

MUP
Milić i foto-robot ministara policije
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Analiza spoljne politike Srbije prema Hrvatskoj u prethodnih osam meseci pokazuje nesumnjivo velik broj spoljnopolitičkih akcija pozitivnog karaktera, ali sa neravnomernim učešćem pojedinih spoljnopolitičkih aktera, i evidentnom mogućnošću daljeg unapređivanja oblika ove saradnje. Takvi zaključci zasnivaju se na nalazima projekta Fondacije „Fridrih Ebert“ „Baza podataka spoljnopolitičkih akcija prema susednim zemljama“.
Kroz projekat se prate spoljnopolitičke aktivnosti aktera iz Srbije prema susednim zemljama i to prikupljanjem podataka na osnovu javnih izvora informacija u dva dnevna lista („Danas“ i „Politika“) i dva nedeljnika („Vreme“ i „NIN“), kao i sa državnih i partijskih veb-strana od 1. februara 2006. godine. Samim tim sigurno nisu obuhvaćene sve spoljnopolitičke akcije, ali evidentirani broj akcija je sasvim dovoljan za utvrđivanje nekih pravilnosti. Na osnovu prikupljanih podataka vrši se kvantitativna i kvalitativna analiza koja može biti vrlo korisna, kako onima koji donose spoljnopolitičke odluke tako i svima onima koji su zainteresovani za proces kreiranja i realizacije spoljne politike Srbije prema susedima.
Kada se posmatra ukupan broj spoljnopolitičkih akcija preduzetih prema susednim zemljama u poslednjih osam meseci, jasno se izdvajaju tri grupe zemalja. U prvoj grupi se nalaze Bosna i Hercegovina (38 akcija) i Hrvatska (37 akcija) sa najvećim brojom spoljnopolitičkih akcija. U drugu grupu zemalja spadaju Bugarska (20 akcija), Rumunija (20 akcija), Mađarska (18 akcija) i Albanija (18 akcija), dok se u treću grupu mogu svrstati Makedonija (16 akcija) i Crna Gora (7 akcija od sticanja nezavisnosti). Bez ikakve sumnje, spoljnopolitička delatnost Srbije u poslednjih osam meseci bila je pretežno usmerena na Bosnu i Hercegovinu, odnosno Republiku Srpsku i Hrvatsku.
Od 37 spoljnopolitičkih akcija u odnosu na Hrvatsku naši spoljnopolitički akteri preduzeli su 33 spoljnopolitičke akcije a većinu su preduzeli predstavnici državne administracije – 17 akcija, dok su lideri i predstavnici elite preduzeli po 8 akcija; nisu evidentirane u medijima spoljnopolitičke akcije koje su prema Hrvatskoj preduzeli predstavnici Narodne skupštine Srbije. Od predstavnika državne administracije najviše akcija preduzimali su predstavnici Vlade (11 akcija), predstavnici naše ambasade (3 akcije), predsednik Vlade (2 akcije) i ministar spoljnih poslova (1 akcija). Od predstavnika spoljnopolitičkih lidera u koje spadaju predsednik države, predsednici političkih partija, vojni lideri i crkveni lideri, u medijima su jedino evidentirane spoljnopolitičke akcije koje je preduzimao predsednik Srbije (8 akcija). Od predstavnika elite iz Srbije u medijima su evidentirane spoljnopolitičke akcije predstavnika nevladinih organizacija (4 akcije), predstavnika privredne elite (2 akcije), predstavnika partijske elite (1 akcija), a nisu evidentirane spoljnopolitičke akcije crkvene elite.
U posmatranom periodu od osam meseci mediji su evidentirali 16 bilateralnih spoljnopolitičkih akcija prema Hrvatskoj, 4 spoljnopolitičke akcije jednostranog karaktera od strane hrvatskih aktera, 12 spoljnopolitičkih akcija multilateralnog karaktera, i 5 jednostranog karaktera od strane naših spoljnopolitičkih aktera. Vrlo je važno istaći veoma velik broj spoljnopolitičkih akcija multilateralnog karaktera u kojima su učestvovali akteri iz Srbije i Hrvatske.
U posmatranom periodu od osam meseci potpisana su ukupno tri sporazuma: jedan multilateralni sporazum o slobodnoj trgovini između zemalja Jugoistočne Evrope u kome su učestvovale i Srbija i Hrvatska, jedan ugovor o saradnji između opština Bač i Vukovar o saradnji i trajektnoj vezi, i jedan sporazum o poslovnoj saradnji između dve kompanije.
Najveći broj spoljnopolitičkih akcija prema Hrvatskoj dogodio se u Beogradu (11 akcija) i Zagrebu (11 akcija), ali nije malo ni onih koje su se dogodile na drugim lokacijama (čak 15 akcija).
Kvalitativna analiza bilateralnih spoljnopolitičkih akcija koje su preduzimali naši spoljnopolitički akteri, i akteri iz Hrvatske u vremenskom periodu od osam meseci pokazuje da je svih 16 bilo sa pozitivnom konotacijom. Od ukupno devet jednostranih spoljnopolitičkih akcija šest su bile pozitivnog, a tri negativnog karaktera. U posmatranom periodu od osam meseci evidentirano je čak 12 spoljnopolitičkih akcija multilateralnog karaktera u kojima su učestvovali akteri iz Srbije i Hrvatske i one su sve, očekivano, bile pozitivne. Ukupan odnos spoljnopolitičkih akcija pozitivnog karaktera prema onim negativnog karaktera u posmatranom periodu bio je dobar – 34:3.
Mehanizam vrednovanja spoljnopolitičkih akcija koji smo upotrebili u analizi spoljnopolitičkih akcija sastojao se u dodeljivanju određenog broja bodova spoljnopolitičkim akcijama u skladu sa unapred definisanim kriterijumima. Ova kvalitativna analiza pokazuje da je u posmatranom periodu bilo više spoljnopolitičkih akcija dobrog kvaliteta (22 akcija) nego onih slabog kvaliteta (14 akcija), mada je taj odnos sigurno moguće još unapređivati.
Najkvalitetnije spoljnopolitičke akcije bile su: multilateralni susret šefova država Jugoistočne Evrope (11 poena), bilateralni susret predsednika Srbije i Hrvatske (10 poena), multilateralni susret i usvajanje zajedničke deklaracije o slobodnoj trgovini između zemalja Jugoistočne Evrope (10 poena), bilateralni razgovori predsednika Srbije povodom 150 godina rođenja Nikole Tesle (10 poena), bilateralni razgovor predsednika Srbije i premijera Hrvatske (9 poena), multilateralni sastanak ministara EU-a i Zapadnog Balkana (9 poena), multilateralni sastanak Samita procesa saradnje u jugoistočnoj Evropi (9 poena), otvaranje graničnog prelaza između Srbije i Hrvatske od strane premijera obe zemlje (8 poena), itd…
Dakle, opšti zaključak je da odnosi sa Hrvatskom idu uzlaznom linijom, ali i da ima mnogo neiskorišćenog diplomatskog prostora za dalje unapređenje tih odnosa.


Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Zašto je Slavija u postala politički barometar koji režimu ne govori ništa dobro? To je naslovna tema novog „Vremena“


Ako je Slavija u međuvremenu postala neka vrsta političkog barometra, onda je ovog 23. maja kazaljka otišla duboko u crveno, ali ne onako kako bi vlast volela da prikaže. Nije to crveno od nasilja, nego od pritiska koji više ne može da se ignoriše, od društva koje je naučilo da se okuplja, prepoznaje i što je za svaku vlast najopasnije, pamti. Nije ovde više reč o jednom protestu niti o jednoj pobunjenoj generaciji, nego o novom obrascu ponašanja društva koje odbija da se vrati u političku apatiju


Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. To govori držanje čitavog slučaja u okviru režima i izostanak prave istrage. Otprilike – kao na su to neka unutrašnja neslaganja u samoj vlasti


Za manje od 12 sati u glavnom gradu su uništena četiri poznata ugostiteljska objekta, a serija incidenata eskalirala je pucnjavom u restoranu “Jerry” na Novom Beogradu. Vlasnička struktura ovih lokala otvara pitanje ko su ljudi koji su se našli na meti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve