Ako joj izbori zavise od Republike Srpske, Srbija je u ozbiljnom problemu

Banjalučanin Srđan Puhalo godinama već pokazuje izražen talenat da tekstovima koje objavljuje na različitim portalima na sebe navuče bes bosanskohercegovačkih političkih elita, o čemu svedoči i raznovrsna zbirka uvreda: balija i ustaša, četnik, naravno i sorošovac, štiftungovac i lobista vehabija (odabrati po potrebi). Godinama se bavio istraživanjem javnog mnjenja, od 2022. godine radi u nevladinoj organizaciji “Pro Educa” u Banjaluci. U jednoj njegovoj biografskoj belešci pronalazimo da “Politikin zabavnik” redovno čita već 50 godina, a nedeljnik “Vreme” od 1991. godine. U istoj toj belešci stoji da “još uvijek nije izdao sebe, ali to nema veze s moralom i principima, već nije dobio dovoljno primamljivu ponudu.” Kao posvećenom posmatraču i komentatoru prilika u Bosni i Hercegovini i Srbiji, ponudili smo Puhalu – posle bosanskohercegovačkih, a pre srpskih izbora – razgovor za “Vreme”, što je on prihvatio bez oklevanja, iz čega zaključujemo da je ponuda bila dovoljno privlačna.

“VREME”: Do izbora je ostalo još tri dana. Kako vam sve ovo izgleda iz Banjaluke?

SRĐAN PUHALO: Bosna i Hercegovina i Republika Srpska pažljivo osluškuju šta se dešava u Srbiji i bez obzira na to da li se radi o izborima ili ne. Bošnjaci nemaju velika očekivanja, mada ne bi imali ništa protiv da Vučić izgubi izbore, ali moramo imati na umu da nisu sigurni kako bi se “studenti” odnosili prema Bosni i Hercegovini. Hrvati su indiferentni, njima je važno da su dobri s Dodikom. Što se tiče Srba, možemo reći da nakon pauze od domaćih izbora, oni pažljivo prate šta se dešava u Srbiji i manje ili više navijaju za svoje favorite. Ipak mislim da je najveći broj Srba zabrinut zbog polarizacije u Srbiji, jer oni Srbiju gledaju kao nekoga ko stoji iza njih, brine o njima i daje im osjećaj sigurnosti. Naravno, vlast u Republici Srpskoj aktivno je uključena u predizbornu kampanju Aleksandra Vučića i kod kuće i na gostujućem terenu. Milorad Dodik i njegovi koalicioni Liliputanci bili su u Inđiji i Novom Sadu na mitinzima, dok njihove partije aktivno rade na “pripremi” glasača za glasanje u matici. Drugi pravac djelovanja je sprečavanje “studenata” da bilo šta urade u Republici Srpskoj: od privođenja, sramoćenja, do zabrane održavanja skupa u Banjaluci. Članovi Dodikovog SNSD-a i Stevandićeve Ujedinjene Srpske vrlo su aktivni na društvenim mrežama i šire priču o studentima ustašama, piculićima i stranim plaćenicima.

Kako su mediji odreagovali na maltretiranje studenata?

Tradicionalni mediji u Republici Srpskoj paze šta pišu i prenose, vodeći računa da na kraju uvijek Vučić bude pobjednik i heroj. Nevjerovatno je kako su ti mediji ignorisali sve što se studentima dešavalo dok su boravili u Republici Srpskoj. Da nije društvenih mreža, nekoliko portala i medija iz Federacije BiH, mi u Republici Srpskoj ne bismo ni znali da su nas pokušali posjetiti studenti. Takođe, aktivirali su se i studentske organizacije i, između dvije rodoljubive pjesme Baje Malog Knindže, poručile kolegama u Srbiji da su ih grdno razočarali. Na kraju opozicija, prije svega SDS i pokret Draška Stanivukovića, mudro ćuti jer je gubitnica na našim izborima i gleda da se ne zamjeri Vučiću, pravdajući to višim interesima. Nekako mi se čini da najveći broj ljudi navija u sebi za svoje ljubimce i nada se da će dani posle izbora proći u redu i miru.

Jedna od dominantnih ovdašnjih tema, barem kada je o opoziciji reč, jeste koliko će glasova Vučić da “uveze” iz Bosne.

Ako imam tačne informacije, u Republici Srpskoj se za izbore u Srbiji prijavilo 19.800 osoba, koje će moći glasati na 28 biračkih mjesta. Ostaje nepoznato koliko će ih 25. oktobra preći Drinu i glasati u Srbiji. U svakom slučaju ne vjerujem da su glasači iz Republike Srpske oni koji će odlučiti pobjednika izbora u Srbiji. Ne smijemo zaboraviti da se na ovim izborima za glasanje u inostranstvu prijavilo više od 106.000 ljudi, a da je ukupan broj birača u Srbiji 6.450.523. Realno, glasači iz Republike Srpske na malo toga mogu uticati, ali izgleda da su simbolički veoma važni i Vučiću i opoziciji. Vučiću je Republika Srpska važna jer mu služi da pokaže koliki je patriota i kako brine o Srbima izvan Srbije, pošto ga na Kosovo ne puštaju, i on očekuje da tu ima sigurne glasove. S druge strane protivnici Aleksandra Vučića, imajući u vidu neke ranije izbore, plaše se da će iz Republike Srpske doći “očekivana sila koja rješava izbore” u korist Vučića. To je potpuno iracionalno razmišljanje, ali mislim da oni te strahove proizvode da bi “motivisali” svoje da izađu i glasaju, jer ne smijemo dozvoliti da nam drugi biraju vlast. Ako izbori u Srbiji budu zavisili od nas iz Republike Srpske, onda je Srbija u ozbiljnom problemu. Moram da naglasim da se niko u Srbiji ne buni kada na lokalnim izborima nepoznati ljudi koji pričaju ekavicu preplave Srebrenicu i glasaju za naše partije. Valjda je to patriotski, a ovo vraćanje “usluge” nije.

Ali mi govorimo o tome kako se dva autoktratska režima uzajamno podupiru na račun svojih građana. U oba slučaja reč je o kriminalnoj zloupotrebi. Zar je to sporno?

Meni je važno da stanovnici Srbije razumiju motive stanovnika Republike Srpske da glasaju u Srbiji. Prije svega, to se u Republici Srpskoj opaža kao vrhunac patriotizma, jer nas vlasti ubjeđuju da je naša matica Srbija a ne Bosna i Hercegovina, i da je moramo čuvati i brinuti o njoj da bi ona brinula o nama. Takođe, ta permanentna paranoja koja se od devedesetih godina njeguje kod srpskih patriota, stalno nas motiviše da se borimo protiv unutrašnjih i spoljašnjih neprijatelja koji stalno rade na uništenju Srba i Srbije, a glasanje je samo jedan način da se obračunamo sa onima koji nam rade o glavi, u ovom slučaju “piculićima”, “ustašama”, “liberalima” i svim ostalim. Na kraju krajeva, mi u Republici Srpskoj smo “Pijemont srpstva”, što nam daje za pravo da ga branimo gdje god je ugroženo. Nećemo valjda dozvoliti da nam budućnost određuje dekadencija iz kruga dvojke. Još kada sve to pogura vlast lično i preko svojih medija, onda svaka dilema nestaje. Ako već ne možemo da ginemo za Srbiju, možemo da glasamo.

Da li je i pod kojim uslovima moguća promena u Bosni i Hercegovini?

Promjene su moguće, ali mi se čini nagore. Doduše, sada su kod sva tri naroda pobijedili njihovi nacionalisti, a oni se odlično razumiju i sarađuju, mada ne u interesu države i građana. Svaka etnička grupa u Bosni i Hercegovini ima svoju viziju države i one su potpuno različite od vizija drugih etničkih grupa, tako da je teško očekivati da će doći do bilo kakvog napretka. Srbi maštaju o nezavisnosti, Hrvati o svom entitetu, a Bošnjaci o državi bez entiteta. Dodamo li tome da je naš narod prilično skroman, dovoljno nam je da nismo žedni, gladni, bolesni i da se ne puca i mirna Bosna. Evropska unija nije više toliko poželjna da bismo njoj težili i reformisali se, Rusija je daleko da bismo postali dio nje, Trampu nismo zanimljivi kao Grenland. Ostaje nam da životarimo u vlastitoj nebitnosti, dok se pretvaramo u gerijatrijski centar.

Srpski entitet u Bosni je, dakle, zakovan za dno?

U Republici Srpskoj će biti promjena, evo najavljuju da bi se cijena elektične energije mogla uvećati za 50 odsto, pošto je uvozimo, a zima dolazi. Ne vjerujem da će povećanje biti baš toliko, ali ne smijemo potcenjivati našu vlast. Poslednji izbori su potvrdili dominaciju SNSD-a i Milorada Dodika, koji već 20 godina vodi Republiku Srpsku u bolju budućnost, a to znači nezavisnost, i nisam siguran da li je pretekao Mila Đukanovića u dužini vladanja. Da rezimiram, nije SNSD toliko dobar koliko je opozicija loša, barem vi u Srbiji to možete da razumijete.

Ako bi se u Srbiji posle izbora promenili vladajući govor i vladajuća praksa, odnosno ako bi se uspostavila Druga srpska republika, verujete li da bi to uticalo i na odnose u srpskom entitetu u Bosni?

Ne vjerujem da Srbija želi da mijenja svoj odnos prema Bosni, jer Srbija, kao i Hrvatska, želi da ima kontrolu nad Bosnom i Hercegovinom i političkim procesima u njoj. Tako to funkcioniše u realnosti. Možda je i najveće prokletstvo Bosne i Hercegovine to što se ne graniči s Norveškom i Finskom umjesto sa Srbijom i Hrvatskom. Takođe, mi ne znamo kakav bi stav zauzela nova vlast u Srbiji po pitanju svojih susjeda, jer Srbija se, u stvari, trenutno bori za funkcionalne institucije i vladavinu prava, a koja će ideologija prevagnuti mislim da to ni stanovnici Srbije ne znaju. Mi ne znamo ništa, ili vrlo malo, o politikama nove Srbije i to su pitanja o kojima se i ne razgovara. Ako dođe do promjene vlasti u Srbiji, a ja navijam za to, onda Srbiju čeka veliko i neizvjesno spremanje vlastitog dvorišta i volio bih da, dok to spremanje traje, ostave nas u Bosni i Hercegovini da se sami bavimo sobom. Mi danas imamo sa Srbijom specijalne i paralelne veze, koje su se svele na maštanje o Vulinovom Srpskom svetu, a to nije ni realno ni dobro ni za Srbiju, ni za Republiku Srpsku, ni za Bosnu i Hercegovinu.