Kao i u ostalim segmentima života, i u ovom – izvanrednim stanjima – imamo zakonske propise. Sve su to vajni poslanici izglasali, „Službeni glasnik“ objavio, propisi su na snazi, ali je pitanje koliko su efikasni.
Dakle, u Zakonu o vanrednim situacijama se kaže da je „svako fizičko i pravno lice, u skladu sa zakonom, odgovorno za sprovođenje mera zaštite i spasavanja od nesreća i katastrofa izazvanih elementarnim nepogodama i drugim nesrećama“.
Za fizička lica i za mnoga pravna (firme i institucije) smo sigurni da se Zakona pridržavaju: svjedoče tome građani koji ovih dana hitaju u pomoć stradalima u poplavama, koji pune vreće s pijeskom po bedemima i nasipima, koji odvajaju od svoje sirotinje koliko god mogu.
Zakonska definicija kaže da je vanredna situacija stanje kada su „rizici i pretnje ili posledice katastrofa, vanrednih događaja i drugih opasnosti po stanovni-
štvo, životnu sredinu i materijalna dobra takvog obima i intenziteta da njihov nastanak ili posledice nije moguće sprečiti ili otkloniti redovnim delovanjem nadležnih organa i službi, zbog čega je za njihovo ublažavanje i otklanjanje neophodno upotrebiti posebne mere, snage i sredstva uz pojačan režim rada“.
ELEMENTARNA NEPOGODA: Ovo što nam se dogodilo jest elementarna nepogoda. Po zakonskoj definiciji to je događaj hidrometeorološkog, geološkog ili biološkog porijekla, prouzročen djelovanjem prirodnih sila, kao što su: zemljotres, poplava, bujica, oluja, jake kiše, atmosferska pražnjenja, grad, suša, odronjavanje ili klizanje zemljišta, snežni nanosi i lavina, ekstremne temperature zraka, nagomilavanje leda na vodotoku, epidemija zaraznih bolesti, epidemija stočnih zaraznih bolesti i pojava štetočina i druge prirodne pojave većih razmjera koje mogu ugroziti zdravlje i život ljudi ili prouzročiti štetu većeg obima. Veliki deo toga sada gledamo uživo.
U istom zakonu, inače, ima poglavlje koje govori o preventivnim mjerama zaštite i spašavanja, koje – po propisima – obuhvaćaju „uspostavljanje Nacionalne strategije zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama“ (imamo i to), procjenu rizika i ugroženosti od elementarnih nepogoda i drugih nesreća, mjere pri izgradnji na trusnom području ili izgradnji objekata (brane, skladišta, pumpne stanice i dr) koji mogu ugroziti živote ljudi i materijalna dobra, izgradnju obrambenih nasipa, obilježavanje mesta i procjenu rizika od lavina, regulisanje vodotokova, protugradnu obranu, razbijanje leda na vodotokovima, izgradnju potpornih zidova, protupožarne mjere, mjere kojima se sprečava eksplozija ubojnih sredstava, nekontrolirano oslobađanje, izlivanje ili rasturanje štetnih ili čvrstih kemijskih, nuklearnih i radioaktivnih materijala, otkrivanje i prognoziranje razvoja i kretanja atmosferskih elementarnih nepogoda, organiziranje sistema osmatranja, obavještavanja i uzbunjivanja, epidemiološke, veterinarske i druge mjere kojima se sprečavaju prirodne i tehničke nesreće ili ublažava njihovo djelovanje…
Preventivnih mjera, iako ih konkretni Zakon propisuje, kao što znamo, uglavnom nema. I tu se nema što dodati: nisu krivi samo građani koji bacaju smeće u potoke i kanale, tu je problem država koja – na svim nivoima – ne funkcionira; ionako sve što još imamo ide na račun vremena Marije Terezije i druga Tita.
POPULIZAM: Dok traje poplavna agonija, još je jedno zakonsko područje podvrgnuto voluntarizmu vlasti: Aleksandar Vučić je najavio da će „seći ruke“ lopovima koji kradu po Obrenovcu i drugim poplavljenim područjima. Ministar pravde Nikola Selaković najavio je da će se svako krivično djelo krađe (ukupno, koliko je poznato, dva slučaja u Obrenovcu prošlog utorka) kvalificirati kao krivično djelo teške krađe – dakle, tužilaštva, ionako ovisna o političkoj volji, putem medija su već dobila „obavezno uputstvo“, što se u ovoj situaciji ljudski može i razumjeti, jer neljudski je pljačkati one koji su već toliko toga izgubili. No, drugi ministar, prvi čovjek MUP-a Nebojša Stefanović je, kako reče na sjednici Vlade u utorak, dao nalog da se djeluje i preventivno, ali i represivno i da se najoštrije sankcionira svaki pokušaj pljačke i kriminala. Ništa zakoni, ništa sudovi, nego – politički nalog. Logično bi bilo, u pravnoj državi, da se sve što je mimo zakona odvija po za sve jednako važećim propisima, logično je i sankcioniranje (u ovoj situaciji i najoštrije) lopova i pljačkaša, ali to je ipak stvar tužilaštava i sudova. U ovoj situaciji, ništa od izrečenoga ne jamči da nije riječ tek o – ne represiji – nego propagandi i populizmu.
A kad je o preventivnom riječ, eno im zakonskih odredbi o preventivnim mjerama zaštite i spašavanja: tu bi trebalo represivno djelovati, ali je pitanje svih pitanja tko bi od najvećeg broja nadležnih uspio izbjeći odgovornost za decenijsko nepoštovanje propisa. Da nije tako, ni ova katastrofa ne bi bila tolika.
I džaba nam zakoni, kad vlast u prvom redu, a onda ni mi zahvaljujući vlasti, ne živimo po njima.
