

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Predsednik Srbije i SNS Aleksandar Vučić krenuo je od Pčinjskog okruga u obilazak opština u Srbiji, nakon što je najavio formiranje narodnog pokreta za državu čije ime još ne zna, a na mitingu u Vranju obećao je veća izdvajanja za Pčinjski, Toplički i Jablanički okrug, i rekao da neće izdati Kosovo
Predsednik Aleksandar Vučić je uspeo da uđe u Sportsku halu u Vranju dvadeset minuta kasnije nego što je bilo predviđeno, zato što su ga pre toga zadržali u manastiru Mrtvica i u istoimenom selu kod Vladičinog Hana, i zato što, kako je rekao na razglasu kad je stigao ispred hale, ne može da se probije.
„Priđite bliže jedni dugima da bi se predsednik uverio u podršku koju ima“, saopšteno je pre toga preko razglasa ispred hale.
Predsednik je počeo da govori već ispred, a zahvaljujući razglasu čuli su ga svi: i oni ispred i oni u hali, oko 8000 ljudi.
Miting u sportskoj hali Vranje bio je zvanični početak predsednikovog formiranja Narodnog pokreta za državu. Odatle je produžio dalje po Pčinjskom okrugu.
U dvorani u Vranju bio je postavljen veliki transparent sa sloganom novog pokreta „Srbija sanja i snove ostvaruje“.
Od ranih jutarnjih sati u Vranje su pristizali autobusi sa građanima iz Leskovca, Vlasotinca, Bojnika i drugih opština juga Srbije, mnogo više nego što može d ih stane u halu i ispred nje, što je naročito obradovalo vranjske ugostitelje i trgovce.
Predsednik Vučić im je govorio o aktuelnim temama, o kojima i inače govori.
„Geopolitička situacija u svetu se promenila drastičnije nego prilikom pada Berlinskog zida, samo se neki kod nas prave da ne vide koliko je teška pozicija Srbije… To je nepodnošljiva doza lakoće kojom bi državu razorili za nedelju dana. Oni ne znaju ni šta država znači“, kazao je predsednik.
Zatim: „Ja da budem onaj koji će da potpiše nezavisnost Kosova, neću biti.“
Rekao je da ga je sramota da ide po Srbiji da se pravda oko toga.
„Nema predaje, nećemo priznati nezavisnost Kosova“, istakao je Vučić.
Njegovo izlaganje često je prekidano udaranjem bubnjeva i povicima „Aco Srbine“.
Obećao je veća izdvajanja za Pčinjski, Toplički i Jablanički okrug kroz subvencije i ulaganja, a mediji su podsetili da je pre više godina to obećao i u Kuršumliji, nešto poput „kosovskog dodatka“, ali se to nije dogodilo.
„Nije da nismo ništa uradili u Pčinjskom okrugu,ali ćemo nastaviti sa ulaganjima, u ovaj ali i Jablanički i Toplički okrug“, rekao je. „Rekonstruisaćemo prugu od Niša do Preševa, izgraditi stadion da 8.700 mesta i zatvoreni bazen u Vranju, obnoviti školu „Dositej Obradović“ i otvoriti Centar za prirodne izuzetnosti gde će mladi dobiti posao“.
Naveo je i da su plate u Beogradu i Novom Sadu mnogostruko veće nego u Nišu i da to mora da se promeni i zakonskim izmenama i posebnim olakšanjima. Najavio je povećanje posebnih plaćanja države za tri najugroženija okruga, ali nije objasnio zašto to do sada nije urađeno.
Vučić je ljude u Vranju nazvao „čuvarima teritorije“.
Radnici Jumka uzvikivali su „Aco, Srbine“ i „Nema predaje“, a Vučić je gledajući u njih rekao da mu najveće pridike drže ljudi koji sarađuju sa „albanskim mafijašima“, ne precizirajući na koje ljude misli.
Govoreći o formiranju novog pokreta, čije ime se još ne zna, on je naglasio da će biti na čelu tog tima, što ne znači da će doći do gašenja stranaka koje će tu biti, a da je takvo okupljanje potrebno zbog novih događanja u Evropi i svetu, i da je zato potrebno angažovati ljude koji su za razvoj i napredak Srbije, „da se svi ujedinimo i pokušamo da izdržimo sve ono što ide u naredne dve godine“. „Potrebno je da Srbija radi i gradi, a ne da živi u sopstvenim lažima“, konstatovao je Vučić i zamerio „tastatura ratnicima“ koji napadaju ovu vlast, a sutra bi, ako dođe do rata pobegli u druge zemlje čije državljanstvo imaju, Hrvatsku ili Francusku.
„Mi ćemo u naredna dva meseca da radimo na organizacionoj formi, zajedno sa svim ljudima“, naveo je on i zamolio sve kojima je stalo do Srbije da se priključe tom pokretu, „da budemo mudri i odgovorni“.
Kao što je planirano, nakon Vranja Vučić je posetio Bujanovac gde je obišao završetak radova prve faze rekonstrukcije objekta OŠ „Branko Radičević”.
„Ja kao aktuelni predsednik Nacionalnog saveta Albanaca (NSA), a koliko znam i niko od albanskih zvaničnika nije dobio poziv da se sretne sa predsednikom države u kojoj živimo“, rekao je juče za Danas, Ragmi Mustafa čelnik NSA iz Bujanovca. „Nisam očekivao da će predsednik Vučić, i drugi put od kada dolazi u Bujanovac smatrati da mi Albanci uopšte ne postojimo u ovoj opštini – kaže Mustafa.
Nakon Bujanovca, predsednik je obišao novu vatrogasnu stanicu u Trgovištu, i završne radove na rekonstrukciji objekta Predškolske ustanove „Dečija radost” u Bosilegradu.
Današnji obilazak Srbije završiće prema protokolu u 15.15 u Vlasinskom jezeru i radove na izgradnji kolektora otpadnih voda
„Nadam se da ću moći da odem i na Kosovo i Metohiju“, rekao je predsednik Srbije u petak na sednici Glavnog odbora stranke.
S.Ć./Danas/N1/Politika/Fonet
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve