

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Čini se da Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić mogu da vode samo aferašku politiku – bilo da su na vlasti, u opoziciji, ili u izbornoj kampanji. Dobri primeri su – da se ne vraća mnogo u prošlost – afera džak sa biračkim listićima između dva izborna kruga, Nikolićev stiropor i štrajk glađu iz februara, Vučićeva nikad ispunjena obećanja da će saopštiti ime jednog od najviših državnih funkcionara "koji se 2008. sastajao sa Lukom Bojovićem"... Ukratko, na Šešeljevu školu skandala Vučić i Nikolić nikad nisu bili gadljivi
Nisu čista posla u zemlji u kojoj predsednik na Javnom servisu saopšti da ga prisluškuju i prate, a dva dana kasnije iz Predsedništva stigne vest da je policijski džip u nekoliko navrata pokušao da preseče put koloni vozila sa Tomislavom Nikolićem. Nisu čista posla, posebno ne u zemlji u kojoj se u sličnim okolnostima 21. februara 2003. desio atentat na premijera Zorana Đinđića; ubice su, nažalost, uspele već 12. marta iste godine. Teško je reći šta je opasnije: eventualni napad na kolonu sa predsednikom ili cinični populizam i neodgovornost u iskorišćavanju jedne krajnje osetljive materije zarad sticanja najjeftinijih poena u dnevnopolitičkim podmetačinama.
Reč atentat odmah se pojavila 5. novembra na naslovnim stranama tabloida. Kako li su samo saznali? Upada u oči da je Kabinet predsednika države istog dana, dakle sa zakašnjenjem od četrdeset sati zadrške, potvrdio da se incident uopšte dogodio… Inače, ubrzo se saznalo da je reč o vozilu načelnika Saobraćajne policije Dragiše Simića, ali da u automobilu nije bio on, već njegov vozač. Simićev vozač, prema izvoru „Blica“, tvrdi da nije pokušao da pretekne Nikolićevu kolonu, niti su mu oni na bilo koji način davali znake da se udalji ili uspori. Sam Simić je rekao da je o svemu saznao iz medija i da su priče o učešću njegovog vozača u incidentu budalaština: „Te informacije su za crtani film.“ Pored ove, još jedna afera je na udarnim mestima tabloida, ali i svih ostalih medija: afera prisluškivanja, odnosno listinga.
No, kako dani odmiču, čini se da je sve manje mogućnosti da se odgovori na sledeća pitanja: ko je i da li je potpisao nalog za prisluškivanje; ko je to trebalo da bude krajnji korisnik navodnih informacija o kretanju najviših državnih funkcionera; i, šta se krije iza tvrdnji da je policijski džip pokušao da preseče kolonu sa predsednikom države kod Bubanj Potoka? Na sve više pitanja stiže sve manje ili nula odgovora. U cilju istrage, razume se.
MIŠKOVIĆEVI POLITIČARI, POLICIJA I MAFIJA: Afera prisluškivanje otvorena je u predvečerje sto dana nove srpske vlade, tako što je Nikolić, govoreći o borbi protiv kriminala i korupcije, obnarodovao da njega i vicepremijera Aleksandra Vučića – prisluškuju. Činilo se kao da je predsednik došao u studio RTS-a samo da bi ovo rekao: „Mi smo tu upali u zmijsko gnezdo. Mi smo upali među ljude koji koriste visoke funkcije u mnogim službama da gospodare životima. Mi smo upali među ljude koji su se drznuli da prisluškuju najpre mene, a onda i Aleksandra Vučića.
(…)
Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 8. novembra 2012. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pročitati sa ovog linka. (Pretplatnici: prvo se ulogovati pa onda kliknuti.)


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve