

Preporuka
Srđan Valjarević ima novi/stari roman
U romanu „Ljudi za stolom“ Srđana Valjarevića sve je istinito. Ali ničeg od svega zapisanog više nema. Pojavilo se sada, da svedoči


Ako ste gledali televiziju ovih dana, možda ste primetili da nam se bliže izbori. Pojavio se sadržaj jasno odvojen od ostatka programa – oznakom „predizborni program“ ili „politički marketing“ ili „plaćeni termin“. Ovo su „oni dani“ kada se svi političari udide, postanu nenormalno korektni, hiper osetljivi na kritiku, a nije retkost da pokušaju da se maskiraju u obične građane.
Već pre brojanja, veoma je verovatno da će najviše glasova dobiti SNS. To, naravno, ne znači i mogućnost formiranja vlade, pa se već prave postizborne koalicije. U Vranjskoj Banji, recimo, postoji nova većina u lokalnom parlamentu gde je samo SPS u opoziciji. Znači – sve može!
Na samom početku ove male analize, želeo bih da odam priznanje prevodiocima na znakovni jezik, koji ulažu nadljudske napore da konfuzne i često nesuvisle poruke naših političara prenesu osobama sa oštećenim sluhom. RRA im je dala dodatni zadatak da ekspresijom dočaraju i emociju političara, dok nonšalantno saopštavaju dotične konfuzne i često nesuvisle poruke, ljudi svaka čast, zaista vam nije lako!
U nedostatku velikih ideja, spasonosnih rešenja i suštinskih razlika, stranke, ili tačnije, lideri su se okrenuli kreativnom ponavljanju samo jedne rečenice –slogana kojim kod birača žele da stvore razliku.
Floskula koju su lansirali ovi izbori tiče se izbornog rezultata – a postala je omiljena u svim štabovima – „uspeh je dvocifreni izborni rezultat“! Lepota dvocifrenog rezultata je što varira od 10 odsto preko 51 odsto do 99 odsto, što bi teško mogli smatrati višepartijskim sistemom.
Kad ovako lepo definišete cilj, onda je sve lakše. Dodamo li uz to opredeljivanje za put u EU, sa druge strane političkog spektra ostaju samo DSS sa porukom o političkoj neutralnosti, radikali sa Rusima, Šešeljem i ultradesničarima, te Dveri, koje kampanju zasnivaju na direktnom prozivanju Vučića.
Moram priznati da se dosledni evroskepticizam DSS-a, uz neku vrstu racionalnog dostojanstva, prilično razlikuje od ostatka ponude. Kreativni iskorak je ruski imidž gospodina Nenada Popovića (čak je počeo da nosi košulje sa ruskom kragnom i vezom). No, setimo se da je i Zorana Mihajlović progovorila ruski i citirala Tolstoja kad je trebalo pustiti gasovod! Za potrebe izbora smeškala bi se i Bajatoviću.
Dveri imaju neobičan pristup, jer se u kampanji koriste retorikom gospodina Vučića dok je bio u opoziciji. Najavljuju borbu protiv izborne krađe pre izbora i pre krađe, žale se na blokadu u medijima, direktno pozivaju PPV-a na TV duele bilo gde i bilo kada.
Što se tiče ultradesnih organizacija, za sada samo stoje u odelima pored radikala Nemanje Šarovića, smeškaju se i upadljivo ćute. To vam je ona omladina u spotovima što samo odobrava na konferencijama za novinare, a nikada ne progovara.
Ujedinjeni regioni se drže svoje proverene prakse – na njihovim skupovima uvek ima neverovatan broj ljudi u publici – svi imaju zastave, transparente, muzikalni su i super su organizovani. Floskula koju ste morali da zapamtite – uz bolnu depilaciju nausnica lepljivom trakom (u spotu) glasi – Stop (mora stop nečemu) politici stezanja kaiša!
To super zvuči, ali do danas nisam razumeo značenje. Shvatam ja makroekonomski, ono što govore nobelovci, ali da li vlada mora početi da troši više, da li smo mi građani postali stipse, ili je po narodnoj, daj – da bi imao.
DS i NDS su u vrzinom kolu, a spaja ih pomenuta želja – dvocifreni rezultat, ma šta to značilo. I jedni i drugi su se setili poljoprivrede kao naše jedine budućnosti.
Zato valjda tokom kampanje izgledaju kao seljaci koji se spore oko međe.
LDP je u kampanji napravio najveći stilski iskorak. U govorima Čedomira Jovanovića se pojavio folklorni element: „čaša bistre i hladne vode sa izvora“ koju nudi biračima. Reč je o izvornom melosu, nema turbofolka, uz orijentalni element „vakat je“, koji me vraća ljubavi prema sevdalinkama. Totalno etno, rispekt.
SPS se grčevito drži postignutih rezultata i voli da nam pokaže Dačića u svakodnevnim aktivnostima. Što on reče nedavno: svaki dan je izborna kampanja; istina, tako je u SPS-u već 30 godina. Jedini „ivent“ će biti koncert Ane Bekute 13. marta, baš uoči predizborne tišine. Otkrio sam simboliku datuma: godišnjica Drugog srpskog ustanka, što bi simbolički definisalo politiku SPS-a u Miloševoj tradiciji – manje rata i više diplomatije. Odgovornost je velika – pa Bekuta svakodnevno ima kondicione pripreme na gajbi sa ličnim trenerom.
Na kraju favoriti. SNS se tokom kampanje ponaša kao da su u opoziciji. RRA ih je već opomenula da u spotovima ne mogu da koriste kadrove sa logoima kompanija – u negativnom kontekstu. I dalje im je omiljeni oblik političke kampanje momentalni demanti uz iznenadne konferencije za novinare. Apsolutni hit je slučaj „Stefanović versus Stefanović „, gde su Nebojša i Borko polemisali o ukrajinskom scenariju u Srbiji. Oće li kod nas biti ukrajinskog socijalnog bunta, ili će naoružane grupe upadati u kuću prvog potpredsednika i drugih političkih neistomišljenika – pa ih maltretirati pred familijom. Ovaj nivo rasprave imam svakodnevno u kući kada se posvađaju dva tinejdžera, pa moram da utvrđujem ko je prvi počeo. Svaki roditelj, naravno, to mrzi najviše na svetu, jer zna da su u pitanju hormoni, a ne racionalni razlozi. Branko Ćopić je to zvao Magareće godine, a Mika Antić – Plavi čuperak. Ja u ovom trenutku, svima želim mnogo uspeha i dvocifrene rezultate!


