

Policija
Sukob Veska i Krička: Ko je udario na čuvara tajni?
Veselin Milić i Marko Kričak su iz iste političke postelje, premda različitih puteva. „Vreme“ u novom broju piše kako to da su sada u sukobu


Na procesu je učinjeno sve da se ne dođe do bitnog saznanja: ko je naručio Arkanovo ubistvo


Zamenik okružnog tužioca u Beogradu zatražio je od Krivičnog veća ono što je Mihajlo Ražnatović (25), Arkanov sin, nagovestio u januaru ove godine u razgovoru za „Vreme“: „Suđenje ubicama mog oca biće okončano po unapred smišljenom scenariju tako da će četvorica optuženih biti osuđeni na stroge a ostali na blaže vremenske kazne, s tim što se pred sudom neće pomenuti ko stoji iza ubistava“. Tako je i bilo, izuzev što je Mihajlo pogrešio u broju, budući da je tužilac u završnoj reči suđenja 22. oktobra u beograskoj Palati pravde zatražio da sud izrekne smrtne kazne trojici, a ne četvorici: Dobrosavu Gavriću, Milanu Đuričiću Mikiju i Draganu Nikoliću Gagiju (u bekstvu), optuženima za ubistvo Željka Ražnatovića, Milenka Mandića i Dragana Garića 15. januara prošle godine u beogradskom hotelu „Interkontinental“. Tužilac je zbog prikrivanja i pomaganja ubicama pred sud izveo i Dejana Pitulića, Vujadina Krstića, Đorđa Grubačića, dr Milomira Vasiljevića i Stojana Rankovića.
Kad bi sud i prihvatio tužiočev zahtev i osudio nekog od optuženih za najtežu kaznu, ona ne bi nikad bila izvršena (a i ne može se u Evropu sa smrtnom kaznom), jer bi se po automatizmu preinačila u najveću vremensku – 20 godina zatvora.
Inače, ceo ovaj dugotrajni proces neodoljivo liči na loše režiranu farsu sa bezbroj neubedljivih iskaza i objašnjenja, predočavanja činjenica o kojima sud uopšte nije hteo da raspravlja ili da prihvati predloge odbrane, evidentno veoma važne za utvrđivanje istine. Pojednostavljeno, na procesu je učinjeno sve da se ne dođe do bitnog saznanja: ko je naručio Arkanovo ubistvo jer je više nego izvesno, kako se i tužilac u završnoj reči napomenuo, da „postoje samo indicije o mogućim motivima ovog ubistva ali ne i dokazi za tako nešto“.
Zastupnik porodice Ražnatović advokat Dušan Slijepčević napomenuo je u završnoj reči ono što je svima već znano: sudi se samo pukim izvršiocima a ne i pravim vinovnicima, nalogodavcima i naručiocima. Da je reč o nekoj opstrukciji tokom policijske istrage bilo je još u startu izvesno, jer je ekipa Gradskog SUP-a, Odeljenja za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata, započela istragu ali i bila brzo zamenjena „specijalizovanim“ stručnjacima iz republičkog MUP-a iz koga su se, po svemu sudeći, vukli konci likvidacija u „Interkontinentalu“.
„Nesumnjivo je da iza ubistva mog oca stoji deo Državne bezbednosti i vrhuška bivše vlasti“, javno je tvrdio Mihajlo Ražnatović, dodajući da njima, Državnoj bezbednosti, nije bilo teško da montiraju proces u kome će sudelovati pravosuđe i advokati. Ako je tako, postavlja se pitanje zašto nova vlast, odnosno MUP, nije raskrinkala ujdurmu, obelodanila i pred sud izvela naručioce i sve one koji su učestvovali i znali šta se sprema u Interkontinentalu. Biće da su u zločin bili uključeni mnogi; počev od vrhuške policije, saradnika, aktivnih i bivših policajaca, doušnika… Svi imaju putera na glavi. Sasvim je razumljivo da u takvim okolnostima ceo istražni sudski postupak bude precizno smandrljan i ograničen samo na izvršioce ubistava kojima je ko zna šta obećano ili zaprećeno da bi ćutali, što je bolje nego naći se na pločniku izrešetan u nekoj sačekuši, tako uobičajenoj i po pravilu nikad razjašnjenoj. Ali, zašto ne otkriti nalogodavce kada je nova demokratska vlast na čelo MUP-a dovela nove ljude? Čini se da baš u tom grmu leži zec: upravo mnogo od tih „novih“ ljudi, iz sve snage odanih i privrženih i bivšem režimu, morali su da znaju, a možda i da budu donekle uključeni u likvidaciju obavljenu u Interkontinentalu. Naravno, obelodanjivanje njihovih imena znatno bi otežalo ionako neugodnu poziciju MUP-a Srbije koji se ne može pohvaliti iole značajnijim uspesima i čiji ministar, nakon odluke suda koji se striktno držao Zakona o krivičnom postupku da se neki osumnjičeni, u drugom istražnom postupku, puste iz pritvora, kvalifikuje rešenje suda kao „udar na demokratiju“.
„Maestralno je zvučala reč tužioca Nebojše Maraša, s tim što u njima nedostaju činjenice da u ovom slučaju nisu otkriveni organizatori. Način na koji je ubijen Arkan odbacuje mogućnost da iza svega stoji mafija. Ovaj proces završen je prerano zbog čega su mnoga pitanja ostala bez odgovora. Policija je odigrala veliku ulogu u prikrivanju svih koji stoje iza ovog zločina“, izgovorio je advokat Slijepčević, pominjući više činjenica koje su pred sudom praktično bile zataškane.
Takođe je istakao da su neki od optuženih policajci i da je policija, da li zbog te činjenice ili po nečijem nalogu, zanemarila mnoge materijalne dokaze. Naveo je da policija nije uzela u obzir lokvu krvi nađenu na tepihu u hotelu i da nije urađen DNK te krvi, da nisu uzete liste telefonskih razgovora optuženih i svedoka i da nije saslušan šef interventne brigade policije koji je odbio da odveze Ražnatovića u bolnicu, „kad se zna da je Ražnatović mogao da naređuje generalima vojske i policije“. Rekao je i da mafija ne bi na taj način i na takvom mestu izvršila ubistvo i da je „rukopis“ u ovom slučaju isti kao i u slučaju četvorostrukog ubistva na Ibarskoj magistrali. Punomoćnici ostalih oštećenih porodice složili su se da se sudi neposrednim izvršiocima i takođe su zatražili najstrože kazne. Presude će biti izrečene u petak 26. oktobra.


Veselin Milić i Marko Kričak su iz iste političke postelje, premda različitih puteva. „Vreme“ u novom broju piše kako to da su sada u sukobu


Veliki ružičasti slon u prostoriji o kojem se i dalje ćuti jeste pitanje statusa “Crvene zvezde” u srpskom fudbalu i kako se sve te unapred osvojene titule i kupovi odražavaju na mogućnost crveno-belih da naprave neki rezultat i na evropskom planu. Još veći problem je činjenica da se to nekako uzima nekritički, zdravo za gotovo. I da u tome saučestvuje veliki broj sportskih novinara koji ne vide ništa neobično u tome da jedan klub na svom terenu bude neporažen u 159 utakmica zaredom, a da nije reč o “Real Madridu” u vreme vladavine Fransiska Franka


Sukob Veselina Milića i Marka Krička (na slici), tog dvojca načelnika koji je iznikao iz iste političke postelje, na ogoljen način ilustruje dubinu institucionalne krize u najvažnijem sektoru u svakoj državi. Ako je Kričak lojalista, šta je onda tek Milić, koji je tu od prvih dana i koji je “čuvar svih tajni” ovog režima? I ako je tako, ko je uopšte smeo “da krene” na njega ako je on sposoban da na tacni isporuči kriminalne kombinacije vrha srpske vlasti


Da li postoji tajna nit koja povezuje nasilne incidente u centralnoj opštini prestonice? Da li postoji odgovornost naprednjaka koji već godinama drže opštinu Stari grad i dozvoljavaju cvetanje nasilja pod budnim okom sumnjivih lica koja učestvuju u izvršnoj vlasti


Zašto se krnje naprednjački saveznici i da li će se nakon izbora opet “prilepiti”
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve