img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Faust II, Johan Volfgang Gete

15. јануар 2003, 23:13 Ivan Medenica
Copied

Faustova i druga lutanja

Adaptacija i režija Mira Erceg; igraju Predrag Ejdus, Tihomir Stanić, Ivana Žigon

Iako se, po pravilu, u pozorišnim kritikama ne odvaja veći prostor za analizu klasičnih (čitaj dobropoznatih) dramskih tekstova, ovog puta treba napraviti izuzetak jer drugi deo Fausta jeste klasika, ali nije „dobropoznat“. Prvi put u istoriji našeg pozorišta ova Geteova drama igra se na sceni, a i vrlo je mali broj čitalaca koji su se probili kroz složenu, razgranatu i krajnje slobodno komponovanu strukturu ovog dela. O složenosti te strukture najpreciznije govore brojke: drugi deo Fausta ima oko 7500 stihova (poređenja radi, prosečna grčka tragedija ima oko 1500), u drami se menja oko 25 različitih prostora i pojavljuje najmanje stotinu likova, što individualnih što kolektivnih.

Naravno, zahtevnost ovog teksta (pitanje je da li je reč o drami ili o dijalogizovanoj epopeji) ne nalazi se samo u ovim kvantitativnim parametrima – potpuno autentična dramska forma koju uspostavlja drugi deo Fausta ne poštuje nikakva dramska pravila niti scenske uslovnosti. Tako dolazi do slobodnog mešanja likova iz grčke mitologije i nemačkog folklora, realnih i mitskih prostora različitih vremenskih ravni i različitih vrsta stiha; da ne spominjemo još i prizore tektonskih pokreta, gorskih bujica, letenja na oblacima… Složenosti ove dramske forme doprinosi i Geteovo eruditno poigravanje raznim žanrovskim obrascima, od onih koji nalikuju renesansnim karnevalskim međuigrama do onih koji asociraju na formu grčke tragedije.

Na kraju se postavlja pitanje da li u drugom delu Fausta postoji bar jedan element koji bi ovlašno povezao bezbrojne apartnosti ove grandiozne građevine. Takav vezivni element postoji i on potiče iz prvog dela drame – to je dramska situacija Faustovog lutanja koje je u drugom delu samo dobilo širi geografski i civilizacijski opseg, ali se njegova alegorijska suština nije promenila. Ovo je i dalje priča o životnim lutanjima bilo kog čoveka – a ne nekog posebno obdarenog – koji teži potpunom samoostvarenju, postizanju osećanja egzistencijalne punoće. U drugom delu drame javljaju se novi izazovi na tom putu večne inicijacije, ali – i tu je razlika u odnosu na prvi deo – i ispunjenje. Posle ljubavnog poraza iz prvog dela, u drugom dolazi do još jednog razočaranja (nemoguće je spojiti ideal sreće sa idealom lepote, ovde predstavljenim u liku lepe Jelene), da bi se zatim mir i iskupljenje pronašli u nesebičnom delanju za opšte dobro, delanju koje ne preza ni od nevinih žrtava („Delo je sve, a slava ništa“, „ko trudom stremi svaki dan / tog možemo i spasti“).

Iz prethodnog se odlično vidi s kakvim su se sve izazovima suočili rediteljka Mira Erceg i njena ekipa u radu na drugom delu Geteovog Fausta. Izuzetnu prostornu dinamiku drame rediteljka je, u saradnji s autorkom scenografije Nevenkom Vidak, scenski artikulisala tako što je koristila, još više nego u postavci prvog dela, različite tehničke mogućnosti Velike scene Narodnog pozorišta: početak predstave publika je posmatrala u adaptiranom prostoru iza scene, veći deo predstave sa sâme scene i to iz različitih pozicija (obilato je korišćena rotacija koja je premeštala i aktere i publiku), dok je poslednji čin posmatrala iz sale.

Pored toga što doprinose spektakularnosti i ludičkom karakteru predstave – što su, inače, njene glavne vrednosti – ovakvi prostorni odnosi imaju i izvesnu znakovitost jer se kretanje i premeštanje publike i izvođača može shvatiti kao scenska metafora Faustovog životnog lutanja. Međutim, iako se, na opštem planu, može iščitati neka metaforičnost prostorne organizacije, ostaje utisak da su mnoga pojedinačna prostorna rešenja mnogo više u funkciji spektakla nego u funkciji stvaranja scenskih znakova (recimo, zašto se baš susret lepe Jelene i Fausta odigrava na maloj sceni postavljenoj u gledalištu? da li bi dosezanje apsolutne lepote trebalo da bude najdalja tačka do koje je Faust došao u svom traganju?).

Utisku spektakularnosti ne doprinosi samo prostorna organizacija već i neka druga scenska rešenja – korišćenje video-projekcija pre svih drugih. Kao i u prethodnom slučaju, i ovde funkcija rediteljskog rešenja nije dorečena: projekcije i dočaravaju prostor (snimci krajolika) i podvlače mitološke reference (likovi sa grčkih vaza) i prave aktuelne paralele (Faust doleće avionom Lufthanze, narodu se dele euri). Ova poslednja funkcija video-projekcija svodila bi se na duhovit scenski geg, da iz nje ne proviruju i ambicije da se pruži ironični (kritički) komentar savremenog društva, a u duhu rediteljkinog koncepta, koji smo ranije analizirali, da je Faust „tragedija moderne prenagljenosti“, priča o bezglavoj, zločinačkoj jurnjavi za različitim dobrima.

Ovakva i slična pojedinačna rešenja, koja se javljaju i u inscenaciji prvog dela Fausta, nisu dovoljna da bi se ostvario željeni značenjski sloj. To značenje ne pronalazi opravdanje u celovitoj scenskoj artikulaciji ionako krajnje razuđene dramske radnje koju je rediteljka, velikim skraćivanjima, prilično preoblikovala. Jedan od glavnih problema adaptacije nalazi se u neodlučnosti Mire Erceg da li da, zarad lakšeg praćenja komada, zadrži okosnicu „radnje“ (ako se o radnji uopšte može govoriti u drugom delu Fausta) ili da se, radi svog intelektualnog koncepta, prepusti još drastičnijim rezovima; ostvareni kompromis nije bio srećno rešenje. Glavni glumci Predrag Ejdus (Faust) i Tihomir Stanić (Mefisto) ostali su u koordinatima svojih ostvarenja iz prvog dela, ali im rediteljkina lutanja nisu pružila prostor da ostvare nešto više… Ulogu lepe Jelene igrala je Ivana Žigon.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Intervju

19.јун 2026. Sonja Ćirić

Darko Macan: Nema smisla deci proricati rat, treba se moliti da ih mimoiđe

U kojem smeru će otići mladi i AI, odluči će njih dvoje, bez nas - kaže Darko Macan, autor knjige „Sutra“ u kojoj iz budućnosti priča o sadašnjosti

FCS

19.јун 2026. S. Ć.

Da li su uspesi naših filmova ujedno uspesi i Filmskog centra Srbije

Premijera filma „Na točkovima zaboravljenih snova“ na Festivalu u Šangaju, i učešće sedam filmova na Festivalu u Puli, veliki su uspesi domaćeg filma. Pitanje je da li ih Filmski centar Srbije s pravom prisvaja

Kultura sećanja

19.јун 2026. S. Ć.

Na Slobodištu se zida bez dozvole Zavoda za zaštitu spomenika kulture

Kruševac zida Izložbeni park vojne opreme na delu Memorijalnog kompleksa Slobodište iako je taj prostor kulturno dobro, bez rešenja o saglasnosti Zavoda za zaštitu spomenika kulture

Aleksandar Vučić i Ketrin Zita Džouns

Film

18.јун 2026. Isidora Cerić

Strane produkcije u Srbiji: Snima li se kao ranije

Dok Vučić poručuje da će u Beogradu uskoro biti lakše sresti holivudsku zvezdu nego komšiju, dostupni podaci pokazuju da je talas stranih produkcija u Srbiji poslednje dve godine znatno opao

Bioskop

17.јун 2026. Zoran Janković

Protiv autofikcije

Gorki Božić, režija Pedro Almodovar

Komentar
Bivši šef beogradske policije Veselin Milić u policijskoj uniformi sa šapkom

Pregled nedelje

Tako je govorio Boske

Kako je priznavši ubistvo Aleksandra Nešovića, Saša Vuković Boske vratio pažnju javnosti na Veselina Milića? Šta još upada u oči u njegovom iskazu

Filip Švarm

Komentar

Ubistvo na Senjaku: Slučaj za Herkula Poaroa

Ubistvo Aleksandra Nešovića u restoranu „27“ pretvara se kriminalističku misteriju koju bi mogao da reši samo Herkul Poaro

 Andrej Ivanji
Aleksandar Vučić u košulji u plavoj pozadini crtež Hrama Sveto Save

Pregled nedelje

Vučićev šibicarski autoportret 

Što treba znati o Vučićevoj najavi ostavke? Zašto neće sesti u fotelju koju mu greje Macut? I zbog čega mora da spoji predsedničke i parlamentarne izbore

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1850
Poslednje izdanje

Intervju: Radovan Lazić, tužilac

Kako je kontaminiran slučaj Veselina Milića Pretplati se
Državna uprava

Država u v.d. stanju

Predizborna prestrojavanja

Doba čvrstih odluka, predomišljanja i kalkulacija

Intervju: Vladimir Međak

Sa SNS-om Srbija nikada neće ući u EU

Fudbalski Mundijal 2026

Kontroverze u senci dobre igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure