Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Studija “Batuta” o ekološki ugroženim područjima označila je Kosjerić kao crnu tačku. Razlog – fabrika cementa „Titan“. Kroz istoriju poslovanja, ona je na različite načina zagađivala grad i narušavala zdravlje njegovih žitelja: od prašine, preko sagorevanja petrol koksa, do ponovnog vraćanja na ugalj i trovanja štetnim isparenjima i teškim metalima
Podno Divčibara nalazi se Kosjerić, gradić koji na prošlom popisu stanovništva nije imao ni četiri hiljade ljudi, a sada može imati samo još manje. Opština je dosta veća, ona dobacuje do dvanaest hiljada, a pripada Zlatiborskom okrugu.
Tabla sa natpisom Kosjerić prvi put se može vidjeti kod sela Mrčići, te taman kad putnik pomisli da je stigao na odredište, prevari se – spuštanje niz obronke Divčibara potrajaće još dvadesetak minuta. Kosjerić je u kotlini, a to je veoma važno za nastavak priče.
Institut za javno zdravlje “Dr Milan Jovanović Batut” izradio je studiju “Unapređenja upravljanja kontaminiranim lokalitetima u Srbiji”. Prema njihovim nalazima, postoji više crnih tačaka u Srbiji, odnosno lokaliteta gdje privredni subjekti kao zagađivači dovode u pitanje zdravlje ljudi koji žive u okolini. Grad Kosjerić je jedan od njih.
Iako u samom Kosjeriću postoji više fabrika koje zagađuju, a prisutni su i drugi problemi, poput privatnih ložišta zimi, studija akcenat stavlja na fabriku cementa “Titan”. To je najmlađa cementara u Srbiji, osnovana 1976. godine. Kako piše na sajtu fabrike, danas su im proizvodni kapaciteti oko 750.000 tona cementa godišnje. Prije privatizacije 2002. godine, fabrika je zapošljavala više od šest stotina radnika, dok ih je danas nešto manje od dvije stotine…
Pročitajte ceo tekst Filipa Mirilovića u nedeljniku „Vreme“ od četvrtka (13. oktobra)
Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


“Ljubavi smo naučili vatru, da zemlja nam više ne gori”. To je stih Vaska Pope, jednog od naših najvećih pesnika koji je rođen u selu Grebenac, na obodu Deliblatske peščare, u jednom od naselja koja su direktno bila ugrožena vatrom. Uprkos nadljudskim naporima vatrogasaca, dobrovoljaca i meštana, uprkos pomoći koju studenti i građani šalju nemajući šta drugo da čine, uprkos apelima da se ranije zatraži strana pomoć, šumski požar u Pesku se ovog leta sasvim oteo kontroli i nastala je šteta koja će se sanirati decenijama. Neko bi mogao da zaključi kako je Pesak u plamenu parabola današnje Srbije solidarnih građana i studenata kojima vlada zloćudni režim koji nije dostojan da štiti ekosisteme kakva je Peščara, da čuva naša prirodna blaga, našu zemlju


Uprkos tome što nema jasnog diskontinuiteta u radu Sektora za vanredne situacije, opšti utisak stručne javnosti je da reakcija na požar u Deliblatskoj peščari nije bila adekvatna. Na retkim snimcima videlo se da vatrogasaca nema dovoljno, da su u pomoć priticala lokalna dobrovoljna vatrogasna društva i da je prisustvo tehnike neprimereno veličini požara. Komentatorima su u oči upadale najčešće dve činjenice – da su u Peščari korišćeni kamioni cisterne FAP i TAM, koji se ne proizvode 40 i više godina


Velike nejednakosti među decom, preobimni programi, loš položaj nastavnika, nedostatak kadra i sve veća centralizacija, neke su od neuralgičnih tačaka naših osmogodšnjih škola, kaže za “Vreme” profesor Aleksandar Baucal. Kakvo nas onda sutra čeka? Zašto svi đaci osmog razreda iz Srbije u proseku zaostaju za vršnjacima iz Evropske unije i kako to promeniti? Kako u tom duhu učitelj Predrag Starčević, čovek kome je njegov posao misija, uči decu pravim vrednostima


Otmica Ivana Stambolića usred dana u Košutnjaku bila je i poruka svima koji su se suprotstavljali režimu. Ako vlast odluči da nestaneš, neće biti ni svedoka, ni tragova, ni istrage. Neće biti čak ni vesti da te nema. O tome koliko je država bila pretvorena u sredstvo privatnog opstanka na vlasti govori i zaključak suda: pripadnici JSO i čelnici Resora državne bezbednosti nisu delovali kao samostalna kriminalna grupa, već su državni aparat sile upotrebili za očuvanje političke vlasti jednog čoveka


Za samo dve godine, od početka rata u Gazi oktobra 2023, izvoz srpske municije za Izrael povećao se 42 puta i tokom 2025. i početkom ove godine dostigao 133 miliona dolara. Sve to uprkos izjavi predsednika Aleksandra Vučića juna prošle godine da Srbija obustavlja sav vojni izvoz. Samo u prva dva meseca 2026. organizovano je 14 kargo letova za Izrael, u poređenju sa 32 tokom čitave 2025. Vojne veze nisu jednosmerne. Izraelski “Elbit Systems” je krajem 2024. Srbiji prodao savremene artiljerijske sisteme, dronove i opremu u vrednosti od 335 miliona dolara. Opremu je vlast u Beogradu upotrebila za masovno praćenje svojih protivnika
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve