

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Trodnevni sabor za promociju Aleksandra Vučića i njegovog Pokreta za narod i državu realno je bio fijasko. Ali on je pre svega bio zamišljen kao medijski spektakl za režimske televizije u režiji dvorskog promotera Željka “DJ Žeksa” Mitrovića, uz scenografiju i ikonografiju prilagođenu srpskom političkom tržištu
Niko kao Leni Rifenštal nije uspeo da snimi jedinstvo vođe, partije i naroda, da prenese poruku da ovo ovozemaljsko sveto trojstvo naciju vodi u blistavu budućnost moći i prosperiteta. Njeni kadrovi, scenografija i ikonografija sugerišu da je na čelu države polubožanstvo i dramatično stvaraju osećanje da se ono kao usud nadvilo nad zemljom kojom vlada nesalomiva sila kojoj se valja pokloniti. Masovna upotreba simbola i totema stvara sakralnu atmosferu, kao molitva se mrmlja: moja odanost je moja čast, moja vera u vođu je moje prosvetljenje. Sve to provejava kroz njenu filmsku trilogiju Pobeda vere, Trijumf volje i Dan slobode! – Naš Vermaht, koja sugeriše da je svetla budućnost pokoljenja neraskadivo vezana za vođu koga je naciji, koja je bila na kolenima, poslalo proviđenje.
Ulogu Helene Berte Ameli “Leni” Rifenštal u sistemu vlasti Aleksandra Vučića, u doba sasvim drugačijih tehnologija, preuzeo je Željko “DJ Žeks” Mitrović, pa su u skladu sa tim i vizualna ostvarenja koja Srbe treba da ubede da je Aca Srbin mesija pred kojim i mora uzmiču, koji će ugnjeten narod okružen neprijateljima i izrovaren domaćim izdajnicima uzdići na pijedastal koju mu pripada i na kome se oduvek video.
Svrha velikog, trodnevnog narodnog sabora pod nazivom “Ne damo Srbiju” bila je pre svega medijska. U jeku opštenarodne pobune, čiji su motor studenti, trebalo je da preko Pinka, Informera, Hepija, Prve, Kurira, B92, RTS-a, itd. gledaoce ubede da ljubav naroda prema vođi nije uzdrmana, da Aleksandru Vučiću pruži argument na osnovu koga može da se obraća “u ime naroda”, a ne u ime svoje i svoje u dobrom delu naroda omražene partije.


NAJVEĆA NARODNA KUHINJA IKADA
Prilagođeno talentu Svetog Žeksa i ukusu “većinske, pristojne Srbije”, tako je predsednik Srbije “teroru” pobunjenih studenata i građana suprotstavio veliki vašar sa pljeskavicama i čevapčićima, sirom i kajmakom, kulenom i pečenicom, piticama i kolačićima, šećernom vunom i rakijicom. Sve za džabe, obezbedio vam je predsednik. Ako i nije uspeo da organizuje najveći skup u istoriji Srbije, kako je najavljivao, postavio je najveću narodnu kuhinju u novijoj istoriji zemlje koja je trebalo da podstakne patriotski naboj.
Na roštiljskom dimu vijorile su se nebrojene srpske trobojke, treštao narodni melos iz zvučnika, “ne damo Kosovo, ne damo Vojvodinu” pevali su folk izvođači, sve je prštalo od vašarskog rodoljublja.
Ne damo ovakvu našu lepu Srbiju izdajničkim univerzitetskim profesorima, razmaženim studentima, nezahvalnim nastavnicima, dekadentnim intelektualcima, toj samozvanoj, lažnoj eliti obrazovanoj i načitanoj, kojoj na pamet ne pada da zapeva uz Baju Malog Knindžu i prekrsti se bogobojažljivo sa tri prsta, kojoj ne cupkaju noge kada ožeže Užičko kolo, poruka je koja je poslata iz centra Beograda, a koja još dugo treba da huči Srbijom glasnije od zvučnog topa.
Daj narodu vašara, daj mu ono što voli, daj televizijama scenografiju i statiste koji će da kliču: “Aco, Srbine!”, pokaži koliko je on moćan i darežljiv, šta ima da se lupa glava oko tamo neke pravne države, prelazne ili ekspertske vlade, tu je vođa, on sve zna, on sve ume, njega poštuju u svetu, on će sve da odluči i reši u naše ime, na opštenarodno slavlje i zadovoljstvo, živela Srbija!
I daj vatromet da pršti iznad krova Narodne skupštine kakav svet srpski video nije.


JEDAN NAROD, JEDNA ZEMLJA, JEDAN VOĐA
Sve je u subotu 12. aprila bilo pripremljeno za državnički nastup Aleksandra Vučića u 19 časova, kada je u ime te tzv. tihe većine koja se deportuje autobusima iz cele Srbije na veliki događaj, a kojoj je dosta blokaderskog maltretiranje i šikaniranja, saopštio još jednom svečarski da je pobedio “obojenu revoluciju”, da će studenti koji hoće da uče moći da se vrate na fakultete, da će Srbija opet procvetati, samo da se uklone sa ulica državni neprijatelji, ti blokaderi koji njega koče i nerviraju.
Jedan narod, jedna zemlja, jedan vođa, bila je poruka trodnevne manifestacije. Bez remetilačkog uplitanja u to usudno trojstvo parlamenta ili Vlade, Ustava i zakona. Mogli su ti divni ljudi, koji su dovučeni iz cele Srbije, da na štandovima predaju pisma za predsednika koji će ih lično čitati i na njih odgovarati, mogli su da ispune pristupnice za “Pokret za narod i državu”, toj novoj snazi koja će da očisti Srbiju od pokvarenjaštva i mešetarstava koje je bez znanja i mimo volje vođe uzelo maha i u Srpskoj naprednoj stranci.
Narod je trebalo da stekne utisak da se za nešto pita, da o nečemu odlučuje, da ga neko sluša, ako je već počeo da sumnja da to možda ne može na izborima koji su se šakom i kapom raspisivali poslednjih trinaest godina.
Sve su to na bini ispred Skupštine razgalili Baja Mali Knindža i Garavi sokak da se kako dolikuje proslavi pobeda predsednika nad “obojenom revolucijom”, teroristima koji su za to vreme bili na studenskom protestu u Novom Pazaru i vrteli pedale u pravcu Strazbura. “Ne damo Vučića!”, odjekivalo je tri dana na devet od prvih jedanaest televizijskih kanala na SBB-u, narodno veselje prekrilo je sve one kapuljaše i batinaše koji sa palicama i čekićima vrebaju negde u prikrajku da na mig predsednika počnu da lupaju glave onima koji nastave da osporavaju njegovu Srbiju.
POTPUNI FIJASKO
Posmatrano mimo filtera kontrolisanih medija, veliki, najveći skup ikada bio je potpuni fijakso. Uz sve izmuzavanje državnih resursa za statiranje u spektaklu, jedva je prikupljeno jedno 55.000 ljudi, aplauzi i pokliči bili su mlaki, centralnim beogradskim ulicama nije provejavalo nikakvo ushićenje za spasavanje Srbije već tuga nasušna izmrcvarenih ljudi. Trebalo je da ih Beograđani prigrle kao sapatnike, sestre i braću, da poređaju na njihovom putu ka toru, u koji je pretvoren prostor između Trga Nikole Pašića i Beogradske ulice duž Bulevara kralja Aleksandra, štandove sa osveženjem i okrepljenjem i poruče im: znamo, nije vam lako, morate, ali hajmo zajedno da se otresemo ovoga i počnemo da dišemo.
Kada je sve već bilo gotovo, DJ Žeks je do kasno u noć pred malobrojnom publikom sa neke gvozdene konstrukcije na Terazijama do iznemoglosti puštao “mala, mala grupa pedera” i ostale jugo hitove. Delovao je kao neko kome je mnogo dobro.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve