

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Stanko Subotić Cane, rođen 9. aprila 1959. u selu Kalinovac kod Uba u Srbiji, u hrvatskom pasošu ima zagrebačku adresu Palmotićeva 82.
„Nacional“ tvrdi da Subotić ima „ekipe smrti“ i da su one likvidirale Radovana Stojičića Badžu, Branislava Lainovića Dugog, Jusufa Bulića, Milana Đorđevića Bombonu i Milana Rajovića.
Ko je Stanko Subotić Cane: „U Francusku sam otišao 1979. godine. Došao sam kod druga koji se bavio proizvodnjom konfekcije. U prvo vreme sam mu pomagao, a zatim radio u radionici – krojio, peglao, upoznao ceo proces proizvodnje. Posle dve godine otvorio sam svoju proizvodnju. A nakon toga proširio sam aktivnosti na veleprodaju i maloprodaju (posedovao sam nekoliko prodavnica na Atlantskom okeanu). Upošljavao sam veliki broj radnika i ostvarivao dobre profite. Osamdeset osme sam poželeo da sve to napravim i kod nas. Osnovao sam firmu za proizvodnju lake i teške konfekcije, gde sam zaposlio veći broj radnika. Devedesete-devedeset prve proširio sam biznis na maloprodaju. Imao sam šest radnji u Beogradu, a zatim sam proširio prodaju na celu ondašnju Jugoslaviju i ušao u sistem Robnih kuća Beograd. Istovremeno sam razvio „loan“ (uslužne) poslove sa nekoliko najvećih svetskih proizvođača konfekcije u Srbiji (Uzor – Valjevo, NIT – Novi Sad, Ubljanka – Ub, Mladost – Mionica, Potex – Vrnjačka Banja), a za poznate nemačke firme. Mesečno smo proizvodili 100.000 jedinica. Počeo sam i da uvozim – perjane jakne za Robne kuće Beograd, aluminijumski prah za proizvodnju građevinskih blokova, herbicide, hemikalije, uvozio metražu, izvozio tešku konfekciju, i sve sam to radio na celoj teritoriji Jugoslavije. Moja firma se zvala Mia.
Godine 1992. počela je inflacija, pa problemi s embargom i nismo mogli da naplatimo… Nastavio sam da radim, ali preko makedonskih firmi. Ohis iz Skoplja mi je dugovao, i umesto novca dali su mi cigarete Makedonija tabaka.
Dozvolili su otvaranje menjačnica, pa sam držao menjačnice. Imao sam najveći lanac menjačnica u gradu. Kada je država stopirala menjačnice, nisam imao više nijedan posao da radim. Nakon toga sam otvorio djuti fri, jedan na prelazu Đeneral Janković, drugi u luci Bar (koji još imam). Imao sam i dva bescarinska magacina, jedan u Ubu, drugi u luci Bar.“
Mrgud Milanović, iz Vinkovaca, tražen u Hrvatskoj zbog ratnog zločina, Canetov prijatelj i komšija sa Uba za koga se priča da je plaćeni likvidator.
Ratko Knežević, rodom iz Nikšića, nekadašnji šef trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu. Đukanovićev kum i prijatelj.
Olja Knežević, žena Ratkova, zaposlena u SDB-u Crne Gore kao samostalni inspektor.
Ratko Đokić, biznismen iz Podgorice i rođak Blagote Baje Sekulića. Pre nekoliko meseci objavio u listu „Dan“ da je pobegao iz Crne Gore zbog „pretnji smrću“.
Srećko Kestner, 46-godišnji ekonomista, iz Podgorice, Subotićev partner, hrvatski državljanin s adresom u Švajcarskoj.
Milo Đukanović, predsednik Crne Gore, Subotićev pokrovitelj i partner u švercu cigaretama.
Aleksandar Đukanović, Milov brat, vlasnik benzinske pumpe blizu Herceg-Novog na kojoj su švercerski brodovi točili gorivo po 3-4 DEM za litar. Aleksandar je pumpu držao u ortakluku s pokojnim Milenkom Vujovićem.
Blagota Sekulić Baja, Canetov prijatelj izrešetan u džipu 30. maja 2001. Vlasnik nekoliko poznatih kockarnica i elitnih lokala u Podgorici i na Crnogorskom primorju, kao i lanca sportskih kladionica koje je prošle godine iznenada zatvorio. Vlasnik kafe-bašte „Majami“ na Slovenskoj obali.
Zoran Đinđić, premijer Srbije, leteo avionima Canetove kompanije, i od njega dobijao novac; politički pokrovitelj Subotićevih poslova u Srbiji.
Danče Šuturkov, zamenik direktora Makedonija tabaka, kontrolisao šverc cigareta u Makedoniji. Smenio ga Ljupčo Georgijevski, premijer Makedonije.
Mirko Vušurović, kontrolisao šverc cigareta iz BiH.
Gojko Mitrović, Elmag, vodio nekoliko fri šopova i prodavao cigarete.
Šime Lušin, ministar unutrašnjih poslova Hrvatske, dao Subotiću pasoš na preporuku generala Ljube Ćesića Rojsa, bivšeg zapovednika 66. pukovnije.
Vito de Emidio, uhapšen zbog ubistva izvesnog Santinija pre nekoliko godina u Baru, vlasnik glisera kojima su švercovane cigarete.
Veselin Barović Vesko, vlasnik firme Montenegro Tabak Trade. Nakon što je Bokan isteran iz posla, sve su preuzela četvorica Italijana koja su radila zajedno s crnogorskom grupom predvođenom Veskom Barovićem, bliskim prijateljem Mila Đukanovića.
Branko Lukovac, Ministar inostranih poslova Crne Gore, urgirao kod hrvatskog predsednika da stopira tekstove o Subotiću.
Goran Žugić, savetnik za nacionalnu bezbednost predsednika Crne Gore Mila Đukanovića. Od Đukanovića dobio zadatak da policija osigurava kamione s cigaretama kako bi roba sigurno napuštala Crnu Goru. Ubijen 1. juna 2000. godine u Podgorici.
Svetozar Marović, od Subotića dobio na poklon kuću u Parizu i „mesečno dobijao od Subotića po sto hiljada maraka da ne ometa duvanske puteve“.
Darko Beli Raspopović, visoki funkcioner MUP-a, pominje se kao Žugićev ubica. I sam je ubijen na podgoričkom korzou.
Boža Lakić, šef carine Crnogorskog primorja, omogućavao šverc.
Miško Lalić, šef agencije za restrukturiranje crnogorske privrede, koji je u ime države bio postavljen za kontrolu posla sa cigaretama.
Duško Ban i Željko Mihajlović, Đukanovićevi školski drugovi, kumovi i posrednici u prodaji, rukovodili firmom Mia, formalni vlasnici Dulwich i Frema-marketing, of šor kompanija na Kipru.
Vanja Bokan, kontrolisao tržište cigareta na području Albanije, Kosova, Srbije i BiH. Ubijen oktobra 2000. u Atini. Bokanu je monopol oduzet nakon što su Milorad Vučelić, potpredsednik SPS-a i direktor RTS-a, Jovica Stanišić, bivši načelnik SDB-a Srbije, i Radovan Stojičić Badža, zamenik srpskog ministra policije (ubijen 11. aprila 1997), uvideli profitabilnost tog posla i u posao ubacili Stanka Subotića Caneta.
Nebojša Katić, glavni Subotićev knjigovođa za sve bankovne operacije. Bivši službenik državne bezbednosti Srbije; Canetu ga je preporučio Stanišić.
Mihalj Kertes, direktor Carine, zabranio promet cigareta na relaciji Crna Gora – Srbija.
Radomir Marković Rade, kad je došao na čelo SDB-a angažovao više kriminalnih grupa sa zadatkom da Caneta u Srbiju dovedu živog ili mrtvog.
Dijana Višnjić, poznatija po nadimku Didi, 34-godišnja manekenka, često gostuje u Subotićevoj vili na Svetom Stefanu. U Subotićevom letnjikovcu su prošle godine gostovale i tri hrvatske zvezde, Alka Vuica, Nives Celzijus i Doris Dragović. Nives Celzijus često „gostuje“ i u Subotićevoj kući u španskom letovalištu Marbelja. U toj luksuznoj vili 1999. letovao je i Milo Đukanović s porodicom.
Arab bank iz Limasola, koju koristi Subotić.
British American Tobaccoa (BAT), drugi po veličini proizvođač cigareta na svetu. BAT je proizvođač marki kao što su Lucky Strike, Dunhill, Rothmans, Lord, HB, Cartier, Pall Mall.
Brook Aviation, Fort Aviation i Willow Aviation Inc. firme na koje su registrovani Subotićevi avioni.
Codex Limited Subotićevo preduzeće registrovano u Vaduzu. Codex je, prema nalazima švjacarskih i italijanskih istražitelja, filter za pranje novaca i korumpiranje političara bivše Jugoslavije koji su Subotiću potrebni.
D Trade, operacija pranja Subotićeva novca izvodi se preko firme u vlasništvu Subotićeve Dulwich Limited, čije je sedište na Kipru.
Dulwich Enterprise Limited i Wellesley Limited, firme preko kojih je išla glavnina trgovine cigaretama. Obe firme imaju zajedničku banku. Bank of Cyprus Limited, u glavnom gradu Kipra, Limasolu. Firme na Kipru osnovao je Nikola Milošević, Canetov nećak, a nabavka cigareta išla preko njih.
Elektrotehna, Subotić kupio suteren robne kuće u Knez-Mihailovoj br. 14-16, vrednom više od milion DEM.
Fri šop na prelazu Đeneral Janković vlasništvo Subotića.
Kodeks Subotićeva firma u Lihtenštajnu.
Indeks imena sačinjen je na osnovu tekstova koji su objavljeni o duvanskoj mafiji u dnevnim i nedeljnim novinama: „Nacional“, „Nedeljni telegraf“, „Glas javnosti“, „Blic“, „Politika“.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve