

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Apsolutna tajna, međutim, ne postoji, naročito u Srbiji, tako da se do nekih informacija ipak moglo doći, mada zaobilaznim putem. Prema izvoru "Vremena" dostojnom poverenja, u izveštaju se konstatuje da je osnivački ulog BK Trejda za više od trećine manji nego što u ugovoru piše


Petočlana međuresorna vladina komisija, oformljena početkom aprila sa zadatkom da u roku od mesec dana, pošto prouči relevantnu dokumentaciju, iskaže svoje mišljenje o vlasničkoj strukturi u prvom srpskom operateru mobilne telefonije, najzad je izvršila zadato: do kraja ove nedelje izveštaj će biti predat Vladi i, kako je za „Vreme“ rekao predsedavajući komisije prof. Branko Kovačević, prezentiran javnosti. Time će se završiti tek prva etapa desetogodišnje rašomonijade šta je čije u Mobtelu, odnosno koji je deo Mobtela vlasništvo BK Trejda iz Moskve, a koji je vlasništvo ovdašnjeg Javnog preduzeća PTT, radi čistih računa, ali i radi omogućavanja eventualnom strateškom partneru da uloži svež kapital u razvoj srpske mobilne telefonije i usput podupre kapitalne investicije u ovoj zemlji.
Podsećanja radi, Mešovito preduzeće za uvođenje mobilne telefonije u Republici Srbiji pod nazivom Mobilne telekomunikacije Srbija BK-PTT d.o.o, današnji Mobtel, osnovano je 1994. godine uz blagoslov tadašnje vlade, sa početnim kapitalom od 100.000 dinara koji su osnivači uplatili u novcu: 51.000 BK Trejd, 49.000 Javno preduzeće PTT. Osnivačkim ugovorom precizirano je da će osnivači obezbediti i dodatni kapital od 130 miliona dolara u istom odnosu. BK Trejd je preuzeo obavezu da u sledeće tri godine po osnivanju preduzeća svoj ulog realizuje, pored uplate od milion dolara u novcu, nabavkom opreme neophodne za uspostavljanje mobilne telefonije u vrednosti cirka 65 miliona dolara. Kao svoj deo JP PTT se obavezao da će, uz uplatu šest miliona dolara u novcu za troškove poslovanja u prve tri godine, omogućiti Mobtelu priključivanje mreže javne mobilne telefonije na postojeću fiksnu mrežu u potrebnom broju priključnih tačaka, omogućavanjem da se uređaji mobilne telefonije postave u objektima PTT-a, i da će to naplaćivati po beneficiranim cenama… Ugovorom je precizirana i dinamika ulaganja za svaku godinu posebno, kao i „biznis plan“ po kome je predviđeno da novoosnovano preduzeće u prvoj deceniji poslovanja ostvari profit od 480 miliona, od kojih je JP PTT trebalo da prihoduje 228 miliona, u skladu sa osnivačkim ugovorom. Deset godina je prošlo a Mobtel, koliko god delovao kao dobrostojeća kompanija, sve ovo vreme posluje na „pozitivnoj nuli“, tako da osnivači nisu prihodovali ništa.
Da nešto nije u redu, da je u pitanju više nego čudan ugovor kojim neko tek tako ima monopol na mobilnu telefoniju na dvadeset godina i koji se automatski produžava sve dok monopolista postoji, kao i da preduzeće koje se bavi ovom visokoprofitnom delatnošću ne ostvaruje prihod, bilo je jasno svima koji su na tu stranu gledali, ali do petooktobarskog prevrata o ovoj temi zvanično govora nije bilo, sem povremenih napisa u novinama koji su ostajali bez odjeka. Dve godine pošto je svrgnut dotadašnji gospodar svega vidljivog i nevidljivog u Srbiji, dosije Mobtel je otvoren: na inicijatvu tadašnjeg ministra finansija Božidara Đelića, u Mobtelu su uvedene administrativne mere i obznanjeno je da sa osnivačkim udelima nešto nije u redu. To je potrajalo neko vreme, pa je zaboravljeno.
Bogoljub Karić, alfa i omega BK Grupe, ponudio je tadašnjoj vladi da se poravnaju: on bi se odrekao šest odsto svog vlasničkog udela u korist države koja bi, kao većinski vlasnik, mogla svoj deo da proda nekom strateškom partneru voljnom da uđe na ovo tržište. Ugovor o tome je bio i potpisan, ali je netom i poništen. Ista ponuda je stigla i aktuelnom ministru za kapitalne investicije Velimiru Iliću, u čijem su resoru saobraćaj i veze, istog dana kada je preuzeo Ministarstvo. On je tada izjavio da bi, operativno gledano, brza nagodba bila dobra za državu jer bi u kratkom roku prihodovala 500 miliona evra koji bi mogli biti iskorićeni za izgradnju infrastrukture. Tim povodom je republička vlada oformila petočlanu međuresornu komisiju, koju čine prof. Branko Kovačević, dekan Elektrotehničkog fakulteta kao predstavnik Kabineta premijera Srbije, Bogoljub Lazić, zamenik ministra za kapitalne investicije, Miroslav Đorđević iz Ministarstva finansija, Tihomir Živković iz Ministarstva privrede, Zoran Đokić iz Ministarstva unutrašnjih poslova, da po utvrđivanju činjeničnog stanja podnese izveštaj o tome ko koliko čega u Mobtelu poseduje i preporuči dalje korake.
Komisija je sve ovo vreme radila daleko od očiju javnosti i svoj posao je napokon završila, ali šta u izveštaju piše niko od članova komisije nije bio voljan da kaže. „Sačekajte petak i sve ćete saznati“, kratko je za „Vreme“ rekao Tihomir Živković odbijajući da kaže bilo šta više o sadržaju izveštaja. I prof. Kovačević je bio kategoričan: „Izveštaj će biti dostupan svakome, ali tek pošto bude predat Vladi.“
Apsolutna tajna, međutim, ne postoji, naročito u Srbiji, tako da se do nekih informacija ipak moglo doći, mada zaobilaznim putem. Prema izvoru „Vremena“ dostojnom poverenja, u izveštaju se konstatuje da je osnivački ulog BK Trejda za više od trećine manji nego što u ugovoru piše, ali da i takav iznosi svega dvadesetak miliona dolara „živog kapitala“, dok je ostatak kredit koji je Mobtel otplaćivao od prihoda, zatim da je sklopljen veći broj ugovora štetnih po Mobtel sa preduzećima koja su u sastavu BK Grupe, da su putevi novca veoma čudni… Po tome, BK Trejd poseduje skoro dvostruko manje od onoga što njegovi predstavnici tvrde.
Ako sve bude kako je rečeno, a nije red tek tako sumnjati, u petak 18. jula trenutno klimava Vlada Srbije imaće u rukama jako vruć krompir i moraće da se izjasni šta će dalje činiti. Položaj joj otežava činjenica da Bogoljub Karić ima podršku 600.000 birača pa se može očekivati da će posle sledećih parlamentarnih izbora, ako ponovi uspeh na sadašnjim izborima, on biti deo vlade koja je s njim u sporu.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve