

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




"Imamo neobičnu situaciju da Vlada Srbije stalno galami protiv tajkuna, a ovde kod mleka kao da su povezani s velikim kompanijama i njihovim vlasnicima. Zašto bi Vlada brinula da li će Imlek ove godine izgubiti svoje profite u Srbiji kad je na drugoj strani zdravlje građana Srbije"
Pokrajinski sekretar za poljoprivredu Vojvodine Goran Ješić već tri nedelje je u centru famozne „mlečne krize“, zato što je skrenuo pažnju na povećan nivo aflatoksina u mleku koje se prodaje građanima Srbije. Mada su i „holandske analize“ pokazale da je on o tome iznosio validne podatke, mnogi ga proglašavaju za čoveka koji iz opozicionih političkih razloga radi protiv stočara i mlekadžija u Srbiji. O svim dimenzijama ove afere razgovarali smo sa ovim političarem u trenutku kada se još ne vidi rešenje za normalizaciju proizvodnje i potrošnje mleka.
„VREME„: Skoro tri nedelje traje tzv. mlečna afera, a još nije jasno kako će se ona razrešiti. Ona ima zdravstveno–ekonomsku, ali i političku dimenziju. Šta po vašem mišljenju treba dalje činiti u pogledu onoga prioritetnog – zdravlja i saniranja ekonomskih šteta?
GORAN JEŠIĆ: Pre svega, obaveza je države da kontroliše mleko, da se vratimo na evropske standarde i ponudimo kvalitet u tako osetljivom proizvodu kakav je mleko. Mi smo odmah, posle nekoliko dana od izbijanja te „afere“, formirali stručnu radnu grupu koja je počela da rešava problem tamo gde je on i nastao – u domenu loše stočne hrane, pre svega zaraženog kukuruza ove godine.
Jedini način da vratimo poverenje potrošača mleka jeste da pratimo kretanje aflatoksina u mleku i popravimo stočna hraniva, pre svega kod najvećih farmi, pa potom kod malih proizvođača – jer konzumno mleko je ono koje se meša iz hiljade izvora širom Srbije. Bitno je da razdvojite zdravo mleko i ono koje još to nije. Tek tada kada to obezbedite, neka zvanična državna institucija će moći potrošače obavestiti da je mleko bezbedno.
Nažalost, dosad je u ovoj aferi dominirala politika. Tačnije, Ministarstvo poljoprivrede Vlade Srbije je, bežeći od realnog problema, sve prebacilo na teren politike.
Vlada se doista obrukala u ovoj stvari, ciljam najviše na rešavanje problema putem napuštanja evropskog standarda podnošljivosti aflatoksina. Najavljeno je da će se ta mera ukinuti, da ćemo se vratiti na evropsku meru od 0,05 mikrograma aflatoksina u kilogramu mleka. Kako obezbediti pretpostavke za taj limit?
Ključna stvar je osloniti se na stručna mišljenja. Nije slučajno evropski standard toliko strog i nije slučajno da su zemlje koje se nalaze u našoj klimatskoj zoni (Mađarska i Rumunija) potpuno isključile prisustvo aflatoksina u mleku, jer se plesan u našoj zoni često javlja, a ona je veoma opasna i njeno dejstvo u jetri je slično dejstvu teških metala – ne možete da je izbacite iz organizma. Zato je taj toksin toliko rizičan za trudnice i decu do sedam godina. To je zdravstveni aspekt našeg problema.
(…)
Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 14. marta 2013. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pročitati sa ovog linka. (Pretplatnici: prvo se ulogovati pa onda kliknuti.)


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve