"Po predloženoj raspodeli akcija građani neće dobiti velike pojedinačne sume novca, a rizik po razvoj telekomunikacija je veliki."
PRITISAK JAVNOSTI DA PODRŽI PRIVATIZACIJU: Aleksandra Smiljanić
Na pitanje da li Ministarstvo ima stav o najboljem načinu privatizacije Telekoma Srbija i kako bi ona trebalo da izgleda, Aleksandra Smiljanić odgovara i da nije sigurna u neophodnost privatizacije. „Ukoliko se utvrdi da su određene investicije izuzetno važne, onda se sredstva mogu obezbediti dokapitalizacijom, odnosno prodajom dela firme, ali samo na osnovu poslovnog plana sa ozbiljnom analizom rizika. Telekomunikaciona infrastruktura je od strateškog značaja za zemlju i njena prodaja nosi rizike. Telekom je već jednom bio prodavan, u doba Miloševićeve predizborne kampanje, i nedovoljno je bilo uloženo u njega u periodu dok je bio privatan. To je verovatno jedan od razloga zbog kojih zaostajemo u ovoj oblasti za našim susedima. Bio je vraćen u državne ruke uz velike muke.“
AleksandraSmiljanić: Ako je novac koji će se dobiti od prodaje jedini razlog za prodaju Telekoma, onda ga ne treba prodavati. Naime, neko ko kupi Telekom za cenu X, kupuje ga samo zato što od Telekoma može da zaradi više od sume X, i to u razumnom roku. Ako je to tačno, onda će i država zaraditi od Telekoma više od sume X u tom razumnom roku i nema potrebe da ga prodaje. Ako je razlog za prodaju to što je država nesposobna da ga vodi, a neko drugi bi bio sposobniji, onda se postavlja pitanje da li je država sposobna da rukovodi sredstvima dobijenim od prodaje. Zaključak je – mrežni operator je vrlo atraktivan biznis, te sam sigurna da ima dosta zainteresovanih da kupe Telekom po povoljnoj ceni i verujem da zbog ovakvih interesa postoji veliki pritisak na javnost da podrži privatizaciju. Nisam videla konkretnu analizu koja bi opravdala privatizaciju, odnosno dokapitalizaciju. S druge strane, ukoliko radimo na liberalizaciji, uvođenjem konkurencije izvršićemo pritisak na državni Telekom da efikasno posluje. A upravo kroz ulaganje državnog Telekoma u infrastrukturu i usluge, država na najbolji način tera konkurentske firme da ulažu i nude kvalitetne usluge.
Nemamo konkretnu vrednost. Nju može da odredi samo tržište ukoliko se firma nađe na berzi. Sve ostalo su spekulacije. Sigurno je, međutim, da po predloženoj raspodeli akcija građani neće dobiti velike pojedinačne sume novca, a rizik po razvoj telekomunikacija je veliki. Mislim da je za građane važnije da imaju dobru i jeftinu telekomunikacionu infrastrukturu nego malu sumu novca koju će brzo potrošiti, možda baš na povećane cene telekomunikacionih usluga.
Što se tiče liberalizacije, mislim da je vlada saglasna sa njom, a i ona je zakonska obaveza. Što se tiče privatizacije, tu bi trebalo da se još konsultujemo i oslonimo na rukovodstvo Telekoma koje ima najbolji uvid u to kakva je situacija u preduzeću. Plašim se rizika koje može da donese privatizacija i zato smatram da bilo kakva akcija treba da zavisi od stanja u preduzeću i da bude zasnovana na nekom poslovnom planu.
Verujem da eventualna privatizacija treba da ide sa liberalizacijom. Kao što sam naglasila nedavno, od državnog monopola jedino je gori privatni monopol. Telekom ima monopol u pružanju ključnih telekomunikacionih usluga, jedini ima fiksnu mrežu, skoro celokupnu pristupnu mrežu i gotovo celokupni kapacitet za međunarodno povezivanje. Ukoliko ovakav monopol bude privatizovan, cene mogu nekontrolisano da rastu, a radnici mogu biti nekontrolisano otpuštani bez šanse da pređu u drugu firmu.
Potrebno je doneti još nekoliko pravilnika: o izgradnji mreže, o međunarodnom povezivanju, o interkonekciji i o univerzalnom servisu, da bi se moglo početi sa punom liberalizacijom telekomunikacionog tržišta. Očekujem da će svi pravilnici biti završeni za dva-tri meseca. Nažalost, pisanje ovih pravilnika ne zavisi samo od Ministarstva, već pre svega od Ratela, tako da ne možemo vrlo precizno da odgovorimo na ovo pitanje.
Mislim da se može očekivati brža izgradnja kapaciteta fiksne mreže i širokopojasne mobilne mreže. Tako će biti ubrzana dostupnost širokopojasnog interneta, koji je ključna usluga u razvijenim zemljama. Kroz Fond za univerzalni servis (u Fond za univerzalni servis svi telekomunikacioni operatori uplaćuju mali procenat svog prihoda) gradili bi se kapaciteti koji su neophodni, a nisu profitabilni. Univerzalni servis su osnovne telekomunikacione usluge koje moraju biti pružene svim građanima po pristupačnim cenama, kao što je, na primer, telefon. U Srbiji 450.000 ljudi čeka na telefon, a 150.000 su dvojnici. To nisu dobri rezultati. Verujemo da će kroz liberalizaciju i fond za univerzalni servis situacija biti popravljena, i to u kratkom roku. Moram još da dodam da nam se često strane kompanije žale da je jedna od prepreka koju imaju u Srbiji upravo loša telekomunikaciona infrastruktura koja je osnovi preduslov za uspešno poslovanje u savremenom svetu.
Očekujemo da će pravilnici koje sam pomenula biti završeni za nekoliko meseci, i to je u nadležnosti Ratela. Oni predlažu i implementiraju pravilnike uz saglasnost Ministarstva. Tada bi regulativa, prema sadašnjem zakonu o telekomunikacijama, bila potpuna. Međutim, sadašnji zakon prati evropske direktive iz 1998. godine. U Evropi je ta liberalizacija išla postepeno, a mi smo negde na početku tog procesa. Treba da se usaglasimo sa aktuelnom regulativom iz 2002; iz Evrope nam je i preporučeno da ne žurimo, već da tržište telekomunikacija postepeno liberalizujemo. Sledeće godine radićemo na izradi novog zakona o telekomunikacijama zasnovanog na tim novim direktivama. ×
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju
Izbori 2026: Od studentske pobune do odluke na biralištima
Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom
Intervju: Tihomir Stanić, glumac na Studentskoj listi
Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje
Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
U RS se za izbore u Srbiji prijavilo 19.800 osoba, koji će moći glasati na 28 biračkih mjesta. Ostaje nepoznato koliko će ih 25. oktobra preći Drinu i glasati u Srbiji. U svakom slučaju ne vjerujem da su glasači iz Republike Srpske ti koji će odlučiti pobjednika izbora u Srbiji. Realno, glasači iz Republike Srpske na malo toga mogu uticati, ali izgleda da su simbolički veoma važni i Vučiću i opoziciji
Nema, doslovno, nikakve razlike između onoga ko usred noći tvrdi da je dan, ili onoga ko tvrdi za sebe da je žirafa, od tvrdnji koje čitamo na bilbordima: da Vučić radi na ujedinjenju Srbalja i da Srbiji, iz dana u dan, ide sve bolje.
Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe
Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.