
Šumovi u vlasti
Ružić na protestu 15. marta u Beogradu: Idem, kako ne idem
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
Malo je novinara od kojih bi se s podjednakim žalom opraštale kolege iz tabloida i „ozbiljne“ štampe, i na čijoj bi komemoraciji, jedan za drugim, govorili novinari „Vremena“, „Kurira“ i „Alo“-a. Nekoliko dana posle smrti, Zoranu B. Nikoliću dogodilo se upravo to: pred nestankom čoveka koji je novinare inspirisao, učio ih i ličnim primerom podsećao šta je zapravo novinarstvo i kako izgleda novinarska čast, zanemeli su i međusobne razlike zaboravili svi.
ZBN, što mu je bio nadimak i opštepoznata odrednica, nije bio od onih koji žive kako bi „bili poznati“ i svetu pokazali koliko su lepi, pametni i pošteni. Ipak, teško je poverovati da u Beogradu postoji neko ko radi u medijima, a da mu se putevi nisu ukrstili s njegovim – ko od njega nije naučio bar nešto pametno, ko neku njegovu rečenicu nije umetnuo u svoj tekst, ko nije za sva vremena upamtio neku njegovu uredničku opasku.
Novinarsku karijeru započeo je 1997. u „Vremenu“. S pokojnim Urošem Komlenovićem delio je najmanju kancelariju u nekadašnjoj redakciji u Mišarskoj ulici, gde je nivo zadimljenosti mogao da se meri samo s količinom njihove pameti, duhovitosti, ljudskosti i poštenja, ali i s brojem „putnika-namernika“ koji su tu dolazili po savet, konsultaciju, ljudsku reč. Iako je pokrivao širok dijapazon tema, ZBN je u istoriji „Vremena“ ipak zapamćen po svojim reportažama s Kosova krajem devedesetih.
Karijeru nastavlja u „Blic njuzu“, VIN produkciji, „South-east European Times-u“, a posle toga i kao urednik u dnevnicima „Blic“, „Danas“ i „Alo“, portalima „Mondo“ i „U pravu si!“, na Televiziji Pink. Konačno, od januara 2015. radi u Fondaciji „Slavko Ćuruvija“ kao izvršni urednik portala „Cenzolovka“, ali i kao koordinator različitih projekata na unapređenju novinarske profesije.
Posebno je ZBN blistao na tom poslednjem poslu: tu je bio i autor briljantnih analiza srpske medijsko-političke scene, i urednik od kojeg su svašta mogli da nauče svi (pa i oni sa po nekoliko decenija novinarskog staža), i čovek koji je pokretao inače prilično inertne kolege.
Bez ZBN-a ne bi bilo inicijative „Novinari ne kleče“, ne bi bilo protesta čitave prošle zime: samo se zahvaljujući njegovoj predanosti, upornosti i vrednoći održalo nešto što su mnogi u startu bili osudili na neuspeh. Nezaobilizan i na svim drugim demonstracijama organizovanim u znak podrške medijima, ZBN je u poslednjih godinu dana vrlo aktivno radio na poboljšanju statusa novinara, edukaciji mladih kolega i pomoći onlajn medijima.
Svoju tihu, ali upornu i temeljnu borbu protiv sumanutog okruženja i svih apsurda koje život u Srbiji podrazumeva, vodio je ZBN i van štampe. Sa suprugom Elizabetom svojevremeno je pokrenuo kafe-bar „Dijagnoza“, koji je vrlo brzo postao omiljeno mesto beogradskih novinara, ali i raznog kreativnog sveta privučenog atraktivnim sadržajima i opuštenom atmosferom (sa ZBN-om kao delom „obaveznog inventara“). Ipak, kao sve dobre i pametne stvari, bâr je nestao s gradske mape posle manje od godinu dana i niza administrativnih klopki.
Konačno, i na samom kraju, pokazalo se da bez borbe neće ići. Ponašanje Hitne pomoći prema ukućanima ZBN-a u noći kada mu je pozlilo, kao i ponašanje dela policije i dežurne mrtvozornice kada je za pomoć već bilo kasno, bili su toliko skandalozni, da bi ZBN o tome, da je ovde i da je bolesnik bio neko drugi, sigurno bar nešto napisao ili uradio.
Ipak, ZBN-a više nema. Njegovu priču mogu da ispričaju, a bitke da nastave oni koji su ostali. A moraće – ako ni zbog čega drugog, ono zbog toga što ih je Zoran B. Nikolić zadužio.
Nenametljivo, ali ubedljivo, baš onako kako je radio i sve ostalo u životu.
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
U saopštenju SSP-a navodi se da vlast Aleksandra Vučića planira politički obračun sa opozicijom, koristeći optužbe za terorizam i rušenje ustavnog poretka
Nema nikakve sumnje da će skup biti izuzetno veliki, govori se o stotinama hiljada ljudi. Nije to nerealna prognoza, bez obzira na kampanju zastrašivanja koju režim vodi poslednjih dana i bez obzira na eventualnu blokadu puteva ka Beogradu koju, kako se tvrdi u delu javnosti, režim planira za subotu. Crta je saopštila da je tokom protekle nedelje u Srbiji održano najmanje 410 mitinga. Skoro da nema mesta, pa čak ni sela u kojem građani javno ne pokazuju, bar na neki način, snažan revolt. Ogromna energija će se sliti u glavni grad na protest koji je unapred proglašen za ključni event, posle kojeg ništa više neće biti isto. Sa ovim da posle 15. marta neće biti isto začudo se slažu i demonstranti-građani i Vučić
Kad sve ovo prođe, unuci nam neće verovati da su se – kada je Srbija vraćala dostojanstvo i slobodu – pojavile mlade osobe koje nije bilo sramota da otvoreno istupe i kažu kako ne podržavaju svoje pobunjene kolege jer ih ne zanima vladavina prava i zahtevi da se otkriju krivci za smrt 15 osoba na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Oni “samo hoće da uče”
Bivši poslanik radikala Nemanja Šarović (na slici) oduševljava mase svojim reporterskim poduhvatima. I kaže da mu je uglavnom žao naroda koji intervjuiše na Vučićevim mitinzima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve