

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Kosci stigoše gde treba, udariše trubači, kad se to do'vati, primače, pomeša, kolovođa jedan naočit, ko da je predsednik, desnom se drži za gajku na pantalonama...


Posle Ljiga, ovom našom i jedinom Magistralom, desno skretanje, pa uzbrdo, još malo više uzbrdo, i eto ga, deo Suvobora što se zove Rajac. A na Rajcu najveća, najpriznatija, najčuvenija kosidba na svetu. I tek će da bude, najveća, najpoznatija i najčuvenija, i jošte međunarodna, jer je tako rek’o i obeć’o naš ministar za turizam, ove naše vlade, da će tude da bude desetine hiljada turista. Nije Ministarstvo džaba, i ‘nako, podržalo kosidbu, dalo joj na značaju, i tako to, u tom pravcu i razvoju.
DIŽEM OVU BUKLIJU: Dakle, put, asfalt, još uzbrdo, sa strane tezge sa svoj sadržaj, po sredini narod, najviše po sredini defile učesnika manifestacije što se zove Kosidba na Rajcu. Napred kosci, sa kosama, iza narod, pristigli penzioneri ekskurzisti, zauzeli put, podupiru se, napreduju, oslobađaju, Oj Kozaro, joj oj Kozaro… Odvrnuli i oni sa tezgama svoju ponudu, Radovane, vrati nam se, vrati/Ovi će nam državu prodati, al’ tehnika ni prići podmazanim grlima, Moja gusta šumo…
Kosci stigoše gde treba, na beton pred spomenik kosi, stadoše, podigoše kose, po programu bi pesma, Otkuj kosu, i naoštri dobro/Na Rajcu je tvrda trava pobro, jedan uze da demonstrira, kucka po kosi, novinari, snimatelji, tonci, dadoše se u pos’o, javi se i ženska grupa Srpski jelek sa svoj doprinos, Milo moje, široko ti polje/Što se kačiš na prozore moje, kad udariše trubači u svoj ritam, u svoje melodije, kad se to do’vati, primače, pomeša, kolovođa jedan naočit, desnom se drži za desnu gajku na pantalonama, vidi se, ume, ko da je predsednik, jeste predsednik opštine Ljig, Miroslav Maksimović. Bi tu još programa, voditelj, sa veliki plavi mikrofon, objavi da je manifestacija najveća, najpoznatija i najčuvenija u svetu, dade još prilike gostima, dade još prilike učesnicima, sedmoj sili…
To baš uzelo da traje, kad eto ministra turizma Bojana doktora Dimitrijevića, sa promotivni šešir na glavu, sa teget kol’ko treba podignute pantalone, sa bledoplavom kolikim treba kockicama košuljom, i na levoj ruci kolikim treba plavim satom. Voditelj reče da će prvo zdravičar reći zdravicu za najveću i najpoznatiju kosidbu koju će onda ministar da otvori. Jedan sa šajkaču dobi veliki plavi mikrofon, pa se reče, U ime gospoda boga, majke Srbije i srpskog naroda, dižem ovu bukliju… Pa bi još, A sada se moram okrenuti, malo pozdraviti ove iz savezne vlade, da malo bolje rade, da manje kradu, da nam nafte seljacima dadu…
Plavi mikrofon dobi ministar ovom prilikom plavi Dimitrijević, pozdravi sve ispred republičke vlade, svoga ministarstva, reče da na sreću nije iz savezne vlade, požele uspeh i lep provod, zaista se lepo oseća ovde, na jednoj od najlepših planina koje imamo, Kosidba je od izuzetnog značaja, sa opštinom su nastojali da manifestaciji daju veći značaj, i on može da obeća, imajući u vidu da su tu kosci iz Republike Srpske i Crne Gore, da žele da sve ovo preraste u značajnu manifestaciju u međunarodnim razmerama, da se ne poznajemo samo po Guči i Exitu, nego da i ovde dolaze strani posetioci, stotine takmičara i desetine hiljada gostiju…
SAMO ODA, SAMO ČINI: Kad se ministar ministarski reče, bi ministarski poklon, silver kosa na rasklapanje. Na licu mesta je sastaviše, na licu mesta se izviniše što je slovenačka. I bi pokret, ko što je red, napred policajac na motor, pa ministar sa svoj domaćin iz Ljiga, pa kosci sa kose, pa folkloristi, trubači, narod. I popeše se na livadu koja je bila ograđena kanapom, onaj voditelj sa sad drugi, bežični mikrofon, objavi, Dobro došli na najveću, najpoznatiju, najčuveniju, i u svetu najpriznatiju kosidbu… Nekoliko desetina kosaca uze da kosi, rekoše revijalno, da se vidi kako je nekad bilo, malo se kosilo, malo razgovaralo, malo kosilo, malo udvaralo, malo kosilo, još više pilo… Priliku dobi i ministar za ovu priliku sa šeširom Dimitrijević, dadoše i njemu kosu, prihvati se, zakorači ispod konopca, manu, ubode dva-tri puta u travu, i reče, Dosta je bilo. Srpskoga pokreta obnove turizma ministru prvi čestita Demokratske stranke Srbije načelnik Kolubarskog okruga Radomir, čestitkama se pridružiše ostali, kosci nastaviše, zaori se pesma, dunuše trubači, sve se diže, dovatiše se po onim otkosima, sastaviše, pa kad to viknu uuu, kad to odgovori uuuuuu… Voditelj, sa svoj bežični mikrofon, samo oda, samo čini, Najveća, najpoznatija, najpriznatija…
Javi se jedan da objasni demonstraciju poljoprivredne mehanizacije, kosilica sa čet’ri diska, kosilica sa dva reza, najmodernije sakupljanje, čigra, pauk, i kako god hoćete da ih zovete, voditelj najavi takmičarski deo, predstaviše žiri u proširenom sastavu, predstaviše takmičare, svi se rasporediše, jedan viknu, Pažnja, priprema, sad, razmahaše se, posetioci uzeše da navijaju, da se oduševljavaju, Joj šta rade, Vidi kako brišu… Dok si rek’o, najbrži digoše kose, sve obrijano, najviše digo kosu Milan Vučković, selo Gonje kod Sjenice, digo i pukovnik Vojske SCG Miloš Cvjetičanin, žiri veli najbolji Cvjetičanin, nije važna samo brzina, važan i kvalitet, Vučković ne priznaje, on najbolji, ima piše žalbu, žali se redovnom sudu…
Bi silaženje, onaj put se raširio, sve sama tezga, sepeti, burići, ukosnice, štipaljke, sapuni, otvarači za pivo sa magnetom, brat Ratko, junak Radovan, ostala Živ je Draža umro nije ponuda, patak Dača, hemijske olovke, vodenice za meso… Vreme uzelo da odmiče, šatre se nabile, volj’ ti SUR Orlovo gnezdo, volj’ SUR Mrak, repertoar razni, ima, Ooo, čovek sa srca dva/Verujte to sam ja, a ima i, I Srbija, i Srbija ima svoga tića/Slobodana, Slobodana Miloševića, a najviše ima, Štooo me pustiii da lutam po svetu… Sve se to otelo, ne znaš šta je uzbrdo, šta nizbrdo, samo čuješ, Ajmo, Štooo me pustiii, ajde koje vidimo šta je sa ministrom, koji od kad je demonstrir’o košenje ko da je propo pod otkos, nigde, kad ima ga, poizdalje od gužvu, na terasi Kolubara odmarališta, u ‘ladovinu pod pravu bukvu, u društvu sa domaćin, odložio šešir, daje na značaj i razvoj najvećoj, najčuvenijoj i najpriznatijoj manifestaciji.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve