
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
"Imamo neobičnu situaciju da Vlada Srbije stalno galami protiv tajkuna, a ovde kod mleka kao da su povezani s velikim kompanijama i njihovim vlasnicima. Zašto bi Vlada brinula da li će Imlek ove godine izgubiti svoje profite u Srbiji kad je na drugoj strani zdravlje građana Srbije"
Pokrajinski sekretar za poljoprivredu Vojvodine Goran Ješić već tri nedelje je u centru famozne „mlečne krize“, zato što je skrenuo pažnju na povećan nivo aflatoksina u mleku koje se prodaje građanima Srbije. Mada su i „holandske analize“ pokazale da je on o tome iznosio validne podatke, mnogi ga proglašavaju za čoveka koji iz opozicionih političkih razloga radi protiv stočara i mlekadžija u Srbiji. O svim dimenzijama ove afere razgovarali smo sa ovim političarem u trenutku kada se još ne vidi rešenje za normalizaciju proizvodnje i potrošnje mleka.
„VREME„: Skoro tri nedelje traje tzv. mlečna afera, a još nije jasno kako će se ona razrešiti. Ona ima zdravstveno–ekonomsku, ali i političku dimenziju. Šta po vašem mišljenju treba dalje činiti u pogledu onoga prioritetnog – zdravlja i saniranja ekonomskih šteta?
GORAN JEŠIĆ: Pre svega, obaveza je države da kontroliše mleko, da se vratimo na evropske standarde i ponudimo kvalitet u tako osetljivom proizvodu kakav je mleko. Mi smo odmah, posle nekoliko dana od izbijanja te „afere“, formirali stručnu radnu grupu koja je počela da rešava problem tamo gde je on i nastao – u domenu loše stočne hrane, pre svega zaraženog kukuruza ove godine.
Jedini način da vratimo poverenje potrošača mleka jeste da pratimo kretanje aflatoksina u mleku i popravimo stočna hraniva, pre svega kod najvećih farmi, pa potom kod malih proizvođača – jer konzumno mleko je ono koje se meša iz hiljade izvora širom Srbije. Bitno je da razdvojite zdravo mleko i ono koje još to nije. Tek tada kada to obezbedite, neka zvanična državna institucija će moći potrošače obavestiti da je mleko bezbedno.
Nažalost, dosad je u ovoj aferi dominirala politika. Tačnije, Ministarstvo poljoprivrede Vlade Srbije je, bežeći od realnog problema, sve prebacilo na teren politike.
Vlada se doista obrukala u ovoj stvari, ciljam najviše na rešavanje problema putem napuštanja evropskog standarda podnošljivosti aflatoksina. Najavljeno je da će se ta mera ukinuti, da ćemo se vratiti na evropsku meru od 0,05 mikrograma aflatoksina u kilogramu mleka. Kako obezbediti pretpostavke za taj limit?
Ključna stvar je osloniti se na stručna mišljenja. Nije slučajno evropski standard toliko strog i nije slučajno da su zemlje koje se nalaze u našoj klimatskoj zoni (Mađarska i Rumunija) potpuno isključile prisustvo aflatoksina u mleku, jer se plesan u našoj zoni često javlja, a ona je veoma opasna i njeno dejstvo u jetri je slično dejstvu teških metala – ne možete da je izbacite iz organizma. Zato je taj toksin toliko rizičan za trudnice i decu do sedam godina. To je zdravstveni aspekt našeg problema.
(…)
Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 14. marta 2013. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pročitati sa ovog linka. (Pretplatnici: prvo se ulogovati pa onda kliknuti.)

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve