

MUP
Milić i foto-robot ministara policije
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Bilo bi nepošteno reći kako Jeremić baš ništa nije uradio, ali bi isto tako bilo netačno oceniti njegov rad kao posebno produktivan. No, kako to kod naših političara obično biva, ovaj utisak u potpunoj je koliziji s duhom i tonom Jeremićevih javnih nastupa, posebno u poslednje vreme. Neke od njih mogu da se svrstaju u laži, neke u frazetine koje ništa ne znače, a neke naprosto u besmislice
Kažu pametni ljudi da pravu mudrost ne određuje ono što ćeš reći, već ono što ćeš da oćutiš. Ako je to tačno, slobodno se može zaključiti da bivšeg ministra inostranih poslova Vuka Jeremića mudrost nije ni očešala. Jedino o čemu je u poslednjih nekoliko meseci rešio da ćuti, a što je svakako zavredilo bar neku reč, jeste stan od skoro dvesta kvadrata na Vračaru koji nije prijavio u svojoj imovinskoj karti. O svemu ostalom se bivši ministar, nažalost, oglasio.
Zahvaljujući toj činjenici, javnost u Srbiji lako je mogla da zaključi kako je Tomislav Nikolić, upravo zahvaljujući Jeremiću, dobio VIP status u skupštini UN-a; da je značaj jednog mosta u Beogradu isti, možda čak i manji, od značaja trenutne Jeremićev fotelje; da drugovi demokrate – kojoj god opciji pripadali – uvek mogu da računaju na svog (nekadašnjeg?) stranačkog kolegu… Konačno, upravo zahvaljujući Jeremićevom antitalentu za držanje jezika za zubima, saznali smo i kako će njegova plata za predsedavanje Generalnoj skupštini UN-a biti u rangu standardnih primanja srpskih diplomata. Neke od ovih izjava mogu da se svrstaju u laži, neke u frazetine koje ništa ne znače, a neke naprosto u besmislice.
HVALA, VUČE: Od juna, kada je većinom glasova delegata Generalne skupštine UN-a izabran da predsedava toj instituciji sledećih godinu dana, Vuk Jeremić imao je više političkih proklizavanja nego tokom čitavog svog ministarskog mandata. Poslednje u nizu jeste tvrdnja da je zasluga srpske diplomatije, tj. njegova lično, to što će predsednik Srbije na predstojećem zasedanju GS UN 25. septembra biti treći govornik, odmah posle predsednika Brazila i Baraka Obame.“To pokazuje koliki je međunarodni ugled Srbije nakon što je dobijeno predsedavanje Generalnom skupštinom UN-a. Redosled govornika u debati od 3. do 193. mesta pitanje je prethodnih diplomatskih pregovora i Srbija je u tome, kao što se vidi, bila uspešna“, objasnio je Jeremić u izjavi za RTS.
Ta uistinu idilična storija pokvarena je, međutim, skoro istog trenutka kada je utvrđeno da redosled govornika nije rezultat nikakve diplomatske aktivnosti, već uobičajenog protokola: kao predsedniku države iz koje dolazi predsedavajući Skupštine, Nikoliću je treća pozicija na listi govornika zapravo bila unapred garantovana, kao što je bio slučaj i sa nizom govornika pre njega. Jedino pitanje koje se postavlja jeste zašto je Vuk Jeremić lagao? Ako je mislio da ga niko neće „provaliti“, što je pretpostavka u potpunosti lišena inteligencije, šta je zapravo smatrao da će dobiti? Ili je naprosto lagao tek tako, da ispadne bolji i veći u sopstvenim i u očima građana Srbije?
Kako god da okrenemo, čini se da mu taj potez zaista nije bio neophodan i da se – uprkos visokoj poziciju koju trenutno obavlja – poneo politički neiskusnije nego šef mesne zajednice u nekom podavalskom selu.
(…)
Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 13. septembra 2012. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pročitati sa ovog linka. (Pretplatnici: prvo se ulogovati pa onda kliknuti!)


Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Zašto je Slavija u postala politički barometar koji režimu ne govori ništa dobro? To je naslovna tema novog „Vremena“


Ako je Slavija u međuvremenu postala neka vrsta političkog barometra, onda je ovog 23. maja kazaljka otišla duboko u crveno, ali ne onako kako bi vlast volela da prikaže. Nije to crveno od nasilja, nego od pritiska koji više ne može da se ignoriše, od društva koje je naučilo da se okuplja, prepoznaje i što je za svaku vlast najopasnije, pamti. Nije ovde više reč o jednom protestu niti o jednoj pobunjenoj generaciji, nego o novom obrascu ponašanja društva koje odbija da se vrati u političku apatiju


Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd Veselina Milića nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. To govori držanje čitavog slučaja u okviru režima i izostanak prave istrage. Otprilike – kao na su to neka unutrašnja neslaganja u samoj vlasti


Za manje od 12 sati u glavnom gradu su uništena četiri poznata ugostiteljska objekta, a serija incidenata eskalirala je pucnjavom u restoranu “Jerry” na Novom Beogradu. Vlasnička struktura ovih lokala otvara pitanje ko su ljudi koji su se našli na meti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve