Istorija jednog naroda je često istorija migracija. To je i slučaj zajednice vojvođanskih Ukrajinaca koju danas predstavlja nacionalna zajednica koja se na ovo područje masovno doselila iz Bosne i Hercegovine posle Drugog svetskog rata
Ukrajinci se u Vojvodini pojavljuju još u 17. veku. „Spomenuta zajednica Ukrajinaca iz 17. veka tokom vremena je nestala, ostali su samo poneki tragovi materijalne kulture, a ova oblast za jugoslavensku istoriografiju nije dovoljno istražena“, kaže Jaroslav Kuleba, profesor klarineta u Školi za muzičko obrazovanje u Kuli.
„Ukrajinska istorijska nauka i ukrajinsko društvo oduvek su smatrali delom ukrajinskog nacionalnog kontinenta one Rusine koji su se sredinom 17. veka iz ukrajinskih etničkih zemalja u Karpatima preselili u Bačku i Srem, i danas žive u Vojvodini“, kaže Oleg Rumyantsev, profesor Univerziteta u Palermu koji se godinama bavi istorijom istočnih Slovena, kao i pitanjem manjinskih zajednica na Balkanu i dodaje: „To je sve zbog činjenice da su se najistaknutiji članovi rusinske zajednice smatrali ne samo Rusinima i čuvarima svog maternjeg jezika, već i Ukrajincima. Dovoljno je pomenuti majstore rusinske reči: Gabrijel Kostelnik, Mihajlo Kovač i Mikola Kočiš.“
Profesor Rumyantsev podseća na to da se ove godine obeležava 130. godišnjica preseljenja Ukrajinaca u Bosnu koja itekako ima veze i sa ovdašnjom ukrajinskom zajednicom. „To su bili migranti iz drugog dela Zapadne Ukrajine, iz Galicije. Odatle su Ukrajinci (koji su se takođe zvali Rusini!) 1890. godine počeli preseljavanje u Bosnu i Slavoniju. Razlika je u tome što pod uticajem ukrajinskog nacionalnog preporoda, a zbog intenzivnih kontakata sa Galicijom, ovi doseljenici su brzo promenili staro ukrajinsko ime ‘Rusini’ u novo – ‘Ukrajinci’“, objašnjava Rumyantsev.
U ovom drugom talasu naseljavanja prostora bivše Jugoslavije Ukrajincima, najveće grupe se koncentrišu oko Prnjavora i Banja Luke, u selima severne Bosne i Slavonije. Posle Drugog svetskog rata, zbog nepovoljnih društvenih i ekonomskih uslova života, preselili su se u Vojvodinu, gde je danas prisutna njihova najveća grupa, dodaje Oleg Rumyantsev.
Veliki broj Ukrajinaca naseljava region Bačke na potezu Kule, Vrbasa i Novog Sada sa okolinom, a u Sremu na potezu od Šida, Sremske Mitrovice, Inđije, Zemuna i Beograda sa njihovim okolinama. „Doseljenici sa sobom donose jako malo ili dolaze bez ikakvog imetka. Mnogi su našli zaposlenje na poljoprivrednim dobrima ili u fabrikama. U takvim uslovima, kada je komad hleba i krov nad glavom, za često brojnu porodicu, bila glavna preokupacija, ipak se u osnovi nisu zaboravljale nacionalno-kulturne i duhovne potrebe, ali na organizovan kulturni život trebalo je još pričekati“, dodaje Jaroslav Kuleba.
Prema zvaničnom popisu stanovništva iz 2011. godine, zajednica Ukrajinaca u Srbiji broji 4903 pripadnika. „Međutim, nezvanični podaci govore o tome da našu zajednicu čini skoro 10.000 Ukrajinaca. Zna se da je svaka osoba sa prezimenom koje se završava na –enko ukrajinskog porekla, i uglavnom iz tzv. belogardejske migracije“, kaže Miroslav Hočak, član Nacionalnog saveta ukrajinske nacionalne manjine i potpredsednik Evropskog kongresa Ukrajinaca. Hočak dodaje i to da je 90 posto pripadnika ukrajinske zajednice na ovim prostorima grkokatoličke veroispovesti.
Prvi ukrajinski dečiji hor u Kuli 1971.
KULTURNI ŽIVOT UKRAJINACA U VOJVODINI
Kulturni život Ukrajinaca u Vojvodini bio je, kako kaže profesor Rumyantsev, usko povezan sa kulturnim radom Rusina. „U rusinskoj štampi bili su objavljeni članci na ukrajinskom jeziku, a ukrajinske pesme su se mogle čuti na rusinskom festivalu u Ruskom Krsturu. Rusinska inteligencija, koja je bila bliže povezana sa kulturnim svetom vojvodstva, pružala je pomoć Ukrajincima, čiji je kulturni život prošao kroz znatne teškoće,“ objašnjava profesor Oleg Rumyantsev i postavlja retoričko pitanje:
„Dakle, ako pričamo o Ukrajincima, kako ne uključiti i Mihajla Kovača, koji je ceo svoj život posvetio razvoju ukrajinske kulture i ukrajinske svesti među Rusinima? I kako ne ubrojiti među Ukrajince njegove sledbenike – na primer, akademika-istoričara književnosti Julijana Tamaša i profesora-istoričara Janka Ramača, koji su danas važni predstavnici ukrajinske naučne misli?“
Za mnoge nacionalne zajednice značajnu ulogu u očuvanju njihovih kultura i identiteta u prošlosti imali su pre svega sveštenici i učitelji. Upravo na ovu činjenicu, koja je karakteristična i za Ukrajince na ovim prostorima, ukazuje Oleg Rumyantsev.
„Ako govorimo o ukrajinskoj galicijskoj zajednici u Jugoslaviji u 20. veku, prvo moramo ukazati na značajnu ulogu grkokatoličkog sveštenstva u očuvanju identiteta ovih doseljenika. Između dva svetska rata sveštenici su bili jedina inteligencija ovih kolonista, obavljali su kulturne poslove, očuvali jedinstvo ove grupe“, kaže Rumyantsev i dodaje:
„Na primer, osnivač i urednik prvog ukrajinskog lista „Ridne slovo“ je bio ukrajinski sveštenik Mihailo Firak. Kasnije je komunistički režim kaznio brojne sveštenike za njihov rad na nacionalnom polju. Jedna od najaktivnijih kulturnih ličnosti u socijalističkom i modernom periodu bio je otac Roman Miz (parohija u Novom Sadu). U novoj Jugoslaviji, u Vojvodini, na ovom polju delovali su predstavnici lokalne inteligencije: Ivan Terljuk, Petro Ljahovič, Jaroslav Kombilj, Eugen Kuleba i brojni drugi aktivisti.“
U jugoslovenskim vremenima, ukrajinske zajednice Srbije, Bosne i Hrvatske bile su blisko povezane. Kako kaže Oleg Rumyantsev, u svim delovima tadašnje zemlje mnogi aktivisti su radili u korist cele dijaspore – aktivista Ivan Svatok, književnik Pavlo Holovčuk, otac Petro Ovad, učitelj Vasilj Strehaljuk i veliki broj drugih građana ukrajinskog porekla.
Prvi pokušaji organizovanja Ukrajinaca u novijoj istoriji i njihovo uključivanje u redovne delatnosti u oblasti kulture bili su u Vrbasu. „Zahvaljujući stečenom znanju i iskustvu u delatnosti „Prosvite“ – ukrajinske organizacije između dva rata koja je delovala u Bosni, doseljenici iz Dubrave, Kamenice, Prnjavora i angažovanjem Mihajla Burde, a kasnije svešteničke učiteljice Slave Bilenjkij, pokrenut je rad dramske, muzičke i folklorne sekcije, kao i učenje ukrajinskog jezika i književnosti za decu i omladinu. Rad ovih ukrajinskih sekcija je prestao sa odlaskom učiteljice iz Vrbasa,“ približava kulturnu istoriju vojvođanskih Ukrajinaca Jaroslav Kuleba.
Uvođenje fakultativnog predmeta ukrajinski jezik sa elementima nacionalne kulture u osnovnim školama „Isa Bajić“ i „Petefi brigade“ u Kuli 1968. godine predstavlja svojevrsnu prekretnicu u organizovanom kulturnom životu ove manjinske zajednice. „U Kulu dolazi mladi učitelj Petar Kurman, i bez obzira na nedostatak programa i udžbenika, on organizuje nastavu, okuplja decu, animira roditelje“, kaže Kuleba.
Miroslav Hočak ukazuje i na to da su pripadnici ukrajinske nacionalne zajednice u novije vreme uspešni i u oblasti nauke. „Imamo i docente i vanredne i redovne profesore, ali oni u zajednici nisu poznati i nisam siguran koji je razlog za to. S druge strane, sveštenici, kao što su otac Stepan Pitka iz Sremske Mitrovice, otac Roman Miz iz Novog Sada, otac Josafat Vorotnjak iz Kule, otac Feliks Bilenkij iz Vrbasa i novinari, kao što su Ivan Terljuk i Eugen Kuleba, činili su jezgro kulturnih prosvetitelja u redovima vojvođanskih Ukrajinaca.“
„Od izuzetnog značaja za sve nacionalne manjine pa i za Ukrajince je osnivanje manjinskog nacionalnog saveta 2003. godine, koji je nosilac svih aktivnosti na institucionalnom uređivanju odnosa, razvoja i negovanja nacionalnog identiteta Ukrajinaca na ovim prostorima. Rezultati delovanja Nacionalnog saveta su već vidljivi u 2004. godini, kada je organizovan 1. Festival ukrajinske kulture Kalina, koji se održava jednom godišnje, zatim je osnovana Novinsko-izdavačka ustanova na ukrajinskom jeziku ‘Ridne slovo’ i Dečiji festival Veselka“, objašnjava Jaroslav Kuleba i zaključuje:
„Ukrajinci u Vojvodini dostojno čuvaju svoju tradiciju i velika je retkost uticaja savremenog stvaralaštva. Gledajući da ulogu čuvara tradicije ima starije pokolenje, savremeno stvaralaštvo njima nije interesantno, dok mlađa pokolenja sve više zaboravljaju svoje korene, svoju nacionalnu kulturu i jezik. Postoji velika pretnja da u nekoj bliskoj budućnosti neko kaže: Ovde su živeli i Ukrajinci.“
POZITIVNI STEREOTIPI KARAKTERISTIČNI ZA UKRAJINCE U VOJVODINI
Stereotipi o nacionalnim zajednicama su još uvek duboko ukorenjeni u našem društvu. Iako nisu svi stereotipi negativni, oni postoje. „Pitanje stereotipa oko Ukrajinaca je veoma važno, i to ne samo u kontekstu bivše Jugoslavije. Međutim, ne bih se želio zadržavati na političkim stereotipima (‘ukrajinskih nacionalista’ ili ‘Ukrajinci, to su pogrešni Rusi’, to jest onih ideja koje ruski imperijalisti, evroazijci, slavofili i predstavnici drugih radikalnih ideologija žele promovisati)“, objašnjava Oleg Rumyantsev, koji ukazuje i na one dobre, pozitivne stereotipe.
„Šteta je što nestaju takvi stereotipi kao što je ‘ukrajinska pesma’ – ona narodna, višeglasna, koju su nakon preseljenja Ukrajinaca u Bosnu proučavali i pevali čak i drugi autohtoni stanovnici Bosne. Ili ukrajinski jezik, koji je jedna od jugoslovenskih pedagoških komisija svojevremeno prepoznala kao ‘pevački’ (‘oni ne govore, pevaju!’)“, dodaje profesor sa Univerziteta u Palermu i naglašava da Ukrajinci imaju čime da se ponose, zaključuje Oleg Rumyantsev.
Projekat „Manjinske zajednice u Srbiji“ podržalo je Ministarstvo kulture i informisanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!