Kako se predlagač Slobodana Miloševića za Nobelovu nagradu za mir pomirio s demokratama
KO SE POSLEDNJI SMEJE: Mile Ilić (u sredini)
Između dva kruga lokalnih izbora 1996. godine tadašnji prvi čovek grada, iako po funkciji samo šef niških socijalista, Mile Ilić poručio je da se najslađe smeje onaj ko se poslednji smeje.
Već sledeće godine definitivno je izgubio vlast, ali i partijsku knjižicu. Nekoliko godina kasnije knjižica mu je vraćena, i postavljen je na mesto šefa političkog saveta GO SPS-a.
Ako je tada osmeh na licu Ilića mogao tek da se nazre, ove godine zahvaljujući onima zbog kojih je smenjen osmeh mu ispod brkova ne silazi sa lica. Iako je nekada (pre samo 12 godina) poručivao Nišlijama sa pozicije čoveka od koga sve zavisi u gradu da „dobro razmisle za koga će glasati jer bi svaka druga osim socijalističke vlasti bila loše dočekana u prestonici“, ove godine tvrdi da je Nišu potrebna atmosfera tolerancije, uvažavanja i političke kulture.
Uz pozive da se animoziteti među partijama umanje, Ilić je prvog dana ove sedmice seo u fotelju predsednika Skupštine grada Niša uz glasove Demokratske stranke (DS) i G17 plus.
„Ovo je šamar svim Nišlijama koje su skoro sto dana šetale gradskim ulicama protestujući zbog izborne krađe 1996. godine. Da li se Ilić izvinio demokratama?“, prokomentarisao je skupštinsku koaliciju u Nišu menadžer Liberalno demokratske partije (LDP) Predrag Jelenković. Prema njegovim rečima, LDP može da ima razumevanje za DS koji sa socijalistima pravi vlast u Srbiji, ali ne i za kadrovska rešenja u Nišu.
„Zbog Ilića su najpre u Nišu, pa u čitavoj Srbiji, počeli tromesečni protesti zbog velike krađe glasova na lokalnim izborima 1996“, podsetili su odbornici LDP-a, ali im je replicirao nekadašnji načelnik Vojnobezbedonosne agencije (VBA), a sada odbornik socijalista Momir Stojanović, koji je opet podsetio da nikada niko nije ni osuđen zbog izbora 1996. godine, što znači da izborne krađe nije ni bilo.
„Mnogi građani Niša žele da Ilić bude funkcioner grada, a naša partija je izbornu kampanju i gradila na liku Mileta Ilića“, zaključio je Stojanović.
„Stidim se jer Skupština grada Niša nije uspela da se distancira od politike devedesetih, koja je nanela veliku nesreću Nišu i Srbiji i uništila naše živote. Ova skupština ponovo afirmiše politiku Slobodana Miloševića kroz lik i delo Mileta Ilića, koji je simbol autoritarnosti, nepotizma, burazerske ekonomije i izborne krađe. Politika jeste veština mogućeg, ali i u njoj moraju da postoje dobar ukus i donja granica tolerancije“, rekao je odbornik LDP-a Milan Mitić.
Odbornici Demokratske stranke na skupštinskom zasedanju nisu nijednom izašli za govornicu, niti su javno komentarisali veliki povratak Mileta Ilića, ali je kandidat iz redova te partije za gradonačelnika Niša Miloš Simonović kratko prokomentarisao da DS gleda u budućnost i da očekuje od onih koji kritikuju novu vlast da budu spremni na političke kompromise ako je već DS kao najjača partija spremna zarad dobrobiti građana da pravi kompromise.
Prozvani Ilić je kazao da nikada ne odgovara na lične uvrede jer smatra da će građani i istorija da presude o onome što je radio. „U životu nisam imao nijednu prijavu, niti sam kažnjavan za bilo šta“, rekao je Ilić.
Koalicija DS-a i SPS-a u Srbiji možda je, ako ne sa odobravanjem, dočekana uz prećutno klimanje glavom kao neminovnost. U Nišu je, ipak, zbog Ilića dočekana uz klimanje glavom i blago gunđanje onih kojima sećanje doseže i duže od deset godina.
Ako su zaboravili proteste 1996. i 1997. godine, pojedine Nišlije još pamte da je zbog Ilića i njegovog odbora SPS-a Niš bio nazivan crvenom tvrđavom, ali pamte i idolopoklonstvo prema nekadašnjem lideru socijalista Slobodanu Miloševiću. Oni precizniji još se sećaju pisma iz 1995. godine upućenog Miloševiću, a koje je potpisao Mile Ilić: „Dopustite nam da izrazimo želju za koju verujemo da je uverenje cele zemlje i pokrenemo inicijativu da Vam se dodeli Nobelova nagrada za mir za sve ono što ste učinili u velikoj misiji mira.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto je Vučić, poput Miloševića i Tadića, najavio podnošenje ostavke prije isteka mandata? Kada će i kako Đuri Macutu otkazati podstanarski ugovor u Nemanjinoj 11? Može li pocijepati pobunjeno društvo igrajući na dio opozicije i “moralne narcise”? I zašto ne treba uspoređivati skupove u Beogradu i Kraljevu
Nepreglednu i depresivnu listu posledica globalnog zagrevanja u Srbiji u hladnijoj polovini godine možemo da guramo pod tepih, ali već u junu, kada se ponovo vrati osećaj da nešto debelo nije u redu, vreme je da se suočimo sa činjenicama i zapitamo koliko je stanje loše, radimo li išta na umanjenju štete i dokle možemo ovako
Medenica se vlastima Crne Gore i Srbije, koje su glavna meta njegovih sadržaja, ne obraća kao da zna nešto što oni ne znaju, nego kao da zna ono što oni žele da sakriju. Kako je moguće da u Srbiji 2026. godine deo javnosti smatra prvostepeno osuđenog begunca pouzdanijim izvorom informacija od bilo koje institucije, pa i predsednika države
Biljana Nikolić, novinarka “Vijesti”, kaže za “Vreme” kako je jasno da Miloš Medenica ne deluje samostalno. “Te strukture očito imaju interes, a i hrane ga obavještajnim podacima. Fenomen ‘Medeni’ postaje neka vrsta gerilskog formata, u kojem se plasiraju informacije na osnovu kojih se može pretpostaviti ko bi sve mogao da ima korist, kao i šta su motivi takvog djelovanja”
Sva istraživanja koja smo do sada videli ukazuju na to da prvi put postoji mogućnost da vladajuća koalicija ne osvoji većinu u parlamentu, a odluka će verovatno biti doneta u narednim mesecima, u zavisnosti od stalnog merenja rejtinga i pozicioniranja protivničke strane
Kako je informativni razgovor sa Zdravkom Ponošem probio dno beščašća? Imaju li opskurni likovi iz Informera policijske značke, a policajci legitimacije Informera ili to dođe na isto? I zbog čega kmeči Visoko javno tužilaštvo
U pohodu na vlast moraćemo manje obrazovanim građanima da kažemo ponešto od onoga što žele da čuju. Da li je to demagogija? Svakako. Da li je to isto što radi i Vučić? Nesumnjivo. Dakle, isti smo kao Vučić? E, u tome je kvaka. Nismo
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.