

Novi broj „Vremena“
„Siromašniji glasači su jeftiniji za održavanje“
U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Korporativna kultura je zapravo procedurama jasno propisan savremeni kućni red kompanija. Iskustvo pokazuje da je korporativni duh jedna od važnih kohezionih sila koje mogu da postignu jedinstvo pojedinačnog i opšteg, koje nam u ovom momentu nedostaje


Dinamičan razvoj srpskog tržišta u poslednjih nekoliko godina usmerio je poslovnu politiku većine naših kompanija isključivo na svakodnevnu borbu za profit, poziciju ili, jednostavno, za opstanak. U poslovnim planovima upravljanje ljudskim resursima (HR – human resource) najčešće je zaboravljena ili samo rudimentirana administrativna kategorija. Tako Vesna Mijatović, HR direktor kompanije Link Consultants, komentariše za „Vreme“ zastupljenost HR-a u srpskim firmama. Međutim, kako kaže, sve masovnije prisustvo stranih kompanija, u kojima kadrovska politika predstavlja osnov strateškog planiranja, primorava nas da kao menadžment razmišljamo o kvalitetu i potencijalu kadrova koji su, de facto, nosioci naših operativnih planova. S druge strane, zaposlenima se omogućava da planiraju razvoj svoje karijere u skladu sa svojim potencijalima i tržišnim ponudama.
Da li profesionalni HR postaje imperativ za kompanije koje nameravaju da opstanu na tržištu?
Kompanije u Srbiji se, u većini slučajeva, nedovoljno ili nedosledno bave tom temom, a ni kadar na našem tržištu radne snage nije edukovan u tom pravcu. Ova činjenica nije neočekivana s obzirom na to da na leđima nosimo poluvekovno nasleđe opterećeno krajnostima: iz perioda državnih instititucija u kojima je status stalnog zaposlenja omogućavao nerad bez sankcionisanja, naglo smo prešli u period privatnih i poluprivatnih kompanija u kojima ni pravni, a kamoli međuljudski odnosi nisu bili regulisani. Potpuno je jasno da ideja razvoja karijere i korporativnog duha u takvim uslovima nije mogla da zaživi.
Šta je korporativna kultura i kakav je njen značaj u savremenom poslovanju?
Korporativna kultura obuhvata sistem vrednosti koji, sproveden kroz procedure, definiše uzajamni odnos kompanije i zaposlenih u njoj. Ovaj sistem je merodavan za sve zaposlene, jer se definiše nezavisno od opisa radnih mesta, stručne spreme i nivoa odgovornosti. On ima za cilj kreiranje kvalitetnih međuljudskih odnosa i takvog radnog okruženja koje podržava i stimuliše lični i profesionalni razvoj zaposlenih i razvija korporativni duh pojedinaca dovodeći u sklad njihove potrebe i ciljeve sa potrebama i ciljevima kompanije u kojoj rade.
Na koji način uspostaviti i održavati korporativnu kulturu u našim kompanijama?
Kao i svaki proces koji se bavi ljudima i uspostavljanjem korporativne kulture zahteva sofisticiran pristup i doslednost u sprovođenju. Sam proces se može šematizovati tako da bude primenljiv u svakom preduzeću. On podrazumeva definisanje četiri kategorije kadrovskih procedura: zakonske procedure, standardne procedure rada, korporativne vrednosti kompanije i menadžment procedure.
Šta spada u zakonske i standardne procedure?
U prvoj grupi se nalaze procedure zasnivanja, toka i prekida radnog odnosa, odsustva sa posla i druge procedure koje se vezuju za Zakon o radu i pravnu regulativu kompanije i podležu promenama zakonskih propisa.
Drugu grupu predstavljaju standardne procedure rada koje omogućavaju zaposlenima da efikasno obavljaju neophodne procese nevezane za njihov opis radnog mesta, kao što su: planiranje godišnjih odmora i službenih putovanja, nabavka potrošnog materijala, korišćenje sala za sastanke itd.
Kako se definiše treća kategorija procedura?
U trećoj grupaciji definišemo korporativne vrednosti kompanije:
etičke norme ponašanja koje nas uče da slušamo i uvažavamo druge bez obzira na različitosti porekla, obrazovanja, verske, nacionalne ili rasne pripadnosti.
Definišemo izgled zaposlenih koji direktno odražava profesionalni imidž kompanije. Upućujemo zaposlene kako da upravljaju poverljivim informacijama i šta je poslovna tajna. Definišemo konflikt interesa i kako ga izbeći. Tamo gde je neophodno, utvrđujemo i kodekse profesionalnog ponašanja: pravila interne i eksterne komunikacije, prijema stranaka, izgled radnih prostorija, odnos prema kompanijskoj imovini itd.
Četvrta kategorija procedura…
Četvrtu grupu čine menadžment procedure upravljanja ljudskim resursima koje u svakodnevni rad uvode principe merenja rada i nagrađivanja zaposlenih, principe razvoja karijere, edukacije i ostale procedure koje podižu svest zaposlenog o značaju kvaliteta njegovog rada.
U kakvom obliku se plasiraju sve četiri grupe procedura?
Ovako definisan sistem vrednosti i procedura ima formu kompanijskog akta i treba da bude dostupan svim zaposlenima. Oni moraju biti upoznati sa „kućnim redom“ svoje kompanije i pridržavati se njegovih principa. Za zaposlenog i poslodavca moraju da postoje zajednički ciljevi kojima streme i svest da će ispunjenje tih ciljeva biti na obostranu korist. Iskustvo pokazuje da je korporativni duh jedna od važnih kohezionih sila koje mogu da postignu to jedinstvo pojedinačnog i opšteg, koje nam u ovom momentu nedostaje.
U Srbiji trenutno imamo, s jedne strane, generacije obrazovanih i perspektivnih mladih ljudi koji lutaju od kompanije do kompanije bez jasne vizije o svojoj karijeri i, s druge strane, kompanije sa visokom fluktuacijom radne snage, bez jasnog dugoročnog plana o tome kakav kadar im je potreban, kako da takav kadar privuku, da ga zadrže i da ga najefikasnije iskoriste. U takvoj situaciji neophodno je u kompaniji kreirati radno okruženje u kome zaposleni zna da je njegov rad vrednovan, da postoji sistem stimulacije i destimulacije, da ima realnu šansu da napreduje i da se usavršava, da se njegove potrebe i njegovo mišljenje uvažavaju.


U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Kako je Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu? To je tema novog „Vremena“


U trenutku u kojem je pažnja čitave svetske javnosti usmerena na fudbalske terene Amerike, Meksika i Kanade, i kada je glavno pitanje da li će Lionel Mesi sa Argentinom ponovo osvojiti titulu prvaka sveta ili će Francuzi ovog puta da im se osvete za poraz u finalu 2022. godine, srpsku javnost potresla je informacija da je nekadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu


Beogradski advokat Ivan Ninić kaže za “Vreme” da je u Srbiji upotreba Skaj komunikacije strogo kontrolisana i hirurški ograničena isključivo na nivo izvršilaca na terenu, dok je u Crnoj Gori ona postala alat za demontažu kriminalizovanog državnog aparata. On smatra da su razlozi za ovu selektivnu primenu pravno-političke prirode, jer u Srbiji Aleksandar Vučić još uvek drži pod kontrolom sektor bezbednosti i odlučuje šta će biti predmet tužilačkog procesuiranja


U Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli desetine hiljada ljudi. Iza svake statistike su ljudi koji se ne mogu svesti samo na broj. “Vreme” istražuje kako izgleda put od dijagnoze do lečenja – od kapaciteta zdravstvenog sistema i dostupnosti terapija, do svakodnevnog života obolelih i izuzetnoj važnosti psihoonkološke podrške
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve