

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Od kako je propao komunizam, pročišćenje se ponovo vratilo u svakodnevni jezik. Politički, dakako. I, s obzirom na neupitne vrednosti globalnog političkog novogovora, verski takođe. Elem, lustracija: očišćenje propisanim darivanjem i/ili žrtvovanjem, izvedenica od latinskog lustratio, svečanog očišćenja od grehova, odnosno lustrum, svakih pet godina održavane svečane i javne tj. državne ceremonije žrtvovanja za očišćenje od grehova i pokajanje celog naroda. Kako Rimljani baš i nisu bili naročito originalni, lustracija je u njihov rečnik ušla iz grčkog, gde je reč katharsis među lekarima značila čišćenje iliti pražnjenje creva, a među ljubiteljima mudrosti moralno očišćenje duše, duha ili već čega god. U vreme globalizacije tumačiti lustraciju kao sranje, proliv ili proseravanje nije dopustivo, bar zbog zahteva politički korektnog jezika.
Uvek spremni politički analitičari pobednika u hladnom ratu lustraciju su definsiali kao „srednji put“ između krivičnog gonjenja narušilaca ljudskih prava i komisija za istinu koje ne čine ništa više osim objavljivanja podataka o njihovom kršenju. Česi su, odnekud, prvi doneli zakon o lustraciji (1991) čije je važenje posle pet godina produženo, možda zato što je od nadležnih nadglobalnih analitičara ocenjen kao najobuhvatniji i najbolje formulisan. Ukratko, on javni/politički život pročišćava od svih koji su „služili komunistički režim“ od 25. februara 1948. do 17. novembra 1989. godine, uključujući tu i „ideološke kolaboracioniste“ režima, članove komunističke partije i/ili Narodnog fronta.
Recept je zanimljiv. Ne budi primenjeno – što rekao Branko Ćopić – ali neodoljivo se nameće pitanje: kako li bi izgledala sprska vlada podvrgnuta češkoj lustraciji? „Nova“ vlada tj vlasti ulozile su veliki trud da sacuvaju sistem (mehanizam) kojim se vladalo u ovoj zemlji, sto navodi na zakljucak da je isti dobar i nema tu sta da se popravlja, procisti ili lustrira. Isto vazi i za ljude koji predstavljaju sistem. Tako da je bez imalo sumnje odgovor na postavljeno pitanje: isto kao i bez lustracije, drugim recima svi su (smo) cisti. Ukratko, lako je dokazati da je lustracija ideološki – utoliko i politički, verski odnosno nemetafizički – program diskriminacije, postavljen zahtev, bez obzira da li se okončava robijom ili pranjem ruku. Ili, u politički korektnom svetu, izvinjenjem nekome, zbog nečega.
Znamo medjutim vrlo dobro da je „izvini(te)“ najteza rec.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve