

Policija
Sukob Veska i Krička: Ko je udario na čuvara tajni?
Veselin Milić i Marko Kričak su iz iste političke postelje, premda različitih puteva. „Vreme“ u novom broju piše kako to da su sada u sukobu


Iako državljani bivše Jugoslavije na Fejsbuku imaju niz grupa u kojima mogu da istresu svoje frustracije i prikažu najširi dijapazon svojih psihijatrijskih bolesti, grupa koja se ticala Srebrenice bila je jedna od "najatraktivnijih", pa samim tim i jedna od najposećenijih. Grupa je trenutno ukinuta, ali je problem u tome što su hiljade ljudi mogle mesecima da diskutuju o tome koga bi klali, koga razapinjali, ko je čiju majku silovao, a koga bi trebalo istrebiti
Osim virtuelnim grudvama i novogodišnjim čestitkama, posetioci i članovi sajta www.facebook.com (Fejsbuk) koji govore jezicima bivše Jugoslavije, prethodnih su sedmica bili zasuti i pozivima da se pridruže grupi „Nož, žica, Srebrenica“, odnosno grupi koja se zalaže za njeno ukidanje. Buka na Fejsbuku urodila je plodom: tokom prethodnog vikenda, administratori sajta zatvorili su grupu „Nož, žica, Srebrenica“, a link koji je ranije vodio do tog zaista živopisnog mesta, zainteresovane usmerava na njihov sopstveni profil, bez ikakvog daljeg objašnjenja. Međutim, i ovaj put dogodilo se ono što se inače dešava kada je u pitanju potpuno neregulisana internet medijska scena. Umesto ugašene grupe, pojavila se nova, uz samo malo izmenjen naziv. U trenutku pisanja ovog teksta (16. decembar), grupa ima svega dva člana, ali je pretpostavka da će joj se vrlo brzo priključiti približno hiljadu onih koji su prethodno bili učlanjeni u gorepomenutu.
Sve ovo se na Fejsbuku ne događa prvi put: zbog govora mržnje do sada su ukinute/uklonjene četiri antialbanske grupe, dve grupe koje su koristile govor mržnje protiv Afroamerikanaca, dve grupe koje su se verbalno iživljavale nad homoseksualcima, čak osam antiromskih, dve antisrpske grupe i još pet koje ne spadaju ni u jednu od ovih kategorija, a koje su takođe koristile govor mržnje. Zbog svega toga, na internetu se uveliko debatuje o načinu regulacije internet prostora, ali i o smislenosti bilo kakvog otpora nečemu što izgleda kao neiskorenjivo – umesto svake ukinute grupe, bilo na Fejsbuku ili na nekom drugom mestu, stvaraju se nove (što je još jedan prilog tezi da su budale najupornije).
Fejsbuk ima približno 90 miliona članova (ljudi koji relativno redovno uređuju svoj „profil“ i komuniciraju s drugim članovima na različite načine) i nekoliko miliona tematskih grupa kojima članovi imaju pristup. Zahvaljujući takvom protoku informacija, potpuna kontrola sadržaja skoro je nemoguća. Neka pravila postoje: na sajtu se nalazi jasna definicija govora mržnje i jasna zabrana njegove upotrebe, a tu je i mogućnost da se svaka grupa „prijavi“ nadležnim administratorima i na taj način ukine. Međutim, put od nastanka neke grupe do njenog nestanka prilično je dug, posebno u slučaju kada postoji jezička barijera i kada adiministratori zapravo pojma nemaju o sadržini objavljenih komentara. Najbolji primer za to možda je upravo „Nož, žica, Srebrenica“. Iako državljani bivše Jugoslavije imaju niz grupa u kojima mogu da istresu svoje frustracije i prikažu najširi dijapazon svojih ozbiljnih psihijatrijskih bolesti, grupa koja se ticala Srebrenice bila je jedna od „najatraktivnijih“, pa samim tim i jedna od najposećenijih. To je bilo jasno već u uvodnom delu, u kojem se, između ostalog, navodilo da je u pitanju grupa „za sve one koji misle da su muslimani najbolji na ražnju i dok plivaju u sumpornoj kiselini“. Odmah potom, valjda s idejom da se početna teza malo ublaži, kreatori grupe navodili su sledeće: „Grupa je napravljena sa ciljem da svi normalni ljudi uvide opasnost od radikalnog islama, i da se kroz šalu i zabavu (kurziv – T. S.) inspirišu, razmene mišljenja, i slično, bez uključivanja mržnje na bilo kojoj osnovi.“ Na svu sreću, čak i u tako šarolikoj zajednici kakva je Fejsbuk, ispostavilo se da ima daleko više normalnih: dok su pristalice ražnja i sumporne kiseline okupile približno hiljadu ljudi, u grupu koja se zalagala za ukidanje ovog sadržaja učlanilo se čak 24.264 ljudi s raznih strana sveta i bivše Jugoslavije. Međutim, njihovo okupljanje trajalo je mesecima: na adrese administratora poslato je više hiljada protesta, prijava i peticija, pre nego što su ovi konačno odlučili da je u pitanju „grupa koja krši naša pravila“. Problem je ipak što su u međuvremenu hiljade ljudi mogle slobodno da diskutuju o tome koga bi klali, koga razapinjali, ko je čiju majku silovao, a koga bi trebalo istrebiti. Uspeh onih 20-i-kusur hiljada normalnih zbog toga je diskutabilan, baš kao i uspeh svih onih koji će i ubuduće protestovati zbog govora mržnje na Fejsbuku.
Uprkos ukidanju grupe „Nož, žica, Srebrenica“, verbalni Fejsbuk rat između ljudi različitih ideologija, uverenja i koeficijenata inteligencije i dalje traje. Uprkos brojnim apelima za uređivanje internet prostora, pravih rezultata i dalje nema – moć je još uvek u rukama administratora, a oni su ili previše zauzeti ili previše neupućeni da bi pravovremeno reagovali. Ipak, postoje signali da bi „rat“ mogao da dobije nove forme. Organizacija koja se predstavlja kao Jevrejska internet odbrambena sila (Jewish Internet Defense Force) još od letos vodi agresivnu kampanju protiv rasističkih i ekstremno nacionalističkih sadržaja na Fejsbuku, da bi odnedavno počela da „hakuje“ Fejsbuk tako što jednostavno „briše“ grupe za koje proceni da krše pravilo o zabrani govora mržnje.
„Naši“ se za sada ne bave takvim aktivnostima, ali to nikako nije isključeno, posebno imajući u vidu broj „naših“ grupa i žestinu sadržaja koji se tu mogu naći. Uostalom, u „našem“ slučaju, i praksa pokazuje da se s reči vrlo brzo prelazi na dela.




Veselin Milić i Marko Kričak su iz iste političke postelje, premda različitih puteva. „Vreme“ u novom broju piše kako to da su sada u sukobu


Veliki ružičasti slon u prostoriji o kojem se i dalje ćuti jeste pitanje statusa “Crvene zvezde” u srpskom fudbalu i kako se sve te unapred osvojene titule i kupovi odražavaju na mogućnost crveno-belih da naprave neki rezultat i na evropskom planu. Još veći problem je činjenica da se to nekako uzima nekritički, zdravo za gotovo. I da u tome saučestvuje veliki broj sportskih novinara koji ne vide ništa neobično u tome da jedan klub na svom terenu bude neporažen u 159 utakmica zaredom, a da nije reč o “Real Madridu” u vreme vladavine Fransiska Franka


Sukob Veselina Milića i Marka Krička (na slici), tog dvojca načelnika koji je iznikao iz iste političke postelje, na ogoljen način ilustruje dubinu institucionalne krize u najvažnijem sektoru u svakoj državi. Ako je Kričak lojalista, šta je onda tek Milić, koji je tu od prvih dana i koji je “čuvar svih tajni” ovog režima? I ako je tako, ko je uopšte smeo “da krene” na njega ako je on sposoban da na tacni isporuči kriminalne kombinacije vrha srpske vlasti


Da li postoji tajna nit koja povezuje nasilne incidente u centralnoj opštini prestonice? Da li postoji odgovornost naprednjaka koji već godinama drže opštinu Stari grad i dozvoljavaju cvetanje nasilja pod budnim okom sumnjivih lica koja učestvuju u izvršnoj vlasti


Zašto se krnje naprednjački saveznici i da li će se nakon izbora opet “prilepiti”
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve