

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Osnovni podaci: Rođen je 15. februara 1952. godine u Kragujevcu. Nakon osnovne škole, završio je Srednju tehničku sa vrlo dobrim uspehom. „Posle toga sam upisao Pravni fakultet. Ipak, bili smo siromašni i morao sam da se zaposlim. Studiranje mi je uz rad išlo teško, pa sam napustio fakultet.“
Prvi posao dobio je na gradnji pruge Beograd–Bar. Radio je kao građevinac u mnogim mestima širom bivše Jugoslavije. U firmi 22. decembar bio je šef investicija u periodu od 12 godina, dve godine i tehnički direktor javnog komunalnog preduzeća u Kragujevcu.
Uspostavljanjem višestranačkog sistema u Srbiji Tomislav Nikolić postaje funkcioner Narodne radikalne stranke, a odmah zatim, na njegovu inicijativu, dolazi do ujedinjavanja najvećeg broja opštinskih odbora radikala i Srpskog četničkog pokreta u Srpsku radikalnu stranku. Od 23. januara 1991. godine, član je SRS-a, u koju je najpre izabran za njenog potpredsednika, a na tri poslednja Kongresa srpskih radikala, tajnim glasanjem biran je za zamenika predsednika. Poslanik je u Skupštini Srbije od 1992. Po odlasku Vojislava Šešelja u Hag, postaje prvi čovek radikala. Nikolić je bio potpredsednik Vlade Srbije i potpredsednik Savezne vlade. Šef je poslaničkog kluba SRS-a u Skupštini Srbije.
Titulu četničkog vojvode dobio je od Šešelja 1992. Objavio je dvanaest knjiga. Služi se engleskim jezikom. Oženjen je, ima dva sina.
Nikolić je bio predsednički kandidat na izborima u novembru 2003. kada je osvojio 1.166.896 glasova. On je učestvovao i na izborima za predsednika SRJ u septembru 2000. godine, kada je bio treći, sa oko šest odsto, odnosno 292.759 glasova. U prvom krugu 2004. osvojio je 30,6 odsto, odnosno 954.339 glasova.
O Vojislavu Šešelju: „Šešelj je najveći intelektualac koga sam sreo u životu. On mi je rekao (i ne stidim se da to kažem) koje knjige prvo moram da pročitam ako mislim da budem uspešan političar. Poslušao sam ga. Mnogo sam učio i naučio.“
Koga bi najradije video u drugom krugu: „Ja ne zazirem ni od koga. Ali, pomalo osećam nelagodnost zbog toga što znam da će pokušati od mene da naprave strašilo, zlikovca i zločinca u tom drugom krugu. Eto, već pričaju da ako ja pobedim nećemo dobiti pare. Rečju, učiniće sve da ne pobedim.“
Povlači se iz politike ako ne pobedi: „Mislim da sam suveren i u drugom krugu, a ako se cela Srbija tada udruži protiv mene, to opet znači da me narod neće. Što bih se ja, onda, bavio više politikom? Inače, ubeđen sam da niko ne može da me pobedi, na nekim drugim izborima možda, ali sada ne.“
Saradnja sa Hagom: „Ja bezuslovno neću nikog da slušam, a ako budem predsednik Srbije, nisam ja taj kojeg treba pitati hoće li ispuniti haške uslove. Sa Hagom mora da sarađuje Vlada Srbije, tako kaže zakon. Ja mogu da se sa tim zakonom ne slažem, ali ga poštujem. Predsednik Republike ne trči po Srbiji da hapsi haške optuženike.“
Plan za Kosovo: „Očekujem da UN odobri naš plan i dozvoli da se naše trupe vrate na Kosmet u skladu sa Rezolucijom 1244, što bi potpuno zaštitilo naš narod. Ukoliko UN ipak odbije plan, tražio bih predlog vlade i, tek na osnovu njega, proglasio ratno stanje, ukoliko se ukaže kao potrebno. Pored toga, diplomatija bi morala da obavi svoj posao, a ukoliko bi se kao jedino rešenje pokazalo slanje naših trupa u pomoć Srbima, na Vrhovnom savetu odbrane bih insistirao da se to i uradi.“
Odnos prema Vladi: „Očekujem da Vojislav Koštunica ili podnese ostavku ili mi predloži raspuštanje Skupštine. Mislim da ima onih koji imaju morala u toj vladi i da će taj poraz značiti da ne mogu da vrše vlast.“
Kad očekuje vanredne izbore: „Ako budem predsednik, vanredne izbore ćemo sigurno imati u roku od dva meseca.“
Šta obećava: „Obećavam da ću da promenim u Srbiji sve ono što ne valja. I kad im kažem da u Srbiji neće biti kriminala, kad im kažem da ćemo imati čestitu vladu, kad im kažem da vojska i policija neće ići metar izvan granice, kad kažem da ću u okviru svojih nadležnosti da se borim da Kosovo i Metohija po rezoluciji ostanu u našem sastavu, da rešim status Albanaca na Kosovu, znaju da ću to da radim.“ (…)
„Hleb neće biti tri dinara, ali je povratak srpske vojske i policije na Kosovo, u okviru mirovnih snaga, i dalje aktuelan. Kao i pripajanje Republike Srpske i Republike Srpske Krajine Srbiji.“
Velika Srbija uz blagoslov UN–a: „Velika Srbija je tolika kolika je danas i nadam se da će jednog dana Ujedinjene nacije omogućiti svakom građaninu pa i Srbima da mirno i bezbedno žive na svojoj imovini. To će ponovo otvoriti pitanje statusa Republike Srpske Krajine, koja je na izvestan način već bila priznata od strane UN-a i bila pod njihovom zaštitom. Mislim da Bosna i Hercegovina, ovakva kakva je, ne može da opstane i da Republika Srpska nema drugi put, osim državne zajednice sa Srbijom i Crnom Gorom. Takođe se nadam i da se SCG neće raspasti.“
Da li bi Srbija njegovim izborom došla u izolaciju: „Evropa će o tome da li sam demokratski predsednik moći da sudi tek kada budem na toj funkciji. To što sam visok 1,92 metra i što imam sto kila nije osnov da kažu da sam nedemokrata.“
Šta Srbija dobija njegovim izborom: „Čestitog i poštenog predsednika iza koga stoji SRS i 82 poslanika. Čoveka koji se ne boji nikoga, koji nije ogrezao u kriminal, koji će da natera vladu da radi dobro ili je neće biti, koji će da zastupa interese Srbije na svakom mestu, koji se ne stidi, da bi Srbiji doneo dobro, da kleči, moli, preklinje, traži. Koji nije pohlepan, jer sve u životu ima. Ništa mi više ne treba, samo malo zdravlja da obavim još neke poslove, uključujući i ovaj predsednika Republike. Ne stidim se nijednog dana u životu. Nađite jedan dan zbog čega bi trebalo da se stidim i prestaću da se bavim politikom.“
Za kakvu Srbiju će se zalagati: „Za demokratsku Srbiju. Srbija može da bude prosperitetna. U njoj mora da se radi i gradi. Srbija mora da se oslobodi mafije i kriminalaca. Neka se u Srbiji sastanu Istok i Zapad. Ne sme Srbija da bude linija fronta, već mesto saradnje. Od toga i mi možemo da imamo koristi.“


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve