Svako malo javlja se poneka politički pornografska priča o oružju – samo što tog oružja nigde nema. Ako ga i ima, ili nije ničije, ili ne postoji, ali važno je da se priča vucara po medijima
Najnovija i nedokazana priča: piše „Blic“ da je Vojnobezbednosna agencija (VBA) zaplenila „hiljade automatskih pušaka, minobacača“ itd. koliko pre neki dan, a na putu za Makedoniju. VBA nije rekla ništa: nema komentar, ako ih je iko i pitao, znajući tabloidne običaje ovde. Hajde da razmotrimo stvar: hiljade automatskih pušaka i minobacača zauzeće (i bez odgovarajuće i potrebne ambalaže) nekoliko velikih šlepera; znamo to još iz 1991, kada smo imali barem dokaze o ilegalnom uvozu naoružanja u Hrvatsku. Jesmo li videli i jednu jedinu sliku tog grdnog naoružanja koje da je išlo „albanskim ekstremistima“ u Makedoniji? Nismo. Zašto?
Zato što bismo – da je to istina – videli onoliko slika kamiona, oružja i pohapšenih švercera na svim televizijama. Jedino što smo videli na nekim medijima bile su slike iz zbirki zaplenjenog oružja MUP ili sudova: nešto lovačkih karabina i mauzerki M-48 poređanih u soške u nekoj kancelariji i slike trofejnih puškomitraljeza MG-38 i jednog puškomitraljeza sistema Degtjarjeva (M-1943, iz sovjetske vojne pomoći do 1948) iz neke druge prostorije. Slike su, dakle, bile lažne, ali koga još to zanima?
Odakle sada ta priča, šuplja i jevtina kakva je? Pa iz čuvenog „makedonskog scenarija“ Aleksandra Vučića: u svojim promašenim naporima da po svaku cenu spasu Gruevskog od propasti, ovi naši spin-doktori izmišljaju sada „hiljade pušaka i minobacača“ koji da su krenuli u Makedoniju da naoružavaju tamošnje Albance. Pritom nema niti jednog dokaza, potvrde VBA ili slike. To zvuči kao znak panike: daj šta daš!
foto: fonet…i municija
SEĆATE LI SE JAJINACA: Dokaz tome da je panika u pitanju je i vest narednih dana da je „800 veterana iz Preševske doline“, teško naoružanih takođe, krenulo u Makedoniju. Niko ih nije video, idu preko granice neprimećeni, valjda su se naoružali tim hiljadama automatskih pušaka i minobacača koji su inače već zaplenjeni, a sve u svrhu „makedonskog scenarija“. I sad neko očekuje da javnost u Srbiji poveruje u dve takve presne laži. A zašto da ne? Sve što se ovde saopšti na tu temu smatra se gotovim i završenim poslom: Šiptari i njihova posla. Ima li sve to neke veze sa logikom i običnom zdravom pameću nije bitno. Bitno je da Srbija pomogne Gruevskom kako god može, sve i kada je Nikola Gruevski kao političar klinički mrtav i gotov. To je jevtinoća kao ona da se sada svi sećaju da je novi predsednik Sobranja Džaferi odjednom „terorista“, mada je tom istom Gruevskom godinama bio sasvim dobar za ministra odbrane. Odakle i zašto takva patološka potreba da se od konačne propasti sačuva jedan inače propali političar poput Gruevskog – nije jasno. Valjda ima ko zna.
To nas dovodi do prethodnog slučaja: oružja nađenog u Jajincima, blizu skretanja za porodičnu kuću Vučića za koju u životu ne bismo bili saznali da postoji da nije bilo te veštačke naduvane priče. Tamo je, da se podsetimo, nađen neki sanduk sa jednim ručnim raketnim bacačem tipa „zolja“ (64 mm), par ručnih bombi i celih 150 metaka M-43 kalibra 7,62 X 39 mm za automatsku pušku sistema Kalašnjikova. Toliko metaka je inače redovno borbeno sledovanje za jednog strelca (pet magazina, svaki sa 30 metaka). Pušaka nije bilo, trebalo je valjda budući „atentatori“ na Aleksandra ili Andreja Vučića da ih donesu prazne, pa da ih tamo pune. Odmah je napravljena odgovarajuća medijska galama, protiv svih pravila kriminalistike koja zahtevaju da se takav nalaz nadzire za slučaj da neko dođe po to, a za šta postoje jako dobre tehničke i taktičke pretpostavke. Ali ne: bilo je bitno napraviti galamu oko, eto „ugroženosti premijera i njegove porodice“ i da se danima razvlače slaboumne teorije zavere, umesto da se vlasnici tog oružja lepo sačekaju – ako dođu po njega. Po svemu sudeći, s obzirom na tišinu koja je oko toga nastala, to oružje neko je odbacio ne misleći i verovatno ne znajući da tu ima neka Vučića vikendica. To se događa stalno. Iz te cele dernjave, kuknjave i prenemaganja nije na kraju ispalo ništa: stvar je zaboravljena. Tako će biti zaboravljene i „hiljade automatskih pušaka“ za Makedoniju, kao i „800 veterana UČPBM“ koji idu da prave „makedonski scenario“ Aleksandra Vučića.
NIKINCI NA SUVOM: U međuvremenu, Nikola Gruevski i njegov pajtaš Đorđi Ivanov gube metar po metar političkog prostora, a Zoranu Zaevu ide sve bolje. Zašto ovi naši nesrećnici nepogrešivo navijaju za poražene strane? Ne znamo. Brukaju nas budalaštinama sa „oružjem“ i „dobrovoljcima“, sve u želji da pomognu konačno poraženim političarima; plaše nas „makedonskim scenarijima“ i žutim patkama, ujka Džordžom Sorosom koji ne shvata o čemu je reč, a ne vide da je stvar jednostavna: Makedoncima je dosta lopovske vlasti, bestidnih dripaca koji misle da je došlo njihovo i gube svaku meru. Zašto je Nikola Gruevski toliko važan Aleksandru Vučiću? Ne znamo, ali jeste.
Ima li nekoga u ovoj državi da lepo ustane i kaže: nikakvo oružje VBA nije zaplenila, inače bismo to znali odmah; nikakvih 800 dobrovoljaca nije otišlo u Makedoniju, jer bismo to bili znali odmah (ako BIA nešto uopšte radi); oružje u Jajincima ostavio je neko da bi ga se rešio – ako ga nije ostavila vlast u nameri da se uvuče Vučiću, što se ne može više isključiti, znajući ih kakvi su.
A kakvi su? Evo: Aleksandar Vučić svečano je najavio ukazanje raketnog sistema Alas koji da „optičkim vlaknima“ ima domet do 25, pa i 50 kilometara, najboljeg na svetu, domaće proizvodnje, a sve to u Nikincima 9. maja. Posle je ispalo da je reč o sistemu obalske odbrane za određene arapske države, namenjenom gađanju preko mora iranskih patrolnih brodova; sistemu u kome je Srbija samo jedan od ugovarača. Sistem nije smeo biti ni pokazan, a kamo li demonstriran (Nikinci su na suvom), jer uslovi ugovora sa naručiocima to isključuju. Dodamo li tome naše čuvene sisteme Nora, Miloš, Lazar itd., o čemu je „Vreme“ već pisalo, imamo to što imamo: isprazno puvanje nepostojećim oružjem.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bez širokog i suštinski jedinstvenog fronta “tvrdih”, “mekih”, “levih”, “desnih”, “stranačkih” i “vanstranačkih”, “studentoljubaca” i “studentoskeptika”, nas antinaprednjačkih veterana i onih “odskora progledalih” – nema i neće biti promene koju svi priželjkujemo i za koju nam se čini da je nadohvat ruke. Na kraju krajeva, ne moraju i verovatno neće svi biti u istoj koloni i na istoj listi. Ali ukoliko se stvarno i iskreno želi smena ovog nakaradnog režima, svi koji su protiv njega moraju biti u istom stroju i istom frontu
Istraživanje agencije “Sprint Insight”: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (2)
Od pada nadstrešnice u Novom Sadu deluje kao da je marketinško-strateški tim Srpske napredne stranke prepustio sve konce odlučivanja timu za eskalaciju. Ukoliko je odavanje počasti stradalima ispred Fakulteta dramskih umetnosti predstavljalo “mali požar” koji je, iz ugla SNS stratega, trebalo lokalizovati, aktuelni predsednik i njegova stranka učinili su sve suprotno: podstakli su širenje vatre koja je na kraju zahvatila i njihovu sopstvenu političku “kuću”. Upravo iz te kuće, svojim političkim amaterizmom, oterali su nemali broj dotadašnjih pristalica
Za režim Aleksandra Vučića, građevina je alat političke propagande, prilika za slikanje i izvor moći. Zato se sve mora otvarati u najkraćem roku, pa makar hitna pomoć dežurala na novom auto-putu ili pucali betonski stubovi na Prokopu
Računi za struju, putno osiguranje, parking... Uplate građana slivaće se na račun male Alta banke koju drži biznismen blizak režimu. Šta je sve mutno u ovim poslovima?
Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji
Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!