
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
foto: marija janković
Sve se bazira na izjavama čoveka pravosnažno osuđenog za ubistvo i pravosnažno osuđenog narko dilera kome je, navodno, trebalo da učinim uslugu
Branislav Halasev uporno pokušava da na sudu dokaže nevinost. Ako proces nastavi dosadašnjem dinamikom, trebaće mu godine. Kako je i zašto do svega ovog došlo?
“Suspendovan sam gotovo dve godine”, kaže za “Vreme” Branislav Halasev, pomoćnik načelnika KPZ Pančevo. “U neosnovanom pritvoru sam proveo tačno trideset dana i tri sata – dakle, zakonski rok za pritvaranje probijen je za ta tri sata. Kao najvažniji razlog za određivanje pritvora navodno je bio moj uticaj na svedoke. A na njih nikako nisam mogao da utičem jer su oni bili u kazneno-popravnim zavodima Pančevo i Sremska Mitrovica. Kako da utičem kad sam suspendovan i ne idem na posao?”
“VREME”: Šta vam se stavlja na teret?
BRANISLAV HALASEV: Optužba me tereti da je čovek koji me je prijavio – zastupa ga inače čuveni SNS jurišnik i kako ga nazivaju u javnosti, gospodar srpskog pravosuđa Vladimir Đukanović Đuka – čuo priču na šetnji da sam tražio novac za uslugu da ostavim drugog pritvorenika da izdržava kaznu zatvora u KPZ Pančevo. To je nemoguće jer ja nemam ingerencije da to uradim – o tome isključivo odlučuje direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija Dejan Carević.
To je jedan svedok. A drugi?
Drugi je osuđenik iz KPZ Sremska Mitrovica kojeg je ovaj prvi uvukao u priču, odnosno, čovek kojem sam, navodno, kao uslugu obećavao da će ostati u KPZ Pančevo, a ništa mu nije omogućeno. Pazite, čak i ovaj prvi izjavljuje da nikada nije čuo direktno i neposredno da ja tražim novac za uslugu, niti je bio deo bilo kakvih razgovora da bi on mogao da stekne tu sliku. Kada je reč o ovom zatvoreniku koji se sada nalazi u KPZ Sremska Mitrovica, on je izjavio – ali tek nakon posete pripadnika UKP-a s kojim je sigurno došlo do neke trgovine, uticaja ili obećanja oko pogodnosti koje će steći – da je bilo nekih mojih pokušaja, ali se nije izjasnio da li sam tražio novac za sebe ili rekao da se takve usluge plaćaju drugima. Tek nakon razgovora s njima on je doneo odluku da će svedočiti. Pa čak i tada nije rekao da sam mu tražio novac za sebe, već da sam mu pomagao u sastavljanju molbe da ostane u KPZ Pančevo. To jeste bio moj posao i tako sam pomogao desetinama drugih pritvorenika.
Da li je postojao neki način da mu mimo službene hijerarhije, za novac, izađete u susret?
Apsolutno nikakav. O tome odlučuje isključivo upravnik zavoda i direktor
UIKS-a Dejan Carević.
Šta se dešava dalje?
Mi smo tokom procesa pred tužiocem Nenadom Minićem u Višem javnom tužilaštvu koje vodi Nenad Stefanović potpuno razobličili sve njihove navode i dokazali da nema elemenata krivičnih dela koja mi se stavljaju na teret – niti zloupotrebe službenog položaja, a pogotovo ne trgovine uticajem. Tu su svedoci jasno rekli da ja ne mogu da uradim ono za šta me terete. Među njima je bio i direktor Dejan Carević – on je rekao da me ne poznaje i da nikad nismo imali bilo kakvu komunikaciju, a samo on može da odobri ostanak ili transfer osuđenika. I upravnik KPZ Pančevo je potvrdio da ja nisam mogao da uradim ono za šta me terete.
Ipak, Tužilaštvo podiže optužnicu…
Baš tako, podižu optužnicu nakon nekih petnaest meseci mrcvarenja u Višem javnom Tužilaštvu i kreće proces.
Šta Tužilaštvo navodi kao dokaze protiv vas?
Sve se bazira na izjavama čoveka pravosnažno osuđenog za ubistvo i pravosnažno osuđenog narko dilera kome je, navodno, trebalo da učinim uslugu. Oni mene terete da sam tražio novac iako nije došlo do izvršenja ničega. U oktobru ove godine bilo je prvo ročište na sudu gde sam izneo svoju odbranu. Sutkinja Ljudmila Miljković se ponašala profesionalno da bi sada, kada smo imali novo ročište 23. novembra, zakazala sledeće u februaru 2024. Tek tada će biti ispitana samo dva svedoka. Jedan je to osuđeno lice, a drugi – njegova majka, u čiju su kuću, mimo procedura, otišli pripadnici UKP-a kako bi napravili službenu belešku. Biće da im se jako žurilo da me uhapse pre izbora i nisu mogli da čekaju da ona dolazi u službene prostorije MUP-a. Ako se suđenje nastavi ovom dinamikom od dva-tri svedoka na svaka dva-tri meseca, pošto ima skoro dvadeset svedoka, proces će trajati godinama…

Između ostalog, moji sukobi sa upravom KPZ Pančevo započeli su i zbog toga što sam se na svoj način protivio da u KPZ-u skupljaju kapilarne glasove za SNS – kako od zaposlenih, tako i od lica lišenih slobode. Kada sam ja bio tamo, oni su to radili mimo mene jer im nisam dao da maltretiraju zaposlene, a posebno ne ljude lišene slobode terajući ih da glasaju za SNS. Čak su stigli i da se organizuju da odu na kontramiting vlasti koji je održan u Beogradu 26. maja ove godine kao podrška Aleksandru Vučiću. Sve ovo je u ovako devastiranom društvu, naravno, nedokazivo. Javna je tajna da je tako u svim državnim ustanovama.
Kako to izgleda?
Opšte je poznato da se tako radi po zavodima u Srbiji, prvo se podele liste svojim bliskim saradnicima kojima pre toga obećaju određene benefite vezane za karijerno napredovanje i svaki od njih mora među uniformisanim službenicima i drugima da skupi dovoljan broj potpisa sigurnih glasova sa osnovnim generalijama. Neposredno pred izbore govore osuđenicima da će im predsednik Vučić pomoći davanjem abolicije, podsećaju da im je dao po sto evra, pa dao im ovo, pa ono, imaju dobre uslove u kojima izdržavaju kazne itd… Uglavnom, svi moraju da glasaju za Vučića. Tako dođe i izborni dan. Tada stignu ljudi iz izborne komisije, donesu kutije i glasanje u Zavodu počne. Ko tu ima kontrolu? Baš niko osim zaposlenih u zavodu. A oni su direktno instruisali te osuđenike da glasaju za naprednu stranku. Zato se Vučić uvek javno hvali kako u srpskim zatvorima ima preko devedeset odsto podrške.
Koliko je bilo lica lišenih slobode kada ste vi radili u KPZ Pančevo?
Oko 400 i nešto, a zaposlenih je bilo oko 200. E, sad, tu morate dodati i ostale veće zavode u Srbiji – KPZ Požarevac, Sremska Mitrovica, Niš i ostale. Sveukupno, trenutno ima oko jedanaest hiljada lica lišenih slobode u svim Zavodima. Dodajte svakom od njih barem jednog člana porodice – jer i njih teraju da glasaju za Vučića i njegov režim – i dobili ste minimum 22 000 sigurnih glasova.
Može li osuđenik odbiti da glasa za režim?
Može, ali ljudi koji su lišeni slobode plaše se za svoj status i način funkcionisanja tokom boravka u zavodima. Uprave uvek mogu naći način da im uskrate neka prava koja imaju po zakonu i pravilnicima tako što će im onemogućiti da dobijaju pakete, posete, dati lošiji nivo tretmana, staviće ih u lošiju ćeliju… Uvek mogu da ih dodatno kazne zato što nisu glasali onako kako im je rečeno. Tako da lica lišena slobode nemaju nikakvog izbora.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve