
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
„Mi smo oni koji su imali vesele dane i svetle noći, mi smo gubili redove ljudi, ali punili redove događaja, mi smo bili zemlja starih junaka i mladih vojnika, mi smo pisali istoriju 1912!“, pisala je Isidora Sekulić u uvodniku „Politike“ 1. januara 1913. (potpis je glasio: Isidora Sekulićeva)
Sa svešću da pripadnici ove generacije koja je upropastila nasleđe i tekovine svojih predaka nemaju mnogo prava na reinterpretaciju povesti u koju su oni ugradili svoje živote, njihovim rečima, njihovim razumevanjem sveta i njihovim pijetetom prema svojim i tuđim žrtvama podsećamo na 100. godišnjicu početka Prvog balkanskog rata 1912. koji je vođen između balkanskih saveznica (Bugarske, Srbije, Crne Gore i Grčke) i Turske.
Tim ratom (8. oktobar 1912. – 30. maj 1913) rešavano je tzv. istočno pitanje, okončana je dominacija Otomanske imperije u ovom delu Evrope. Srpska vojska je u tom ratu, u nacionalnoj mitologiji slavljenom kao osveta Kosova, odnela dve važne pobede u bitkama kod Kumanova i Bitolja. Kako je konstatovano u ovde široko citiranoj Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj Stanoja Stanojevića, profesora na Sorboni, na univerzitetima u Petrogradu, Londonu i u Beogradu: Srbi tada osvojiše Staru Srbiju i Makedoniju, i izbiše na more kod Drača i severno. Austrija, pomognuta Italijom, oduprla se uspešno pretenzijama Srbije, pomognete Rusijom, za jadranskom obalom. Ustanovljena je samostalna Albanija. Turska se ograniči u Evropi na područje od 19.000 km2, istočno od Nosa-Žermena sa Bedrenom… Posle raspada evropske Turske, po načelu narodnosti dolazila je na red Austrija…
Nastavak: Pod „povezani članci“.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve