

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




„Vreme“ u novom broju analizira naprasne pripreme Vučića i naprednjaka za izbore. Ostaje li im išta osim gole sile?
Dok se Aleksandar Vučić izlio i na TikTok, i tamo susreo Baku Praseta, njegovi su lojalisti krenuli na teren. Na ulice, pijace i trgove u nameri da vide, kako je neko ocenio, „koliko ih narod mrzi“.
Vlast je krenula u kampanju za izbore, iako se ne zna hoće li oni biti odlagani dokle god se može. Ali, kako je nekad glasio kredo SPS-a – ako se izbori organizuju kako treba, narod na njih ne mora ni da izlazi.
To je naslovna tema novog broja „Vremena“ koji je na kioscima od ovog četvrtka (5. februar).
„Režim je probao da odgovori studentima svojim akcijama ali se videlo da na tom polju jedino mogu da kopiraju ono što su studenti već uradili“, piše u uvodnom tekstu Slobodan Georgiev i procenjuje da će režim igrati i na otvorene sukobe, ako proceni da je nužno.
O temi u intervjuu govori i komunikolog Lazar Džamić. Kaže, policijska sila ili osvete neistomišljenicima nisu naprosto „poruke“ nego jedini koncept.
„Nažalost, sve što smo videli do sada – sem ako ne bude nekih spektakularnih ‘crnih labudova’ kao što su strana intervencija ili infarkt – samo je početak jedne još crnje priče. Žao mi je ako delujem kao pesimista, ali ovakvi režimi ne odlaze sa vlasti mirno“, smatra on.
Džamić, koji je izgradio ime u Londonu, za „Vreme“ priča i o strategiji studenata, kampanji i odnosu sa opozicijom. Kaže, studenti su celu opoziciju strpali u isti koš – možda jer misle da su svi isti, što je greška.
„Ili zato što im propagandna strategija daje za pravo da je kolektivna percepcija ‘opozicije’ u narodu veoma loša i da bi povezivanje sa njom ‘kontaminiralo’ odziv, dok bi saradnja sa nekima, a odbijanje drugih, dovelo do rascepa u toj široj koaliciji koju su uspeli da izgrade“, priča Džamić.
„Pa su zato rešili da ignorišu sve, nadajući se – nadam se i ja – da će oni koji dele njihove vrednosti pomoći svakako, tajno, ‘ispod žita’, ako već ne javno kao Demokratska stranka.“
Slobodan Bubnjević donosi opširan članak o izbornoj demografiji i postavlja pitanje da li se u Srbiji vodi rat generacija?
„Dvoje od troje penzionera podržava režim, a među radnim stanovništvom od 30 do 65 godina je sasvim suprotno – dvoje od troje podržava studente. To je neobično velika neravnoteža koju režim eksploatiše, a koja se, s obzirom da je Srbija sve starije društvo, ne sme ignorisati“, piše on.
Sve ove članke i intervjue čitajte u novom „Vremenu“ od četvrtka (5. februar). Ili se odmah pretplatite na štampano ili digitalno izdanje.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve