Pogled iz Rusije
Šta ruski mediji pišu o izlaganju Miloša Vučevića i novoj vladi Srbije
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Teško je setiti se 2000. godine, jer niko ne voli da se seća ružnih događaja. I ja sam ih brzo zaboravio. Ponekad nisam siguran da li su se uopšte desili. A onda me neka fotografija, pesma ili snimak, neka godišnjica podseti da jesu. I pitam se kako je moguće. Danas, taj apsurd, taj tragikomičan kadar izgleda toliko groteskno i perverzno da ne bi prošao čak ni kod nadrealista. A mi smo u to verovali. Kako je moguće da smo sve to živeli, da niko nije imao snage i plan da to zaustavi? Danas, kada se sve to ponavlja, blizu nas, mislim da nas istorija ništa nije naučila. Ništa mi nismo naučili iz prošlosti i sve može opet da se ponovi. Sada, ovde i odmah
Teško je setiti se 2000. godine. Kada sam pokušao da se setim, nisam bio siguran da li se tada desio taj 5. oktobar. Ili je to bilo pre ili posle 2000? Možda je moj lični problem što ne mogu toga da se setim. Ili ne želim. Više želim da se sećam stvari na “svoj način”. Šta se i kada tačno dogodilo, više mi nije važno. Mislim da to više nikome nije važno, osim istoričarima i političarima. Sećam se da smo 31. decembra 1999. moja prijateljica i ja mislili da će se, kada otkuca ponoć, svi kompjuteri resetovati i da će doći do opšteg pada celog elektrosistema u svetu. Mislim da se to zvalo “Milenijumska buba…” ili tako nešto. To je ozbiljno najavljivano. Čekali smo ponoć i nažalost ništa se nije dogodilo. Šteta.
Teško je setiti se te 2000. godine. Tada sam bio student Fakulteta dramskih umetnosti, ali se sećam da je za mene to bila dobra godina. I prethodna je bila dobra, a ona pre nje još bolja. Svaka godina, svaki mesec, svaki dan preživljen u tadašnjoj Srbiji bio je uspeh vredan divljenja. Bez obzira na to što pada jaka kiša, a ti gutaš suzavac u parku kod Crkve Sv. Marka, što nisi dobio vizu, što piješ loše “domaće” vino; znalo se šta hoćemo i protiv koga se borimo. Nisam puno razmišljao o budućnosti. Živeli smo “sada i ovde”; punim plućima; do kraja; brojali male svakodnevne pobede; i proslavljali ih. Ko živ, ko mrtav. Više mrtav.
Teško je setiti se 2000. godine. Kada pokušam da se setim nekih događaja, nisam siguran da li je to bilo 2000, ‘99. ili neke druge devedesete. Te godine kao da nisu imale ni decembar ni januar, ni Božić ni Uskrs, ni slave ni rođendane. Sve je bilo sliveno u jedan neprekidan beskonačan tok. Vreme se meri smenom dana i noći, ali se ja toga uopšte ne sećam. Zime su bile bez struje. Leta bez vode. Prodavnice bez hleba i mleka, prepune stanice bez autobusa, trafike bez cigareta, a ulice i ljudi bez nekih drugih ljudi koji su zauvek otišli, nestali. I neprekidan sumrak – dan na zalasku koji nikako da prođe i noć koja nikako da padne i najavi novi početak. Novu promenu. Tmurni sumrak.
Teško je setiti se 2000. godine, jer tada nije trebalo mnogo da budeš srećan. Te godine sam prvi put profesionalno zaradio prvi novac. Novac sam potrošio odmah iste večeri. I bio sam srećan. Sreća se merila malim trivijalnim stvarima, jer za drugo nismo znali. Jedina ozbiljna tema je bila otići ili ostati. Ja sam tu dilemu odmah razrešio. Znao sam da ću ostati, jer kome trebaju umetnici iz Srbije? A umetnost je ovde imala smisla. Bila je provokacija, reakcija na stvarnost, otpor, bunt. U muzici, filmu, slikarstvu, književnosti – bunt. To je bila oaza slobode. To nas je održavalo živim. Eksperimentisati, pa iako ne uspe, makar smo pokušali. Ne znaš ako ne pokušaš. Uvek pokušati.
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve