

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Šta se vidi ako se zažmuri na psovanje Nenada Čanka i otkidanje table RTS-a sa zgrade novosadske televizije


Gužva koja je izbila u Televiziji Novi Sad povodom odluke Upravnog odbora RTS-a (9. oktobra) da izabere novo rukovodstvo ove kuće, na ponovljenom javnom konkursu, mimo volje Nenada Čanka i suprotno ranijim zaključcima Skupštine Vojvodine, čiji je on predsednik – zasad nije sa mrtve tačke pokrenula pitanje bar minimalnog vraćanja autonomnih nadležnosti najvišem predstavničkom telu Vojvodine.
Čanak, koji je spektakularno, uz sočnu psovku, srušio tablu RTS-a na ulazu u TV Novi Sad (godinu dana posle paljenja centrale ove firme u Beogradu), i pokrajinski ministri iz stranke reformista Mileta Isakova nadglasani su u pokrajinskom izvršnom veću, pa je prvu rundu u ovoj igri samozavaravanja na svim političkim stranama dobio predsednik pokrajinskog izvršnog veća Đorđe Đukić (verovatno po nalogu svoje Demokratske stranke), koji je isposlovao povlačenje rasprave o RTV-u Novi Sad sa dnevnog reda Skupštine Vojvodine (15. oktobra).
Ovim povodom treba podsetiti da je osnivač RTNS-a 1971. godine bila AP Vojvodina. Od svog osnivanja do 1992. godine, dakle punu 21 godinu, RTNS je delovao kao samostalna radiodifuzna organizacija, ravnopravna sa drugim rtv centrima nekadašnje SFRJ. Srpskim zakonom o radio-televiziji, usvojenim krajem 1991.godine, formirano je javno preduzeće Radio-televizija Srbije, a Radio-televizija Novi Sad je postala deo – jedinica tog preduzeća, u čijoj je nadležnosti, kako je Zakonom predviđeno, da priprema i proizvodi radio i TV program za teritoriju APV na srpsko-hrvatskom jeziku i jezicima narodnosti.
Koristeći se nalazima Dragiše Stankovića, koji je posle oktobarskog „oslobođenja RTNS-a“ delegiran iz Nezavisnog društva novinara Vojvodine da pomogne novom privremenom rukovodstvu ove kuće, možemo primetiti da je Statutom RTS-a i nizom odluka i Pravilnika nadalje narušen položaj RTV-a NS u državnom televizijskom sistemu. Za razliku od Zakona, Statut RTS-a promovisao je funkcionalno povezivanje uz poštovanje programskog, tehničkog i ekonomskog jedinstva. Tako je tim Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji RTV NS sveden na operativnu jedinicu RTS-a. Organizaciona struktura RTS-a nije dosledno pratila ni teritorijalni princip utvrđen Zakonom ni funkcionalni princip utvrđen Statutom. RTV BG, RTV Priština i RTV Novi Sad definisani su kao operativne jedinice, koje u svom sastavu imaju programe i redakcije. Tehnika RTV-a NS postala je posebna organizaciona jedinica, sa poslovnim jedinicama Tehnika Radio i Tehnika TV Novi Sad koje odgovaraju rukovodiocu Tehnike RTS-a u Beogradu. Tehnički razvoj, investicije, predajnici i veze koji su teritorijalno locirani u Pokrajini i pripadaju RTV-u NS takođe su organizaciono povezani u jedinstveni sistem RTS-a sa rukovodiocima u Beogradu. Poslovna jedinica EPP RTV NS organizaciono je samostalna jedinica, ali takođe u okviru Marketinga RTS-a. Službe finansija, računovodstva, plana i analize, pravnih, kadrovskih, opštih poslova, informatike, obezbeđenja i voznog parka organizovane su i deluju po istom principu kao i tehnika i marketing.
Danom početka rada Miloševićevog RTS-a, 1. januara 1992. godine, sredstva, prava i obaveze, kao i zaposleno ljudstvo u delovima-jedinicama preuzeo je JP RTS. Sredstva RTS-a su u državnoj svojini. Saglasno Zakonu, delovi preduzeća imaju ograničenu samostalnost u pravnom prometu i poseban obračun rezultata poslovanja. RTS ima jedan žiro-račun, jedan finansijski plan, jedan završni račun. Delovi preduzeća – operativne jedinice – posluju preko podračuna. Praktično, poslovne jedinice ne raspolažu niti samostalno odlučuju ni o delu sredstava koja im pripadaju, već praktično samo distribuiraju sredstva dobijena od RTS-a.
Prema izveštaju o poslovanju, RTS u celini, pa tako i svi delovi preduzeća, u 2000. godini poslovao je sa gubitkom. Prihod RTNS-a u 2000. godini iznosio je 1.422.181.321 dinar, računajući tu i prihod po osnovu revalorizacije kapitala. Poslovni rashodi iznosili su u prošloj godini 3.371.109.370 din. Za vreme NATO bombardovanja uništen je najveći deo imovine RTNS-a, poslovno-proizvodni objekat na Mišeluku i četiri od pet velikih emisionih objekata.
Početkom aprila 2001. godine RTNS je imao 1759 zaposlenih, od toga TVNS nešto preko 900.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve