dobro poznat i prilično oskudan nacionalistički repertoar, o čemu je kolega Nemanja Rujević pisao prošle nedelje (od “Srbija – Kosovo” do “Ko ne skače taj je Šiptar”), a uz razne varijante srpskih zastava bile su i brojne zastave Rusije. UEFA je i ovoga puta reagovala i kaznila FSS sa ukupno 14.500 evra zbog ubacivanja predmeta i provokativnih poruka.


Disciplinske mere UEFA prouzrokovane su i prijavama koje su savezi podnosili jedni protiv drugih, jer svako vidi problem u drugome, nikada u sebi. Prvo je nakon utakmica prvog kola FSS prijavio FS Albanije zbog zastava Velike Albanije i antisrpskih poruka, a potom je FS Kosova prijavio FSS zbog zastava sa Kosovom i antialbanskih poruka. Sve je kulminiralo nekoliko dana kasnije na utakmici između Hrvatske i Albanije, kada su grupe navijača zajednički skandirale “Ubij, ubij Srbina”, a u širenje mržnje direktno se uključio i jedan igrač Albanije. FSS je podneo prijave i čak zapretio da će napustiti takmičenje ukoliko kazne ne budu primerene, a i FS Severne Makedonije je reagovao. UEFA je potom albanskom savezu izrekla ukupnu kaznu od 47.500 evra, od čega 25 hiljada zbog “prenošenja provokativnih poruka neprikladnih za sportski događaj”, dok je reprezentativca Mirlinda Dakua kaznila sa dve utakmice neigranja zbog skandiranja protiv Srba i Makedonaca. HNS je za sada kažnjen sa 28 hiljada evra zbog ubacivanja predmeta u teren i paljenja baklji, a UEFA je otvorila istragu i zbog optužbi za rasizam i diskriminaciju.
Javnost Srbije je s pravom bila uznemirena morbidnom porukom sa tribina stadionu u Hamburgu, ali su atmosferu dodatno zagađivali režimski mediji huškajući na sve Hrvate i Albance i nastavljajući dugogodišnju mantru o “nevinom narodu”, “ničim izazvanom reakcijom” i slično. Slično je i predsednik HNS-a zažmurio pred brljotinama svojih sunarodnika izjavivši nakon prijave FSS-a da on nije čuo skandiranje protiv Srba, niti video uvredljive transparente, te da su u HNS-u “uvek osuđivali bilo kakav poziv na mržnju i diskriminaciju”.
Sprega države, s jedne strane , i huligana i kriminalaca koji su kriju iza navijačkih grupa odavno je ustoličena u Srbiji, a nakon dolaska naprednjaka na vlast ta je veza s vremenom dobila skoro zvaničnu formu. I u Hrvatskoj populistički političari gaje prisne veze sa kontroverznim likovima sa i oko tribina, a i neprestano udovoljavaju dominantnim ekstremnim navijačkim grupama, posebno kad nastupa fudbalska reprezentacija, pa otud i ne čudi što mnogi na tribinama prihvataju ustaške i antisrpske pokliče i pesme. Tako je i na ovoj strani, posebno što je na čelu države čovek koji se hvalio huliganskim ispadima iz mladosti i već punu deceniju s pozicije apsolutne moći drži pod kontrolom najznačajnije vođe navijača dva najveća kluba, i koji, pokazalo se pre neki dan, opravdava razulareno ponašanje svog sina na ulicama Gelzenkirhena.
I igrači, nažalost, doprinose gajenju huliganstva i šovinizma na tribinama podilazeći im na mnogo načina i preuzimajući njihove estetiku. Zato smo i doživeli da jedni slave uz pesme proustaškog pevača Marka Perkovića Tompsona, a drugi uz hitove Baje Malog Knindže. Sasvim očekivano u društvima koja neguju nacionalizam, pominju samo sopstvene žrtve, a prećutkuju sopstvene zločine i povrh svega glorifikuju ratne zločince.
Zato nije ni čudo što se čuje sve više glasova da se pooštre kazne za reprezentacije čiji navijači šire mržnju i izazivaju teške incidente, čak i do isključivanja sa prvenstva. Takođe, ako je suditi po prvoj zatvorskoj presudi u Španiji zbog rasističkih poruka na fudbalskom stadionu, namera je da se zaoštri i politika prema pojedincima koji izazivaju nemile scene. Naime, trojica navijača Valencije su u maju prošle godine Brazilca Vinisijusa Žuniora, igrača madridskog Reala, nazivali majmunom i imitirali tu životinju, a pošto su identifikovani i privedeni, u sudskom postupku su osuđeni na po osam meseci zatvora.


U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Kako je Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu? To je tema novog „Vremena“


U trenutku u kojem je pažnja čitave svetske javnosti usmerena na fudbalske terene Amerike, Meksika i Kanade, i kada je glavno pitanje da li će Lionel Mesi sa Argentinom ponovo osvojiti titulu prvaka sveta ili će Francuzi ovog puta da im se osvete za poraz u finalu 2022. godine, srpsku javnost potresla je informacija da je nekadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu


Beogradski advokat Ivan Ninić kaže za “Vreme” da je u Srbiji upotreba Skaj komunikacije strogo kontrolisana i hirurški ograničena isključivo na nivo izvršilaca na terenu, dok je u Crnoj Gori ona postala alat za demontažu kriminalizovanog državnog aparata. On smatra da su razlozi za ovu selektivnu primenu pravno-političke prirode, jer u Srbiji Aleksandar Vučić još uvek drži pod kontrolom sektor bezbednosti i odlučuje šta će biti predmet tužilačkog procesuiranja


U Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli desetine hiljada ljudi. Iza svake statistike su ljudi koji se ne mogu svesti samo na broj. “Vreme” istražuje kako izgleda put od dijagnoze do lečenja – od kapaciteta zdravstvenog sistema i dostupnosti terapija, do svakodnevnog života obolelih i izuzetnoj važnosti psihoonkološke podrške
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve