
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
"Ne ulaže se novac u obrazovanje, pa posle imamo kao posledicu smanjenu produktivnost poslovanja i greške u radu", naveo je Dragan Domazet za "Vreme"
Treća regionalna ECDL konferencija o digitalnoj pismenosti održana je 9. oktobra u Beogradu. Posle Hrvatske i Slovenije, Srbija je po prvi put bila domaćin tradicionalnog godišnjeg okupljanja regionalnih članica Evropske skupštine informatičkih asocijacija (CEPIS). Konferenciju sa temom „Digitalna pismenost kao uslov i obaveza“ organizovao je Informatički savez Srbije (JISA). Skupu je prisustvovalo preko 200 predstavnika Vlade Republike Srbije i ministarstava zemalja u regionu, univerziteta, najvećih kompanija i ECDL centara. CEPIS je stalni saradnik Evropske komisije za pitanja informatičkog društva. Evropske unija je koncept ECDL (European Driving Licence) postavila kao univerzalan standard potrebnog informatičkog znanja za zaposlene u javnim institucijama i privredi. Takođe, sve obrazovne ustanove su uvrstile ECDL obuku i testiranje u redovne nastavne programe. ECDL tako predstavlja evropsku diplomu digitalne pismenosti koja je priznata širom sveta. Predsednik Evropske komisije Žoze Manuel Barozo u februaru je preuzeo devetomilioniti ECDL indeks sa obrazloženjem da je informatička pismenost danas izjednačena sa alfabetskom. Na 52. Konferenciji ministara i direktora javnih uprava evropskih zemlja istaknuto je da je ECDL obuka osnov širenja EUPAN (European Public Administration Network) programa. On ima za cilj da omogući građanima i firmama bolju primenu digitalnih tehnologija u komunikaciji sa državnim organima.
Konferenciju je otvorio Dragan Domazet, specijalni savetnik u Ministarstvu za nauku i tehnološki razvoj. On je naglasio da Strategija naučno tehnološkog razvoja, koja je trenutno na javnoj raspravi, predviđa dodatno kreditiranje uvođenja informacionih tehnologija u javne ustanove i stipendiranje studenata tehničko-tehnoloških nauka. „Širenje digitalne pismenost u Srbiji teče mnogo sporije nego što je bilo planirano. Za pet godina je podeljeno 17.548 diploma ECDL, a planirano je da ih bude 10.000 godišnje. Privreda zato mnogo gubi. Svi napori i uvođenje novih tehnologija nemaju smisla ako zaposleni i građani ne znaju da ih koriste. Uzalud onda postoje usluge kao što su e-goverment, e-banking i e-trgovina. Država bi trebalo da stimulativnim merama pomogne obuku ljudi, ali zbog ekonomske krize velike su restrikcije budžeta. Kaže se da siromah uvek dva puta plaća. Ne ulaže se novac u obrazovanje, pa posle imamo kao posledicu smanjenu produktivnost poslovanja i greške u radu“, naveo je Dragan Domazet za „Vreme“.

Niko Šlamberger, predsednik CEPIS-a, podsetio je da ta asocijacija ove godine proslavlja 20 godina rada. On je istakao da je CEPIS osnovan sa idejom da širi informaciono društvo i da je tada ta misija zvučala futuristički. „Danas je širenje digitalne pismenosti jedini put u budućnost. Na polju sertifikovanja informatičkog znanja CEPIS je napravio najvažniji korak jer je institucionalizovao ECDL standard. To je danas najeminentniji program opismenjavanja korisnika koji pravilnim korišćenjem računara postaju efektivniji u radu. Drugi značajan aspekt ECDL-a je taj da je postao globalni izvozni produkt Evrope i ima veliki tržišni potencijal“, istakao je Šlamberger. On je dodao da pored sopstvenih ciljeva CEPIS podržava i programe članica, pa često posreduju u konsultacijama predstavnika vlada država i Evropske komisije. Andraš Verbaš iz ECDL centra Mađarske izneo je podatak da ta zemlja zbog digitalne nepismenosti gubi milijardu evra godišnje. „Pravilnim korišćenjem kompjutera 20 odsto vremena dnevno se uštedi, što iznosi 420 evra po radniku godišnje. Zato je u Mađarskoj država osnovala Komitet za kontrolu u sprovođenju ECDL programa. Širenje informacione pismenosti putem sertifikacije označeno je kao projekat od javnog značaja“, ukazao je Verbaš.
Bojana Minić iz ECDL-a Srbija je naglasila da je Italija najuspešnija u sprovođenju ovog programa. „Zahvaljujući podršci državnih institucija u Italiji je 1,6 miliona ljudi položilo ECDL testove. Italijanska vlada je svesna da je informacioni sistem koristan samo ako ljudi umeju da ga koriste. Razvili su i ECDL Health program za primenu elektronskih zdravstvenih kartona“, kazala je Minićeva. Đorđe Dukić, predsednik informatičkog saveza JISA, naglasio je da Srbija mora da učini velike napore ako želi da izjednači radnu sposobnost svojih građana sa evropskim standardima. „Ako bismo sto miliona evra dobijenih iz pristupnih IPA fondova utrošili samo na informatičku obuku građana, ne bismo bili na pola aktuelnog stanja u Mađarskoj. Ipak, značaj ECDL obuke uočila su mnoga ministarstva, univerziteti i preduzeća. Vojnu akademiju nije moguće završiti bez ovog sertifikata koji je neophodan za obavljanje NATO komandi“, napomenuo je Dukić. Mensura Beganović, predsednica Asocijacije informatičara u BIH, apelovala je da se regionalna ECDL udruženja povežu u razmeni informacija o dobijanju sredstava iz pristupnih EU fondova. „Država je partner EU, a mi moramo preuzeti odgovornost i postati partneri svojim državama. Donatorska sredstva treba što više koristiti u edukativne svrhe i razvoj digitalne pismenosti“, istakla je Mensura Beganović. Svi učesnici su se složili da i poslodavci moraju da podstiču periodična testiranja i obuku zaposlenih. Glavni razlog je izuzetno brz rast poslovnih mogućnosti koje svakodnevno pružaju nove informacione tehnologije.

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve