
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
"Ne ulaže se novac u obrazovanje, pa posle imamo kao posledicu smanjenu produktivnost poslovanja i greške u radu", naveo je Dragan Domazet za "Vreme"
Treća regionalna ECDL konferencija o digitalnoj pismenosti održana je 9. oktobra u Beogradu. Posle Hrvatske i Slovenije, Srbija je po prvi put bila domaćin tradicionalnog godišnjeg okupljanja regionalnih članica Evropske skupštine informatičkih asocijacija (CEPIS). Konferenciju sa temom „Digitalna pismenost kao uslov i obaveza“ organizovao je Informatički savez Srbije (JISA). Skupu je prisustvovalo preko 200 predstavnika Vlade Republike Srbije i ministarstava zemalja u regionu, univerziteta, najvećih kompanija i ECDL centara. CEPIS je stalni saradnik Evropske komisije za pitanja informatičkog društva. Evropske unija je koncept ECDL (European Driving Licence) postavila kao univerzalan standard potrebnog informatičkog znanja za zaposlene u javnim institucijama i privredi. Takođe, sve obrazovne ustanove su uvrstile ECDL obuku i testiranje u redovne nastavne programe. ECDL tako predstavlja evropsku diplomu digitalne pismenosti koja je priznata širom sveta. Predsednik Evropske komisije Žoze Manuel Barozo u februaru je preuzeo devetomilioniti ECDL indeks sa obrazloženjem da je informatička pismenost danas izjednačena sa alfabetskom. Na 52. Konferenciji ministara i direktora javnih uprava evropskih zemlja istaknuto je da je ECDL obuka osnov širenja EUPAN (European Public Administration Network) programa. On ima za cilj da omogući građanima i firmama bolju primenu digitalnih tehnologija u komunikaciji sa državnim organima.
Konferenciju je otvorio Dragan Domazet, specijalni savetnik u Ministarstvu za nauku i tehnološki razvoj. On je naglasio da Strategija naučno tehnološkog razvoja, koja je trenutno na javnoj raspravi, predviđa dodatno kreditiranje uvođenja informacionih tehnologija u javne ustanove i stipendiranje studenata tehničko-tehnoloških nauka. „Širenje digitalne pismenost u Srbiji teče mnogo sporije nego što je bilo planirano. Za pet godina je podeljeno 17.548 diploma ECDL, a planirano je da ih bude 10.000 godišnje. Privreda zato mnogo gubi. Svi napori i uvođenje novih tehnologija nemaju smisla ako zaposleni i građani ne znaju da ih koriste. Uzalud onda postoje usluge kao što su e-goverment, e-banking i e-trgovina. Država bi trebalo da stimulativnim merama pomogne obuku ljudi, ali zbog ekonomske krize velike su restrikcije budžeta. Kaže se da siromah uvek dva puta plaća. Ne ulaže se novac u obrazovanje, pa posle imamo kao posledicu smanjenu produktivnost poslovanja i greške u radu“, naveo je Dragan Domazet za „Vreme“.

Niko Šlamberger, predsednik CEPIS-a, podsetio je da ta asocijacija ove godine proslavlja 20 godina rada. On je istakao da je CEPIS osnovan sa idejom da širi informaciono društvo i da je tada ta misija zvučala futuristički. „Danas je širenje digitalne pismenosti jedini put u budućnost. Na polju sertifikovanja informatičkog znanja CEPIS je napravio najvažniji korak jer je institucionalizovao ECDL standard. To je danas najeminentniji program opismenjavanja korisnika koji pravilnim korišćenjem računara postaju efektivniji u radu. Drugi značajan aspekt ECDL-a je taj da je postao globalni izvozni produkt Evrope i ima veliki tržišni potencijal“, istakao je Šlamberger. On je dodao da pored sopstvenih ciljeva CEPIS podržava i programe članica, pa često posreduju u konsultacijama predstavnika vlada država i Evropske komisije. Andraš Verbaš iz ECDL centra Mađarske izneo je podatak da ta zemlja zbog digitalne nepismenosti gubi milijardu evra godišnje. „Pravilnim korišćenjem kompjutera 20 odsto vremena dnevno se uštedi, što iznosi 420 evra po radniku godišnje. Zato je u Mađarskoj država osnovala Komitet za kontrolu u sprovođenju ECDL programa. Širenje informacione pismenosti putem sertifikacije označeno je kao projekat od javnog značaja“, ukazao je Verbaš.
Bojana Minić iz ECDL-a Srbija je naglasila da je Italija najuspešnija u sprovođenju ovog programa. „Zahvaljujući podršci državnih institucija u Italiji je 1,6 miliona ljudi položilo ECDL testove. Italijanska vlada je svesna da je informacioni sistem koristan samo ako ljudi umeju da ga koriste. Razvili su i ECDL Health program za primenu elektronskih zdravstvenih kartona“, kazala je Minićeva. Đorđe Dukić, predsednik informatičkog saveza JISA, naglasio je da Srbija mora da učini velike napore ako želi da izjednači radnu sposobnost svojih građana sa evropskim standardima. „Ako bismo sto miliona evra dobijenih iz pristupnih IPA fondova utrošili samo na informatičku obuku građana, ne bismo bili na pola aktuelnog stanja u Mađarskoj. Ipak, značaj ECDL obuke uočila su mnoga ministarstva, univerziteti i preduzeća. Vojnu akademiju nije moguće završiti bez ovog sertifikata koji je neophodan za obavljanje NATO komandi“, napomenuo je Dukić. Mensura Beganović, predsednica Asocijacije informatičara u BIH, apelovala je da se regionalna ECDL udruženja povežu u razmeni informacija o dobijanju sredstava iz pristupnih EU fondova. „Država je partner EU, a mi moramo preuzeti odgovornost i postati partneri svojim državama. Donatorska sredstva treba što više koristiti u edukativne svrhe i razvoj digitalne pismenosti“, istakla je Mensura Beganović. Svi učesnici su se složili da i poslodavci moraju da podstiču periodična testiranja i obuku zaposlenih. Glavni razlog je izuzetno brz rast poslovnih mogućnosti koje svakodnevno pružaju nove informacione tehnologije.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve