Vlast godinama teži da pobegne od odgovornosti i usluga koje treba da obezbedi građanima, a sve čvršće stiska oblast sile i prinude. Da bi to stanje ostalo neupitno, radi se na smanjenju potreba građana reklamiranjem siromaštva. Otud dolazi i promocija i forsiranje zamrznutog, neaktivnog, pasivnog, destruktivnog i malodušnog etničkog patosa umesto sagledavanja, razumevanja i promocije sveg dobrog sadržaja ovog prostora i građana koji na njemu žive
...Vladimir Pajić
Jedna od najstrašnijih posledica decenijske vladavine Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije je potpuno razorena opšta kultura. I tu nije reč o tome da većina stanoviništva sluša “lošu muziku” već da aktuelna vlast teži ka dubinskoj promeni ustaljenih navika i običaja, ideja, mišljenja i uzora kao i načina komunikacije. Višegodišnjim “kuvanjem” društva oni žele da redukuju naš sadržaj i kvalitet. Iz naše zajednice u tom “kuvanju” potrebno je da ispare patriotizam, solidarnost, vera, ljubav, poštenje, posvećenost, istrajnost i želja za dubljim smislom. Da bi oni ostali na pozicijama moći, potreban je dominantan suvi nacionalizam, ratobornost, kukavičluk, podmitljivost, zavist, grubost i gramzivost. Upravo sve po njihovoj meri.
Da li će to potpuno postići, zavisi i od svih nas. Ovo su njihove metode.
ISTINSKI PATRIOTIZAM ZAMENILI SU SIMBOLIČNIM NACIONALIZMOM
Osnovni stub ove vlasti je medijska hegemonija i monopol na političku poruku koja se emituje u javnost. S obzirom na kontrolisanu sliku u medijima i važnost zamrznute percepcije, gde nema mesta a ni vremena za uzvišene osećaje poput patriotizma, vlast u prvi plan ističe bljutavu, površnu i slabu nacionalističku sliku. Simboli će biti sirovi, zastava i grb zloupotrebljeni. Hiperinflacija simbola, inače nekada patriotskih, dovešće do pada vrednosti. Tako jedan deo “opijenih” nacionalizmom neće imati prostor za produbljivanje ljubavi prema zemlji i sunarodnicima jer od “drveta neće videti šumu”, dok će drugi razvijati prezir i osećaj dosade jer njihova percepcija patriotizma ne može da stane u tako mali kulturni ograničeni prostor kakav predstavljaju osnovni simboli. Jednima je kulturni prostor preširok, drugima preuzak. Tako podeljeno društvo nema kapacitet za konsenzus.
UNIŠTILI SU SVEST O KONTINUITETU
Sukob sa prošlim vremenom ovoj vlasti dolazi prirodno jer su u prošlosti imali važne uloge u ratu koji je izgubljen. Odatle težnja da sve počinje sa njihovom drugom vlašću, ili od 2012. godine. Nusproizvod tih aktivnosti je ukidanje političkog kontinuiteta pa građani stvaraju osećaj privremenosti i kratkotrajnosti. Tada se težnja ka dugogodišnjem sticanju pretvara u brzu otimačinu. U državi koja ne poštuje sopstveni kontinuitet, vrednosti i znanje neće biti na ceni, već će ih zameniti bezglavost u neznanju i korist od trenutka moći.
IZAZVALI SU PREZIR PREMA STRUCI I ZNANJU
Kada se država davi u laži i kada na njima počiva vlast, onda je istina neprijatelj. Godinama se funkcioneri vlasti o struci i stručnjacima izražavaju posprdno i pogrdno paralelno kupujući diplome i doktorate. Instituti se gase a fakulteti degradiraju. U sistemu koji se bazira na laži potrebno je da svi “jednako ne znaju” kako bi plasirana laž bila prihvaćena kao istina. Rezultat je uništavanje obrazovanja, kompromitacija znanja kao nekakve “izdaje kolektiva” i dugoročno unižavanje potencijala svakog građanina.
IZGRADILI SU KULT LIČNOSTI
Loša vlast traži bezuslovno obožavanje i što manje preispitivanja jer je tako lakše vladati. U demokratskim i slobodnim društvima bilo kakva “bezuslovnost” jeste poraz društva i slabost sistema. Savršenost, bezgrešnost i apsolutnost nisu kategorije realnog života pa se insistiranjem na njima stvara osećaj “državne” fantazije koja služi odvajanju građana od vlasti. Tako građanin državu počinje da vidi kao nešto daleko i strano što nije on sam.
PONIŠTILI SU DUBLJI SMISAO
Njihova politika se svodi na moto “ona da rađa, on da brani”. Herojstvo ili životna ostvarenost se u tom konceptu može postići samo na dva načina. Žene će biti heroine ako rode mnogo dece u užasnim uslovima, dok će muškarci moći da budu heroji samo u smrti. Takav pojednostavljen odnos prema smislu života i uloge pojedinca u društvu ljude ostavlja inertnim prema običnim a važnim životnim stvarima. Svakodnevne “male” žrtve, istrajnost i posvećenost društvo neće afirmisati kao važne pa će se od njih i odustajati. Građani će biti prisiljeni da se zadovolje minimumom smatrajući da nisu vredni boljeg pa će pasti i očekivanja od države. To vlastima znatno olakšava kontrolu i funkcionisanje.
SOLIDARNOST SU ZAMENILI KOLEKTIVIZMOM
Solidarnost i empatija su mera društva i civilizacije. Problem za tiransku vlast nastaje kada se bilo šta radi bez ličnog interesa. Goli beskrupulozni lični interes je okosnica loše i diktatorske vlasti jer je njegovo održavanje korupcionaško, jeftino i prosto. Spona koja vezuje građane u celinu neće biti kulturološka sličnost i uravnoteženi razvoj baziran na solidarnosti i vrednostima, već pravolinijski kolektivistički etnički uspeh u domenu fantastike. Samostalni razvoj i uspeh pojedinca šteti takvoj vlasti jer potire njenu sveprisutnost i svemogućnost a diktatoru uzurpira omnipotenciju.
PROMOCIJA SIROMAŠTVA
Vlast godinama teži da pobegne od odgovornosti i usluga koje treba da obezbedi građanima, a sve čvršće stiska oblast sile i prinude. Da bi to stanje ostalo neupitno, radi se na smanjenju potreba građana reklamiranjem siromaštva. Otud dolazi i promocija i forsiranje zamrznutog, neaktivnog, pasivnog, destruktivnog i malodušnog etničkog patosa umesto sagledavanja, razumevanja i promocije sveg dobrog sadržaja ovog prostora i građana koji na njemu žive.
Ovim metodama, “kuvanje” i posledična redukcija identiteta biće, nažalost, vrlo uspešna. Poslednja prilika da ne “zagorimo” i da nas ne “prekuvaju” na kraju leži samo i isključivo u nadi, entuzijazmu i volji. Ukoliko se ta tri osećaja ne stave u funkciju promene društva i dugoročne, posvećene borbe protiv ovih metoda, ostaće nam samo talog.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zbog čega se stanar Bele kuće nameračio na Grenland? I zašto nije prvi predsednik koji je Danskoj nudio pare za zaleđeno ostrvo? Šta o svemu tome kažu Inuiti koji na njemu žive, zvanični Kopenhagen, Evropljani i ostali? U čemu leže stvarni američki interesi? Kako mogu izgledati koraci Vašingtona za preuzimanje Grenlanda? I koliko je realna američka okupacija ovog ostrva
Grenland je negostoljubivo ostrvo – oko 80 odsto teritorije prekriveno je ledom i u centralnim delovima ostrva temperatura je u proseku minus 31 stepen Celzijusa, a ume i da padne do minus 67. U takvim uslovima eksploatacija prirodnih resursa bušenjem i rudarenjem veoma je teška, ponekad i nemoguća
Rut, majka dvoje dece, koja stanuje na pet minuta peške od mesta pogibije Rene Gud i koja je prošla obuku za posmatranje poštovanja Ustava, kaže za “Vreme” da u danima nakon ubistva Rene Gud Mineapolis liči na poprište s obrisima građanskog rata i da agenti ICE idu od vrata do vrata, ali da su njene komšije još odlučnije da se suprotstave “njihovom teroru” nakon ove tragedije
Svedoci smo uznemiravajuće situacije: dok Evropljani brane suverenitet Ukrajine, Tramp je pogazio suverenitet Venecuele, a povodom Grenlanda preti suverenitetu Danske. Igra haosa tek je počela. Svetski lideri pokušavaju da pronađu odgovor kako da se suoče sa talasom Trampove nove izvedbe američkog imperijalizma. Posle vojne operacije u Venecueli nameće se pitanje šta taj agresivni, neokolonijalni potez, direktno suprotan međunarodnom pravu, znači za ostatak sveta
Verski režim u Iranu rešio je da i ovaj talas protesta uguši u krvi. To će mu poći za rukom ukoliko Sjedinjene Države ne intervenišu. Donald Tramp bi pre mogao biti zainteresovan za mini-bombardovanje nego za pokušaj promene režima
Zašto Vučić iz Abu Dabija kaže da će „blokaderi“ ako dođu na vlast „silovati žene“ i „jahati popove“? Zato da sablazni i odvuče pažnju od koncerta Ane Bekute u Čačku teškog 40 000 evra dok Čačani plaćaju hodanje trotoarom
Teško je izračunati ko je koliko kriv za ponor u kojem je košarkaški klub Partizan. Ali predsednik Ostoja Mijailović volontira za najvećeg krivca time što ne razume da mora da ode i tako otvori šansu za novi početak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!