

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Da li je Brisel samo hteo da srpskog premijera Ivicu Dačića šok-terapijom "istera na čistinu" kako bi se priča o podeli Kosova jednom za svagda odložila ad acta? Ujedno, moguće je i da je Brisel tako došao u priliku da odmeri koliko će se moći održati srpska vlada? Naime, na letošnje formiranje vlade "s bagažom crveno-crne koalicije devedesetih", Brisel i Vašington su gledali samo u kontekstu rešavanja kosovskog pitanja
Premijer je izgleda bio strašno ljut kada je samo nekoliko dana pošto je morao da proguta nesrećnu formulaciju Evropske komisije o „poštovanju teritorijalnog integriteta Kosova“, sebi dozvolio da ga u Dragincu kod Loznice na parastosu žrtvama nacističkog terora iz Drugog svetskog rata onoliko, kako to reče predsednik Nikolić, „emocije ponesu“.
Prvo, baš je njemu zapalo da se prvi u Srbiji odredi prema potpuno (ne)očekivanom zahtevu Evropske komisije u Strategiji o proširenju. Drugo, posle one brzoplete izjave da bi taj zahtev EK mogao da vodi ka zatvaranju dijaloga Beograda i Prištine, trebalo je ponovo da izađe pred novinare i prihvati objašnjenje Štefana Filea, komesara EU za proširenje, da se novom formulacijom ne prejudicira status, već da je time Srbija samo upozorena da podele Kosova ne može biti. Treće, njegov koalicioni partner i prvi zamenik Aleksandar Vučić rekao je odmereno i bez suvišnih emocija da je razgovarao s Fileom i da je dobio uveravanja da je „sintagma pogrešno protumačena“, tj. da ju je Dačić pogrešno protumačio.
Umesto da tu stavi tačku pa da vladajuća koalicija vidi šta će sa „poštovanjem teritorijalnog integriteta Kosova“, te da lepo sačeka platformu za KiM koju nedeljama najavljuje predsednik Nikolić, premijer je održao politički govor u Dragincu, kao usred predizborne kampanje. I umalo izazvao međunarodni skandal. Opet je reagovao njegov koalicioni partner Vučić uveravanjem svekolike javnosti da je premijerova namera bila potpuno drugačija i da „ne misli da neko planira da vodi Srbiju u nekom drugom pravcu sem Evrope a da neko i planira, onda ove vlade ne bi ni bilo“. Da ne zaboravimo da se SNS prvo zvanično ogradio od govora Ivice Dačića. Jadranka Joksimović, članica predsedništva SNS-a, izjavila je da naprednjaci poštuju pravo svake stranke na politički stav, ali da je „u interesu Srbije okretanje budućnosti i strateškom partnerstvu EU“. Onda je Dačić, kad je već doterao cara do duvara, kako javlja „Blic“, otišao sve sa svojim govorom da uveri nemačkog ambasadora Hajnca Vilhelma kako ništa nije loše mislio. Hajnc je, kažu upućeni, sve razumeo. Rastali su se u prijateljskom tonu. A gradska čaršija je nastavila da raspreda kako je Dačić opet dobio čvrgu od Vučića, da se, kako ono Čedomir Jovanović reče, „privatni rat“ dvojice koalicionih partnera nastavlja, da se vlada jedva drži na nogama, da će opet biti izbora, te da će Vučić sa demokratama da rekonstruiše vladu samo oni da reše ovo predsedničko pitanje, a socijalisti odoše u opoziciju i tako sve…
(…)
Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 18. oktobra 2012. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pročitati sa ovog linka. (Pretplatnici: prvo se ulogovati pa onda kliknuti.)


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve