Demokrate same, ali brojno, proslavile Đurđevdan. Svojima se, kao predsednik stranke, i predsednik Srbije, obratio Boris Tadić, i predsednički stigao da pozdravi, pa i izljubi ne samo svoje nego i popove, policajce, buduće konobare...
Dve naše partije, a bila i treća, DS i DSS, kako treba i dolikuje, poštujući tradiciju, a okrenute Evropi, kako nego tradicionalno i civilizacijski, obeležile svoju slavu Svetog Georgija, koja se u narodu zove Đurđevdan. Kako su javili naši mediji, DSS proslavio krsnu slavu sa svim svojim funkcionerima i brojnim gostima. Bili visoki dostojnici G17 plus, SPO, bio Velja Ilić, gosti iz RS, akademik Matija, druge javne zvanice. Kako mediji još javiše, beogradske prostorije DSS-a su bile tesne za sve zvanice, prostor ispred zgrade isto tako pretesan za mnogobrojno obezbeđenje državnih funkcionera, a odlično raspoloženi domaćin slave Dragan Jočić, potpredsednik DSS-a i ministar policije, potrudio se da gosti budu lepo dočekani i još lepše posluženi. Isto je bilo na centralnoj proslavi slave DS-a u Šapcu, i tu je sve bilo civilizacijski, i na svakom nivou, gosti takođe lepo dočekani, i još lepše posluženi.
NIJEPOPLANU: Pa ajmo iz Šapca. Grad, pa iznenađujuće, uređen, centar, baš podoš’o, načisto popločan. Dešavanje u centru grada, vise stranačke zastavice, naduvani stranački baloni, nekoliko štandova sa sendvičima, Sinalko sokovima, ima i cisterna valjevskog Atlas piva. Ima i stranački letak, Evropa ovde. Vazdan aktivista sa žutim stranačkim kačketima, u plavim stranačkim majicama, u žutim stranačkim majicama. Nekoliko njih se upelo da skine Miloševićev plakat sa stuba Robne kuće. Do hotela Sloboda bina, članovi KUD-a Abrašević nešto probaju, jedan čini sss, tu i Ganci orkestar sa svi instrumenti. Iza prve druga bina, tu će uveče da svira Bajaga, na krovu susedne zgrade snajperisti, sve sa dvogled, rukohvati stepeništa za sprat hotela obavijeni žutim i belim platnom, po sredini, kako priliči, crvena itison staza. Gore, pa na spratu, aktivistkinje upisuju pridošle, važne članove iz odbora diljem Srbije, dele, ovi kače, stranačku identifikaciju na kojoj piše „Gost“.
Dole, na ulici, Gosti se već rasporedili, domaći Dušan, potpredsednik svega, Petrović pita se redom sa građanima. Na spratu zgrade u centru prostorije DSS-a, i oni slave, na ulazu plakat Proleće u Srbiji – Srbija u Evropi – Izvodljivo je. Nekoliko prostorija, puno članova i pečenja, kandilo, ikona, Koštuničin plakat Za demokratsku Srbiju…
DEMOKRATSKO PRAVOSLAVLJE: Šabac
Pristig’o i autobus, organizovano, novinara iz Beograda, po njima program počinje u crkvi, po šabačkim kolegama Tadić prvo stiže u Opštinu. Ispred Opštine ima ljudi, opštinske službenice, sve identifikacionisane, napravile špalir, jedan neupućen, ko za se, pita, Je l’ to neki štrajk. Kad, protrča TV Šabac, prizemlje Opštine puno službenika, eto Tadića na zadnji ulaz, kako stupi redom ispozdravlja, zavedoše ga pravo u salu Male privrede, službenice za šalterima, ima i građanin za šalterom, razmeni se, sa Odlično, sa predsednikom, ovaj sve pozdravi, Idem dalje. Domaćin Svega, potpredsednik Petrović pozva gore, iz protokola rekoše, ne može, nije po planu, Tadić nađe kompromisno rešenje, možda je sad najbolje da ode do WC-a, i odoše gore.
