Ako se uzme u obzir da svaki zaposleni u Srbiji iz svoje zarade izdvaja sredstva u fond zdravstvene zaštite, da je poslodavac takođe u obavezi da sve zaposlene osigura, onda se postavlja pitanje stvarne namene sredstava po fondovima solidarnosti, tj. gde su sredstva iz RFZZ-a ako se “pomaže” lečenje zaposlenih iz sindikalnih fondova
DRAGOSLAV LJUBICIC…
Štrajk je po definiciji obustava rada više zaposlenih i obično je rezultat nezadovoljstva radnika upravom preduzeća. U prošlosti, a naročito tokom industrijske revolucije, postao je važno oružje u borbi između zaposlenih i poslodavca. Koristio se i u svrhe demokratizacije društva, u smislu postizanja političkih zahteva. Organizatori štrajka su najčešće sindikati, mada nije nezabeleženo da to budu i spontane reakcije grupe radnika/zaposlenih.
Srpsko društvo ima različitih iskustava sa štrajkovima. Poslednji zabeležen štrajk u pravom smislu te reči, koji je skrenuo pažnju celog društva, jeste obustava rada u Fijatu 2017. godine. Organizovale su ga sindikalne organizacije Samostalaca i Nezavisnosti uz podršku svojih centrala.
U političkom smislu, poslednji štrajk koji je imao neki rezultat i posledice po Srbiju je generalni štrajk u Srbiji 2000. godine. On je izrodio kolubarske junake, jer je obustava rada u RB “Kolubara” bila tas na vagi u korist demokratskih promena 5. oktobra. Tu se nije radilo o štrajku u organizaciji sindikata, već je obustavu rada onesposobljavanjem rudarskih mašina povela grupa odvažnih ljudi; zaustavljanje oruđa za rad, uz dobro političko delovanje na terenu, iniciralo je obustavu rada ostalih zaposlenih u RBK, uz ogromnu pomoć građana Lazarevca, Aranđelovca i Obrenovca.
Tadašnja vlast podigla je krivične prijave – koje niko od “okrivljenih” nikada nije video – protiv pet ili šest lica, od kojih su u javnosti ostali upamćeni politički aktivisti Boris Tadić i Nebojša Čović i nekoliko radnika RB “Kolubara” (Jovičić, posle direktor RBK, predsednik sindikata kopova Miodrag Ranković Pici, predsednik sindikata EPS-a Milan Đorđević Đokin i još neki).
Kao posledica tih krivičnih prijava ostala je misteriozna smrt sudije Simeunovića, nerasvetljena do danas.
LISTA APSURDA
Zašto su bitni “politički štrajkovi”? Odgovor je jednostavan. Od pomenutog štrajka u Fijatu (2017) pa do današnjeg dana, javnost može da se seti samo nekoliko štrajkova u Srbiji i svi su politički i vrlo apsurdni, jer je štrajkovala – vlast. Prvi takav je štrajk glađu poslanika Martinovića, kao odgovor na delovanje i akcije poslanika opozicije.
Drugi je štrajk opet u “Kolubari”. Zajedno su ga vodili direktor JP EPS-a Milorad Grčić, i predsednik sindikata RB “Kolubara”, najbrojnije sindikalne organizacije u okviru Sindikata radnika EPS-a, Miodrag Ranković Pici, protiv ministarke rudarstva i energetike Zorane Mihajlović, i predsednika sindikata radnika EPS-a Milana Đorđevića Đokinog, zbog “strategije za izgradnju TE ‘Kolubara’ B”.
Treći apsurdni štrajk je štrajk REM-a, koji je organizovala predsednica Saveta REM-a protiv negativnog odnosa javnosti i pritisaka da Savet REM-a počne da radi u skladu sa javnim interesom.
Poslednji je dvosatni protest i zaustavljanje otpreme uglja iz utovarne stanice Tamnava, tako što je deo Sindikata radnika EPS-a, koji vodi jedan od “posvađanih” pobratima (Đokin i Pici su pobratimi), Miodrag Ranković Pici, protiv direktora Banke Poštanska štedionica koja mislim da je 100 odsto u vlasništvu države.
Navodno, direktor te banke je “blokirao” novac fonda solidarnosti i na taj način, tvrdi Ranković Pici, “sprečava da lečimo naše bolesne kolege”. Ako se uzme u obzir da je Miodrag Ranković Pici predstavnik iz reda zaposlenih (nelegitiman) u Nadzornom odboru AD EPS-a, što će reći da je on vlast, onda je apsurd potpun.
GUBITNICI, DOBITNICI I AŽDAJA
Jedino što građani Srbije ne znaju jeste činjenica da dinara od zarada zaposlenih u AD EPS-u taj tzv. Fond solidarnosti nije video, već se puni novcem koji uplaćuje poslodavac, što je utvrđeno članom 91. Kolektivnog ugovora za JP EPS (još važećeg). Tamo se kaže da: “u fond solidarnosti sindikalnih organizacija (koje su u sastavu Sindikata radnika EPS-a) za pružanje pomoći zaposlenima za lečenje, Poslodavac uplaćuje mesečno na račun fonda 0,7 odsto iznosa sredstava isplaćenih na ime zarada zaposlenih, članova sindikalnih organizacija.
U fond solidarnosti Sindikata radnika EPS-a, Poslodavac mesečno uplaćuje 0,4 odsto iznosa sredstava isplaćenih na ime zarada zaposlenih kod Poslodavca, članova Sindikata.”
Iz člana 91. Kolektivnog ugovora za JP EPS nedvosmisleno se može zaključiti da svaka sindikalna organizacija po ograncima ima svoj račun Fonda solidarnosti, ali i da značajna sredstva postoje i na spornom računu sindikalne centrale Sindikata radnika EPS-a koji u ovom trenutku živi kao dvoglava aždaja – ima dva predsednika, po nekoliko duplih potpredsednika, više desetina duplih članova Glavnog odbora tog sindikata, i po sindikalnim organizacijama po ograncima (RBK, TENT, TE-KO Kostolac, Đerdap, Drinsko-limske HE…) duplirane predsednike, potpredsednike, članove GO… A članstvo je isto!
Ako se uzme u obzir da svaki zaposleni u Srbiji iz svoje zarade izdvaja sredstva u fond zdravstvene zaštite, da je poslodavac takođe u obavezi da sve zaposlene osigura, onda se postavlja pitanje stvarne namene tih sredstava po fondovima solidarnosti, tj. gde su sredstva iz RFZZ-a ako se “pomaže” lečenje zaposlenih iz sindikalnih fondova?
I ko je stvarni dobitnik ovih apsurdnih štrajkova u Srbiji?
Odgovor na ovo pitanje nije lak, dobitnici su svi oni koje Đole Balašević nazva znalcima trikova u svom ,,Bluzu mutne vode”, sve one “mrene, smuđevi, karaši i bandari, lopovi i džandari” ili “ribe što žive na račun tuđ”. Oko gubitnika je stvar znatno jednostavnija – to su oni koji nemo posmatraju ili, još gore, koji se upecaju na bućku ili crva na mamcu, i konačno, svi oni kojima sudbina zavisi od krupnih glupavih grgeča, somova na dnu i štuka na vrhu.
Autor je sindikalni aktivista i predsednik resornog odbora za sindikalna pitanja SDS-a>b
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Antikomunisti ništa ne praštaju komunistima, a sebi sve. Đido je napisao nekoliko memoarskih knjiga koje su veoma iskrene. Piše i razmišlja kritički. Meni se čini kako njegova samokritika ima ponekad u sebi nečeg egoističnog – prevelika zaokupljenost sobom i posmatranje sebe u prošlosti sa jednog previše uzdignutog moralnog stanovišta... Dakle, veći je problem njegova preterana samokritika nego njen manjak. Ali, antikomuniste ništa neće zadovoljiti. Ako govorimo o Drugom svetskom ratu, partizani sigurno imaju ne malo toga što sebi mogu da zamere, ali ipak mnogo manje od svih drugih sukobljenih strana”
Skupštinska rasprava poslužila je vlasti da pokaže da iza protivljenja projektu “Jadar” stoji “zla opozicija”. Time dobija veliku prednost, tako misli, a nažalost je po svemu sudeći i u pravu. Zašto? Vučićev režim je poznat po svojim uspesima na polju sveopšte destrukcije, a najveći domet je dosegao u uništavanju politike kao takve i razaranju samog pojma opozicionog političkog delovanja
Za 12 godina na vlasti, Aleksandar Vučić je izgradio bliske odnose sa vlastodršcima među kojima su i Redžep Tajip Erdogan, Viktor Orban i Edi Rama. Sva ova prijateljstva spaja jedno – poslovno-politički interesi koji nadilaze moguća neslaganja
Da li lokalni izbori u Crnoj Gori menjaju njenu političku geografiju
Izvesna je dalja fragmentacija crnogorske političke scene, a pregovori, ne samo o formiranju već i o funkcionisanju vlasti, postaju sve kompleksniji. To je direktna posledica nesrazmere između koalicionog kapaciteta političkih subjekata i onoga što bismo mogli nazvati “ucenjivačkim kapacitetom”. I to nema nikakve veze za programskim ciljevima bilo kojeg od učesnika u postizbornim pregovorima
Ponovo se priča o problemu lažnog bolovanja, te iznose tvrdnje da oko 40000 radnika na bolovanje odlazi iako za time nema potrebe. Poslodavci kažu da zato čak unajmljuju privatne detektive – da otkriju ko boluje, a ko se pravi. Kako uopšte proceniti koja su bolovanja lažna? I zašto to predstavlja prelaženje granice
Ministar kulture Nikola Selaković je bio jasan i dosledan: država nema ništa protiv da izdavači izdaju i na drugom pismu, ali će biti otkupljivane samo knjige objavljene na "prelepoj Vukovoj ćirilici". I to odmah. Zato što više nema cile-mile
Samozvani „vrhovni komandant“ Aleksandar Vučić obećao je Mađarima, koji su se pobunili protiv služenja vojnog roka, da će za njih pronaći neko rešenje. A šta je sa drugim nacionalnim manjinama - Bošnjacima, Romima, Slovacima, Crnogorcima, Rumunima, Albancima. Hoće li u Vojsku Srbije ići samo Srbi
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!