img
Loader
Beograd, 32°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

In memoriam – Boris Komnenić (1957–2021)

Glumac antisistemskog profila

10. mart 2021, 21:11 Zlatko Crnogorac
foto: v. danilov
Copied

Njegova filmografija i teatarski opus ostaju naša zajednička kultura sećanja, pa je tako i ovaj lament tek nešto više nego pokušaj da Borisa Komnenića ne svedemo na Bolji život, jer svih prethodnih trideset godina nipošto nije bilo tako

Jedno od upečatljivijih ostvarenja, filmografski ne tako značajne prethodne decenije, bio je film Birdman Alehandra Injaritua, koji je te 2014. poneo Oskara za film godine. Crna komedija o holivudskom glumcu, u tumačenju Majkla Kitona, o zalasku jedne karijere i poslednjem pokušaju da se ova na Brodveju ponovo oživi. Pa kada bi po uzornom antiheroju našeg vremena i dve države hteli da napravimo danas popularni tzv. biopic – biografski film – bio bi to život glumca Borisa Komnenića, koji je preminuo proteklog vikenda.

Nema prigodnog vremena za umiranje, ali zaista poput kakvog rata, postoje dani gori od obične svakodnevice, kada postajemo rezistentni na vesti da su zauvek otišli Mustafa Nadarević, Mira Furlan, Goran Daničić, Đorđe Balašević, Vojkan Borisavljević, Cico Kranjčar i mnogi drugi. Kada u istom danu vest da je umro jedan glumac, prestigne nova da je preminuo i jedan muzičar. Tada prestaje da bude važno kako i zašto. Društvene mreže se isplaču tih dvadeset i četiri sata, televizija priušti in memoriam film ili kakav drugi tehnički pa i sadržajno, nedovoljno dostojanstven epitaf. Njihova filmografija i diskogafija ostaje naša zajednička kultura sećanja, pa je tako i ovaj lament tek nešto više – pokušaj da Borisa Komnenića ne svedemo na Bolji život, jer svih prethodnih trideset godina nipošto nije bilo tako.

Boris je rođen 1957. godine u Puli, baš onda kada je i ustanovljen format Jugoslovenskog filmskog festivala u Pulskoj areni, Soja Jovanović trijumfovala sa filmom Pop Ćira i pop Spira. Pa kao što nam je uz Džejmsa Džojsa, Dragan Velikić, najpoznatiji književnik takoreći Puljanin, tako je i Boris uz italijansku glumicu Alidu Vali, rođenu Puljanku, najznamenitiji glumac te istarske regionalne i jugoslovenske filmske prestonice. Detinjstvo je po sopstvenim rečima kao zgubidan provodio bežeći od škole u bioskop, kao Balaševićev komšija na Salajci u Novom Sadu. Fakultet Dramskih umetnosti upisao je 1975. u klasi Predraga Bajčetića zajedno sa Vladicom Milosavljević i Mlađom Andrejevićem. Od danas još nešto poznatijih u istoj generaciji bili su Danica Ristovski i Radovan Miljanić.

foto: n. fifić

Na filmu, odnosno televiziji, debitovao je 1978. serijom Sedam sekretara SKOJ–a Dragoslava Lazića i Radivoja Cvetićanina, upravo onoj koja se već tri decenije nalazi jednako bunkerisana i nereprizirana na RTS-u i HRT-u. Iako je baš ona poput Montevidea tada inagurisala čitavu glumačku generaciju koja će potom osamdesetih dominirati jugoslovenskom kinematografijom. Interesantno je da su njegova tri prva filma bili tzv. arthouse: Dani od snova Vlatka Gilića, Splav Meduze Karpa Godine i Ruski umetnički eksperiment Branimira Dimitrijevića i Borisa Miljkovića. Njegov trajni, decentni antisistemski profil, nastaće zapravo kao lik Filipa iz generacijske tripartitnosti Direktnog prenosa Darka Bajića 1982, skupa sa Ladom Skender i Banetom Vidakovićem. Kao takav prethodiće Saši Belopoljanskom u Tajvanskoj Kanasti Gorana Markovića, 1985. godine. Taj film ne samo danas, nego decenijama može da se posmatra kao antropološka dekonstrukcija post-Titove Jugoslavije. Sastavni deo trilogije naše socijalističke samoupravne povesti od ostvarenja Majstori, Majstori, preko Variole vere do te priče o večitoj endemskoj alavosti društva. Kao i korumpiranosti ne samo njegove elite već i malog čoveka, sastavnog zupčanika koji služi do tačke pucanja. Sva ta egzistencijalna glad za kvadratima još kao scenografija filma Lov u mutnom Vlaste Radovanovića iz 1981, pa do današnjih dana real estate buma koja svejedno da li na arhitektu ili glumca, svaljuje svu savest slučajne države i pokvarenog društva, s porukom da svako ima svoju cenu. Žargonski narativ velemajstorski spakovan u čuvenu scenu kartanja (Florami, Tri suvara, Popokatepetl, čučavac na Damu, sedanje na popa…) i antologijski glumački kvintet: Josif Tatić, Bora Todorović, Boris Komnenić, Voja Brajović, Radko Polič, plus Neda Arnerić, ali i čuvene mrdalice umetnika Milije Nešića, čine ovaj film jednim od najboljih ne samo te godine već čitave decenije. A podsetimo se tek njegove godišnje konkurencije: Otac na službenom putu, Jagode u grlu, Nije lako sa muškarcima, Horvatov izbor…

Boris Komnenić ima tek nepunih trideset i neposredno potom dobiće i svoju najznačajniju pozorišnu ulogu – kralja Aleksandra Obrenovića u prvoj pravoj i velikoj teatarskoj postavci Miloša Crnjanskog. Kostimirani i scenografski spektakl u režiji Mire Trailović u Narodnom pozorištu – Konak sa Verom Čukić kao Kraljicom Dragom te 1986. predstavljaće solidan disbalans tadašnjem pozorišnom trendu nacionalnog buđenja poput Golubnjače ili Kolubarske bitke. Na ovom mestu nažalost nedostaje hronološka preciznost jednog nenadomestivog Feliksa Pašića da bismo ispisali Borisovu teatrologiju. Oni koji su imali privilegiju da ga gledaju ili štaviše igraju sa njim, svedoče o njegovoj glumačkoj posvećenosti i preciznosti. Svetozar Cvetković: „Poznajem ga 44 godine. Nikad nije napravio ni jednu grešku ni na sceni ni van nje. Bio je vrhunski i na ispitima na fakultetu i kasnije na sceni Narodnog, Ateljea ili na setu filma ili serije koju je radio. Beskrajno i uvek duhovit. Veliki čovek i glumac. Boris K.“ U onom vremenu, možda jedino uporediv sa Ivicom Vidovićem, današnjoj generaciji približan kao Kolin Firt.

Naposletku znamo šta je bilo posle: Saša Guza Popadić u Boljem životu koji će mnogim glumcima, zarobljenim u klišeje onovremenog maratonskog sitkoma Siniše Pavića, baš kao i ratne i devastirajuće devedesete, uskratiti uloge na životnom vrhuncu. Kako npr. Draganu Nikoliću nakon nikad dosnimljenih Seoba uopšte, tako i Borisu Komneniću čak ni u jedinom vrednom serijskom projektu Pad Dinastije Obrenović gde će njegov nesuđeni Aleksandar Obrenović doživotno proslaviti Tihomira Stanića.

Tek u finalu aktuelne serijske hiperprodukcije i one kvalitativne i one tek samo kvantitativne, iz sigurne pozorišne kuće jedan stariji, možda drugačiji Boris nam se vratio u pažnju i igrajuću podelu. Od Roda, preko Sinđelića, od Ubica mog oca do izvesnih Koleginica, kao da nema dovoljno dobro velike uloge baš kao ni zemlje za starce, na način kako danas pamtimo Cicu Perovića po Jakobu Jerihu. Odnosno ima tek samo kolegijalne solidarnosti i ljudske veličine Dragana Bjelogrlića.

Pa da se vratimo na početak priče o čoveku ptici, ali retko kad Feniksu, tek Borisova porodična priča, razvoda i ratne razdvojenosti od svoje zagrebačke prve supruge i kćeri, scenario je dovoljan sam po sebi. Ali tu već sad nedostaje i Ranko Munitić i nekakav domaći Netflix da to dokumentarno prepričaju. Realna priča, zasnovana na istinitim događajima…

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Crna Gora

28.avgust 2026. Sonja Ćirić

Kako je politika potisnula film sa Festivala u Herceg Novom

Na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Herceg Novom kao da nije bilo filmova – govorilo se samo o novom dokazu uticaja srpske vlasti na Crnu Goru

Filmski festival u Nišu koji organizuje vlast

Festival u Nišu

28.avgust 2026. S. Ć.

Gledalište Niške tvrđave je opet prazno

Dok organizatori Međunarodnog filmskog festivala u Nišu tvrde da su njihovi programi izuzetno dobro posećeni, snimak sa drona pokazuje da to nije tačno

Kultura i država

28.avgust 2026. Sonja Ćirić

Javno čitanje drama koje nisu po ukusu pozorišta u Srbiji

Na talasu samoorganizovanja u znak otpora prema vlasti, koji je krenuo ne:bitefom, je i akcija „Zbirka (verovatno) nepročitanih drama“

Festival

27.avgust 2026. Sonja Ćirić

Novi Tvrđava teatar Vide Ognjenović ide dalje

Nakon što je izbačen iz Vile Stanković, Novi Tvrđava teatar Vide Ognjenović je održan na novoj adresi. Dokaz da su želja za stvaranjem i pozorište jači od politike Srbije

Festivali

27.avgust 2026. Sonja Ćirić

Stefan Ivančić: Odbor Martovskog festivala je cenzorska komisija

Reditelji, među kojima je i Stefan Ivančić, odbijaju da učestvuju na 73. Martovskom festivalu, smatrajući da je Odbor koji odlučuje o programu – cenzorska komisija

Komentar
Vojska Republike Srpske

Pregled nedelje

Ratko Mladić i njegovi mladići

Dobar deo režima rehabilitira Mladića zbog rehabilitacije vlastitog ratnog i političkog puta. Pogani mit o junačkom generalu potreban im je kako bi predstavili čitav srpski narod kao njegove i svoje saučesnike

Filip Švarm

Komentar

Srpsko društvo nije podeljeno, nego neslobodno

Jednu „stranu“ sačinjavaju pripadnici režima, korumpirani policajci, kupljeni i ucenjeni kriminalci, te bogataši kojima je režim omogućio da se obogate, dok drugu stranu čine građani koji se okupljaju oko ideje slobode. Takva raspodela snaga ipak nije dovoljna da bi se srpsko društvo nazvalo podeljenim

Ivan Milenković
Aleksandar Vučić i Siniša Mali

Komentar

„Vučićevih“ 6.000 dinara: Ako vam se gade, darujete ih studentima

Pod parolom „od njih mi ništa ne treba“, mnogi kažu da neće uzeti 6.000 dinara koje Vučić i Mali "daruju" narodu iz Akcionarskog fonda. Od takvog vida protesta je, međutim, slaba vajda

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1860
Poslednje izdanje

Dosije “Vremena”: Deliblatska peščara

Gospodar vatre i njegove sluge Pretplati se
Pred prvi septembar: Osnovno obrazovanje u Srbiji

Ako vam je to u redu, onda ništa

Kultura sećanja: 26 godina od ubistva bivšeg predsednika Predsedništva Srbije

Patika Ivana Stambolića

Srbija i Izrael

Mojsije je Mojsije, a biznis je biznis

Pola veka od smrti Mao Cedunga (1)

Otac, Sin i Sveti duh

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure