

Pregled nedelje
Nepodnošljiva lakoća bezosjećajne gluposti
Zašto ministarka Snežana Paunović još nije smenjena? Šta to govori o njoj, režimu i Srbiji




Prethodna nedelja na Tviteru i oko njega bila je najzanimljivija od kako je tu mrežu prošle godine u oktobru u potpunosti preuzeo Ilon Mask. Počelo je obeležavanjem BBC-ja kao medija koji finansira vlada, što je izazvalo pravu buru u Britaniji. Pre dve godine etikete da “sarađuju sa vladom Srbije” nalepljene su na Tviteru i nekim srpskim medijima, uključujući i RTS
U najkraćem mogućem roku BBC je napravio intervju sa Maskom, verovatno prvi ozbiljniji razgovor od kako je Mask preuzeo Tviter i taj neobični razgovor, snimljen jednom kamerom, za prvi rezultat imao je promenu etikete u “medij koji se finansira javnim sredstvima” (publicly funded media). Interesantno je da je etiketa prišivena samo glavnom nalogu @bbc, dok desetine drugih BBC naloga nisu ni na koji način obeleženi.
Razgovor Maska sa Džeremijem Klejtonom, Bibisijevim američkim tehnološkim reporterom, bio je vrlo zanimljiv od početka. Već u prvim minutima Klejton se spotakao zamerkom da je govor mržnje češći na Tviteru od kako ga je Ilon preuzeo, a da onda to nije mogao da dokumentuje na insistiranje sagovornika. I liberalni i konzervativni posmatrači zaključili su da novinar jednostavno nije bio dobro pripremljen; prvi misle da takvih dokaza ima mnogo, drugi da je priča o nekakvom masovnom govoru mržnje obično liberalno trućkanje i da se njima svašta priviđa. To je, uostalom, i sam Mask tvrdio pitajući Klejtona da li se sve što nam zaliči na mržnju, čak i kada to nije, mora smatrati mržnjom odnosno nedopustivim govorom.
Mnogo je zanimljiviji bio deo o poslovanju Tvitera jer je Ilon Mask objavio da Tviter može da dođe na poslovnu nulu već u sledećem kvartalu, a da je u oktobru prošle godine bio na četiri meseca od likvidacije. Time je objasnio drastične postupke kao što je smanjenje broja zaposlenih sa osam hiljada na 1500. Da nije bio tako nemilosrdan, ni ovi koji su ostali danas ne bi imali posao, to je suštinski odgovorio novinaru Bibisija koji je insistirao da je isto to mogao da obavi na malo humaniji način. Ono što bi mnoge u IT sektoru moglo da uplaši, čak i više nego bauk nadolazećih četbotova, jeste situacija koja bi mogla da usledi ako se Maskov menadžment pokaže uspešnim. Brojni investitori mogli bi od rukovodstva IT kompanija da zahtevaju isto – masovno smanjenje broja zaposlenih kako bi se ostvario veći profit.
Kao da ga je cela ta stvar osokolila ili se slučajno poklopilo, tek Ilon Mask je dva dana posle intervjua najavio velike promene u radu Tvitera, odnosno u delu koji se odnosi na monetizaciju, mogućnost korisnika da zarade neki dolar. Kada je preuzeo kompaniju, rekao je da će Tviter biti kao veliki gradski trg na kome svako može da kaže šta god misli ako ne vređa druge, a sada je odlučio da na tom trgu dozvoli tezge gde će moći i da se trguje.
Naime, kada odete na Settings na svom nalogu, primetićete opciju Monetization koja je na većini tržišta, pa i u Srbiji, i dalje u razvoju, to jest nepristupačna je. Ali, ideja je da se korisnicima omogući da pratiocima ponude pretplatu od tri do devet dolara mesečno u zamenu za ekskluzivni sadržaj. Taj sadržaj ne bi bio ograničen, ko želi može da stavi i svoj celovečernji film ako oceni da je to dobra ideja. Sam Tviter prve godine ne bi uzimao nikakvu proviziju, mada napominje da bi druge platforme, procesori plaćanja uključene u taj posao svakako uzele svoj deo. A posle godinu dana bi se i oni učipili vodeći računa o popularnosti naloga.
Odmah je krenula rasprava ko je ta publika koja je spremna da plati “ekskluzivni sadržaj” na Tviteru ako već ima toliko drugih mesta gde to isto mogu, pa uglavnom ne plaćaju. S obzirom na to kakav se svet na Tviteru okuplja, evo jedne ideje – na taj način mogle bi se finansirati razne inicijative, pa i politički pokreti čije objave sada izdašno i velikodušno lajkujemo umesto da ih konkretno podržimo. Zauzvrat, “uticajni inicijatori” redovno bi postovali o tome kako se ta naša investicija koristi. Unapred se kladim da ova sjajna ideja nema izgleda na uspeh.


Zašto ministarka Snežana Paunović još nije smenjena? Šta to govori o njoj, režimu i Srbiji


Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.


Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora


Pođimo od toga da Vučićev režim prvo uspe da pokrade parlamentarne pa onda raspiše predsedničke izbore koje bilo koji njegov kandidat teško da može da dobije. Častan predsednik Republike u nečasnom sistemu bio bi poput oveće rupe u tkanini koja se već dobrano oparala


Sve dileme oko toga da li će naprednjaci predvođeni Aleksandrom Vučićem približiti Srbiju Evropskoj uniji su lažne – neće, ne pada im na pamet. I tu dolazimo do studentske liste i Kosova i Metohije
Intervju: Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu
Pobeda je sigurna Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve