Lako je bilo Nikoli Pašiću 1914. i Titu 1948. Prvi je u novinama odmah objavio austrougarski ultimatum, a drugi rezoluciju Informbiroa. Narod je tako saznao kako je i njemu i njima – Baja i Maršal nisu prepričavali što su rekli, a što mislili u razgovorima sa predstavnicima Beča i Moskve.
Danas je mnogo teže. Evropsko-američki plan za Kosovo objavljuje se u albanskim, ali ne i u srpskim novinama. Zbog toga predsjednik Srbije mora javno dijeliti vlastite osjećaje poslije pregovora sa „petorkom“.
To je bio pakao. Naravno, ne plaši se on ničeg: kad je onomad sa obezbjeđenjem izišao u hol Predsjedništva na ferku Vuku Jeremiću i trojici prvaka Narodne stanke koje je procijenio na cca. 500 kila, zašto ne bi Nijemcu, Francuzu, Talijanu, Amerikancu i Slovaku? Pa šta ako imaju sto kila više? Pet na jednog za njega nije ništa.
Ukratko, Aleksandar Vučić je bio vrlo blizu da im na Svetog Jovana pokaže vrata i, dok izlaze, za njima zafrljači telefon. Ali nije, suzdržao se – ne zbog svog opstanka na vlasti, već zbog investicija, bezviznog režima i evropskog puta Srbije. Svašta je pretrpio u obrani Ustava i države, a i tek će.
Zapravo, Vučić se posljednjem obraćanju naciji ponašao kao pravi tinejdžer. Na primjer, svi su krivi za Kosovo – od Miloševića, preko Koštunice, do Borka Stefanovića i Tadića – samo nije on. Niko ga ne razumije, pa će naduren strpati u kutiju stvari sa radnog stola i izići iz zgrade Predsjedništva – eto vam države, sami se igrajte… Taj nastup podvučen je i adekvatnim tinejdžerskim kontradiktornostima. Najprije – zamrznuti konflikt nije rješenje, vremena nema; zatim – spreman je na ostavku kako bi Srbiji kupio vrijeme…
Poštovani čitaoče, bez brige. Ako vam nije jasno što šef države govori, ima kome jeste. To je njegova partijska ekipa koja djetinjasto kači slike vukova (Canis lupus) po društvenim mrežama kao šašava. Time školskom dvorištu čoporativno poručuju i da će sa svojim alfa mužjakom i predvodnikom složno zavijati na mjesec kakav god bio – pun ili mlad, svejedno. Nije važno da li se frekvencija razlikuje od onih prethodnih noći. Naprosto, naprednjaci su čuli dvije sjajne vijesti.
Prva je da velike sile ne zanima demokracija, a druga da opozicija lako može postati talac Kosova. Naime, tko pokuša da napakosti Vučiću zbog plana „petorke“, samo će dupetom zatvoriti sebi vrata u Briselu. Predsjednik Srbije zato i uživa u onolikom mahanju ostavkom, veselo poskakujući poput razdraganog vučića.
Kad se počelo Pašićem i Titom, red je njima i završiti. Obojica su narodu rekli što je bilo na stvari 1914. i 1948. Nisu se durili, kukali i bježali od odgovornosti. Iako očevi, očito su zaboravili koliki manipulatori mogu biti tinejdžeri.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com