Pa se desi, predsednik koji je ušao u zgradu odzada predsednički izađe spreda, pored njega savetnici, šef Narodne kancelarije Đilas, one službenice udariše u aplauz, Tadić – ko nov, taze podšišan, u prazničnom odelu, bela košulja, crvena kravata sa tačkastim aplikacijama – uze, redom, da se predsednički zdravi i pozdravlja. Pa krenuše, pristiže i Nenad Bogdanović, Tadić udario u desno javljanje, uđoše u raskrsnicu, saviše desno, pred crkvom, u porti, velika gužva, sve sam Gost, prođoše, uđoše u crkvu, Tadić priđe ikoni koju nije mogao omašiti, prekrsti se, poljubi, sveštenik mu reče da zapali slavsku sveću. Primakoše se, tu svi, potpredsednici, Gavrilović, Nenadović i Petrović, Đinđić Ružica, Đelić, Šutanovac, od Komore Milosavljević, rekoše se popovi, rekoše i, Još se molimo za sve članove DS-a, glavni pružiše ruke, okretoše, izlomiše slavski kolač. Prvi sveštenik reče da mu je posebna čast da u ime SPC-a, vladike, pozdravi našeg predsednika g. Tadića, reče i neku poučnu, i reče, Neka blagoslov Gospodnji dođe na Vas… Starešina crkve se, tradicionalno, izljubi sa predsednikom, bi Mnogajaljeta, Jedan sveštenik zausti nešto da kaže, Tadić nastavi tradicionalnu razmenu sa još popova, stiže i do onog što je zaustio, ovaj će, U ime crkve želim da vam uručim sabrana dela vladike Nikolaja, da vam budu podsticaj i da se duhovno usavršavate. Tadić prosledi poklon Petroviću, završno izljubi još dva popa.
EVROPAOVDE: Onda predsednik bi upoznat sa istorijom crkve, freskama, uzvrati da mu je, uz pozdrav vladici, bilo zadovoljstvo. Odgovoriše mu da vladika ima obaveze, predsednik i tu državnički nastupi, Obaveze su iznad svega, to treba objasniti našim ljudima, da su obaveze iznad svakidašnjeg života… Bi kraj, predsednik stade da se pozdravlja sa svojim Gostima, izađoše, Ganci orkestar opleo Đurđevdan, Tadić se predsednički javi DSS-u prazničnim pozdravima, čelo kolone savi desno, pravo na stranački štand, sve posta načisto aktivno. Nastaviše pravo, predsednik opet iznenadi, ode desno, pojedinačno i predsednički, ispozdravlja red policajaca, savi pored cisterne piva, prođe pored KUD bine, folkloristkinje uzele da folklorišu, doživljaj, kamermani izgiboše, Gavrilović nešto analitički objašnjava, novinari u hodu beleže…
Stigoše do onog stranački obeleženog stepeništa, popeše se na sprat hotela, Tadić počasti mlade aktivistkinje jednim uspešnim slikanjem, produži na red postrojenih budućih konobara, pozdravi se sa prvim, upita se sa prvim, petim, devetim, devetnaestim… Sala velika i spremna, baloni, puni „švedski“ astali, ikebane, cveće razno u raznim bojama. Predsednik stupi na malu binu, stade pred pano Evropa ovde, Bogdanović mu nešto šanu, priđoše bliže panou, Bogdanović opet nešto šanu, nacrta nešto na ruci, Gavrilović pasivan, na malu binu stadoše i Petrović, predsednik šabačke opštine, demokrata i Milošević. Predsednik, uplevši napred prste, zauze predsednički stav, Oni poštuju osnovne vrednosti, poštuju tradiciju, stranka koja je okrenuta budućnosti, gradnji zemlje i vrednostima koje nas približavaju Evropi, da oni poštuju tradiciju i ne daju nikome da im oduzme njihovu tradiciju… Ja nisam samo predsednik DS-a, ja sam danas predsednik Srbije, ja sam predsednik svih građana, ali nisam predsednik svih stranaka, zato nema političke stabilnosti ako političke stranke ne preuzmu svoj deo odgovornosti, da uspostavljaju vrednosti koje važe u Evropi… Ispruži ruke, Svi moramo da se menjamo, mi nemamo pravo na samozadovoljstvo, jer to što Srbiju čeka, ne čeka nijedan narod u Evropi, nije lako, ali, mi možemo, ja sam u specifičnoj kampanji, zove se, Srbija može, tražim od svih članova DS-a (bi aplauz) da učestvuju u kampanji, od svakog građanina, političkog funkcionera i institucije da bude u kampanji Srbija može, jer bez učešća svih Srbija neće moći. DS brine o svakoj tački postojanja, to očekuje od drugih, i upućuje im poruku saradnje… Bi aplauz, pohvali Petrovića, opet aplauz, zatraži ga i za Gavrilovića i Bogdanovića, Pajtića koji se bori da ode voda… Završni aplauz, mis aplauza Gorica Mojović, jednostavno, ona je imala aplauz garderobu, više lila nego pink mantil, takva i bluzica, i suknjica takva, a i čarapice više lila nego pink.
Onda, dok je preko video-bima išao film o uspesima šabačkih demokrata, preko ‘iljadu Gostiju pređe na mezetenje i odgovorne razgovore. A bilo pršute, raznog i sitnog pečenja, raznih pića, belih ruža, plavih ruža, žutih ruža, crvenih gerbera, žutih gerbera, nekog velikog kukureka u svim bojama. Napolju folkloristkinje napustile binu, i narod se do’vatio u pešačkoj zoni, unutra, u hotelu, sve sa stranačkom legitimacijom na prsima, sve identifikacionisano sa Gost. Izađosmo iz one velike sale, kad, ima i druga, i ona velika, Tadić priseo, do njega savetnik, Gosti, pečenje u ovalima ko da niko nije dir’o, žamor, teme ozbiljne, Šutanovac odgovorno, baš državnički, visok…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto je svako ko se bavio upotrebom neutvrđenog tipa akustičnog oružja na studentskom protestu 15. marta postao neprijatelj države, terorista i atentator na Vučića? Zbog čega bi i Berija pozavidio Biji na ovoj operaciji? Kako režim u Beogradu 2026. nastoji stvoriti atmosferu nalik na onu iz Moskve 1937
Podaci Vrhovnog javnog tužilaštva pokazuju da poslednjih godina raste broj zahteva koje tužioci upućuju policiji radi prikupljanja potrebnih obaveštenja, ali da odgovori na te zahteve sve češće izostaju. Reč je o prvoj i jednoj od najvažnijih radnji u predistražnom postupku, bez koje tužilaštvo u mnogim slučajevima ne može da nastavi istragu
Zašto su se na meti režima, pored studenata, našli verbalni delinkventi – analitičari, stručnjaci i novinari? Kako je Više javno tužilaštvo u svom saopštenju donelo presudu da su studenti sami sebe streljali zvučnim topom? I kako je Vučić tvrdio da Srbija uopšte nema zvučne topove, a ispostavilo se da ih ima, kao što je odmah posle pada novosadske nadstrešnice tvrdio da “jedino ona nije renovirana”, pa se brzinom svetlosti na društvenim mrežama utvrdilo da to nije istina? Na koji je način aktivirana medijska bomba u režimskim medijima sa unapred spremljenim spiskovima ljudi koji su učestvovali u “zaveri” i koje treba utući? I da li je reč o pokušaju zabrane studentskog pokreta
Pošto tužilac u Srbiji ne može da optuži osobu koja se kolima zaleće u građane, gledaoci RTS-a mogu videti kako se pred kamerama obesmišljava ta pravna institucija
Srbija će sačuvati mir, lokalni funkcioneri moraju da razgovaraju sa narodom ili će biti smenjeni, ekonomija raste brzo, žele da nas sruše jer Srbija grabi napred, nema više straha od “blokadera”, predsednik je žrtva, biće veće plate i penzije. Na osnovu iskustva, po svoj prilici ovako će izgledati Vučićeve poruke na predstojećem mitingu
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.