U romanu „Ljudi za stolom“ Srđana Valjarevića sve je istinito. Ali ničeg od svega zapisanog više nema. Pojavilo se sada, da svedoči


Narodno pozorište je zakazalo Festival studentskih predstava završnih godina pa ga odložilo, zbog usaglašavanja repertoara. Iz razgovora sa učesnicima, nameće se drugi razlog


Da je za stvaranje scenskog spektakla ponekad dovoljno imati vrhunske igrače i obrazovanog, promišljenog koreografa, poručuju „Snovi“, nova plesna predstava u Madlenianumu


Hrvatska književnica i novinarka Slavenka Drakulić preminula je u 77. godini. Drakulić je bila jedna od najprevođenijih hrvatskih književnica, rođena je u Rijeci 4. jula 1949. i živela u Zagrebu i Stokholmu. Karijeru je počela kao novinarka, nakon završenih studija komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisala je za "Start", zagrebački nedeljnik "Danas" i NIN i bila jedna od novinarki koje su uvele feminističke teme u javnu raspravu. Tim povodom, podsećamo se njenog intervjua koji je ona dala za "Vreme" prošle godine


U kojem smeru će otići mladi i AI, odluči će njih dvoje, bez nas - kaže Darko Macan, autor knjige „Sutra“ u kojoj iz budućnosti priča o sadašnjosti
Intervju: Radovan Lazić, tužilac
Kako je kontaminiran slučaj Veselina Milića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve