

Festival
Beogradski festival igre počeo predstavom Akrama Kana
Do 8. aprila u Beogradu, Novom Sadu i Subotici biće 25 predstava Beogradskog festivala igre pod sloganom Budi igra koja želiš da budeš


Redakcija "Vremena" poziva mlade čitaoce serijala o Hariju Poteru da nam jave kako im se sviđa novi nastavak
Zahvaljujući ažurnoj Narodnoj knjizi, šesti nastavak čuvene sage Džoan Rouling našao se pred čitaocima u Srbiji samo dva meseca nakon izlaska originala. Hari Poter i Polukrvni princ na srpskom jeziku svečano je predstavljen prošlog vikenda na keju kod hotela „Jugoslavija“, uz dečije pozorišne predstave i maskenbal. Vesna Roganović, koja je zajedno sa sinom Draškom za rekordno vreme prevela ovu „knjižicu“ od preko 650 strana, pohvalila se publici da su domaći čitaoci dočekali prevod prvi u svetu, mesec dana pre svojih francuskih i dva meseca pre nemačkih vršnjaka.


„Vreme“ je već objavilo prikaz („Rat i mir na metli“, br. 759), a sada se pridružuje inicijativi engleskog izdavača Blumberg, koji je uoči izlaska Polukrvnog princa uputio apel britanskim štampanim medijima da, umesto profesionalnih kritičara, dozvole da ovog puta knjigu prikažu deca, kojima je prvenstveno i namenjena. Stoga i mi molimo maloletne čitaoce da, čim preoru ovu nimalo laku lektiru, svoje mišljenje dostave poštom na adresu „Vremena“ (Mišarska 12, Beograd) ili slanjem komentara na ovaj tekst.
U međuvremenu, ispostavilo se da mladi Britanci, pored preovlađujućih pohvala, imaju i neke ozbiljne primedbe na novog Potera. Tako šesnaestogodišnji Endru Forbs kaže u „Sandej mejlu“ da „razume zašto je ovaj nastavak morao da bude mračniji od prethodnih“, ali da ga to „povremeno stvarno nervira“. Trinaestogodišnja Kloi Envil u „Sandej ekspresu“ zamera autorki da je „preterala sa opisima ljubakanja“, dok godinu dana mlađa Rajana Herbert priznaje da je „uživala u romantičnim scenama, pogotovo onima u kojima se pojavljuje Ron“. Njena vršnjakinja Fatima iz Halifaksa kaže da joj je „zavatavanje skroz bljak“, ali priznaje da je zaplet „originalan“ i da je reč o „velikom delu“.
Pozamašni gabarit romana takođe je bio predmet pohvala, ali i kritika. Jedanaestogodišnji Hju Džons piše u „Fajnenšel tajmsu“ da se „navukao od prvog pasusa“, dok se desetogodišnji Džejms Noubl u „Mejlu“ žali da mu je „početak bio malo dosadan, jer likovi samo pričaju, a ništa ne rade“. Desetogodišnji Dejvid iz Belfasta, pak, hvali se da je knjigu pročitao za svega pet sati, dok je tri godine starijem Majklu iz Bristola trebalo podjednako neverovatnih jedanaest.
U Sjedinjenim Državama deca nisu dobila priliku da o Polukrvnom princu pišu u novinama, ali su se zato raspisala na internetu. Možda zbog konzervativne klime koja u toj zemlji vlada već nekoliko godina, novi nastavak je u načelu lošije prošao nego u Britaniji. Jedanaestogodišnja Kajra kaže: „Inače volim Harija Potera, ali mi je ovaj roman bio nezanimljiv. Deluje mi nedovršeno, više kao nacrt romana nego kao kompletna knjiga. Sem toga, ima sto stranica manje nego prethodna knjiga, iako je autorka obećavala da će Polukrvni princ biti najveća knjiga u seriji. Sve u svemu, nije ni za trojku.“ S druge strane, devetogodišnja Sara iz Konektikata kaže da joj „nijednog trenutka nije bilo dosadno“ i daje čistu peticu. Desetogodišnja Vitni iz Montane upozorava mlađe od osam godina da malo sačekaju sa čitanjem jer „ima stvarno strašnih scena iz mašte, i mala deca mogu da se jako uplaše i da loše sanjaju“. Dvanaestogodišnji Kris iz Londona u Oregonu izražava svoje oduševljenje u stilu T. Pančića: „Hari Poter i Polukrvni Princ Je Najbolja Knjiga Koju Sam Ikada pročitao. Ako Volite Harija Potera I Volite Da Čitate Knjige O Njemu Onda Je Ovo Knjiga Za Vas. Samo, morate da pročitate Sve ranije Nastavke inače Ništa Nećete Razumeti.“
Kao i u Britaniji, ljubavne zgode mladih protagonista nisu naišle na nepodeljeno odobravanje u Americi. Trinaestogodišnjoj Džejni iz Floride uopšte se ne dopada način na koji Hari „zamišlja Hermionu u pojedinim situacijama“, a na „suviše zavatavanje“ žali se i četrnaestogodišnji Džoni iz Minesote, dok mu se s druge strane sviđa što „ima mnogo detaljnih opisa nasilja“. „Skidam kapu!“, kaže on.
Najviše problema mladim čitaocima izazvala je, kao što se moglo i očekivati, smrt jednog od najsimpatičnijih likova na samom kraju knjige. Šesnaestogodišnja Megs iz Njujorka pita: „Zašto Džoan Rouling mora u svakoj knjizi da ubije nekog ko je kul? Otkad je Sirijus poginuo u prethodnom nastavku, jedva sam se naterala da pročitam ovaj. Nije fer, on je stvarno bio super. Sad ne znam da li ću uopšte da čitam sledeću knjigu. Mislim, lepo je napisana, kao i ranijih pet, ali je ova poslednja baš mnogo tužna. Oči sam isplakala na kraju. Dobra knjiga, samo mnogo me je uznemirila i iznervirala. Sad lupetam, ali nikako ne mogu da prestanem da lupetam o ovoj knjizi.“ Četrnaestogodišnja Šantal iz Ilinoja, pak, vidi tračak svetla u tami: „Ovaj roman je mnogo drugačiji od ostalih iz serije, i kraj je baš tužan. Bila sam potpuno skrhana na kraju, ali sam na neki čudan način uživala u knjizi, jer Hari u susretu sa smrću nauči mnogo o tome kako treba živeti, a mislim da sam i ja nešto naučila o životu.“
Požurite sa čitanjem, čekamo da čujemo i vas.
„Vreme“ se pridružuje inicijativi engleskog izdavača Blumberg, koji je uoči izlaska knjige „Hari Poter i Polukrvni princ“ uputio apel britanskim štampanim medijima da, umesto profesionalnih kritičara, dozvole da ovog puta knjigu prikažu deca, kojima je prvenstvno i namenjena. Stoga i mi molimo maloletne čitaoce da, čim preoru ovu nimalo laku lektiru, svoje mišljenje dostave „Vremenu“, bilo putem linka „komentar“ u dnu ove strane, bilo poštom na adresu (Vreme, Mišarska 12, Beograd)


Do 8. aprila u Beogradu, Novom Sadu i Subotici biće 25 predstava Beogradskog festivala igre pod sloganom Budi igra koja želiš da budeš


Unesko je potvrdio da su najmanje četiri kulturne i istorijske znamenitosti oštećene u napadima na Iran. U Ukrajini je oštećeno više od 500 znamenitosti


U novoj knjizi Svetislava Basare „Đinđić: memoari s onu stranu groba“, ubijeni premijer iznosi anatomiju uzroka i posledica čina koji mu je došao glave, ali i njegovih istorijski utemeljenih inspiratora


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve