

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Na čelu vlade Republike Srpske "dobrog partijskog vojnika" Aleksandra Džombića zamenila je "žena od poverenja" Željka Cvijanović. Bilo da je reč o "novim impulsima", "osveženju" ili "padu" vlade: sva vlast je i onako i ovako u rukama Milorada Dodika
Za „Vreme“ iz Banjaluke
Danima je trajala saga o rekonstrukciji ili smjeni Vlade Republike Srpske. Danima se spekulisalo o brojnim imenima ministara koji odlaze, a još više o onima koji bi trebalo da ih naslijede. Najviši vrh vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata ovo višednevno mrcvarenje javnosti pripisao je medijima, optužujući, zapravo, njih da su otvorili i zakotrljali priču o rekonstrukciji Vlade, te da sama stranka gotovo da s tim nema ništa.
Milorad Dodik je još 18. februara ove godine rezolutno, ali i „slobodno govorio kako od rekonstrukcije Vlade RS nema ništa“, da bi šest dana kasnije u Tesliću napokon i zvanično mogao da potvrdi da je „novi premijer Srpske iz Teslića i da je njeno ime Željka Cvijanović“. Krajem prošle sedmice, nakon sjednice Izvršnog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata, kad se već znalo da pada vlada Aleksandra Džombića, Nebojša Radmanović, trenutni predsedavajući Predsedništvu BiH, kazao je kako je „riječ o rješenjima koja su rezultat ozbiljnog dvomjesečnog rada, tokom kojeg je najuže rukovodstvo SNSD-a razmatralo rad vlade“. Ovaj pad vlade označen je potrebom za „osvježenjem“ i „novim impulsima“. Najprije se otpočelo sa provjetravanjem, potom i osvježavanjem, u jesen prošle godine, nakon lokalnih izbora, najprije u lokalnim stranačkim organima, a potom se došlo i do Vlade RS.
TRINAEST MINUTA: Za Milorada Dodika, stranačkog šefa i predsjednika Republike Srpske, „važan demokratski događaj u svakom društvu je promjena sastava vlade“, koji „Republika Srpska obavlja u redovnom stanju bez ikakve nestabilnosti“. Za većinu građana Republike Srpske promjena sastava vlade predstavlja dobru zabavu i nakratko zaboravljanje na sve veće siromaštvo u koje vratolomno tonu.
Pošto je cjelokupna priča o smjeni Vlade bila gotovo završena, Milorad Dodik se sastao sa sad već bivšim premijerom Aleksandrom Džombićem i u trinaest minuta razgovora dao mu nalog šta treba uraditi. Svi, sem Džombića, znali su da ovaj premijer odlazi, zapravo, sam Džombić je saznao iz medija kakva mu se sudbina sprema. Najprije je dugo čekao na sastanak sa prvim čovjekom Republike, nudio se za razgovor sa Miloradom Dodikom, od „čijeg je raspoloženja i slobodnog termina“ zavisilo kada će doći do susreta. Javno je naglasio kako je razgovor između njih dvojice trebalo da bude prvi u nizu onih koji su se odnosili na njegovu vladu.
U međuvremenu, predsjednik Republike je obavljao neke od poslova Vlade RS, tako je sklopio sporazum i našao rješenje za štrajk u pravosuđu, pisao pisma ministru poljoprivrede, sa nalozima šta treba uraditi kad je riječ o poljoprivrednim poticajima. Za to vrijeme Džombić se nije miješao u svoj posao, prepustivši drugima da ga rade umjesto njega.
DOBRI PARTIJSKI VOJNICI: Samo dan uoči objavljivanja imena novog mandatara Vlade Republike Srpske, Dodik je ostavio i malo prostora nade za Aleksandra Džombića. „Aleksandar Džombić je jedan od važnijih ljudi u SNSD-u i vidjet ćemo šta on cijeni, koja su opterećenja za funkcionisanje ove vlade i da li misli da ovaj sastav može da iznese izazove ili će predložiti nešto novo. To zavisi od njega.“
Džombić nije stigao ni da razmisli, niti da se izjasni o tome šta misli. Dobio je nalog da sazove sjednicu Vlade Republike Srpske i podnese ostavku sa cjelokupnom vladom. Dobri partijski vojnici su jednoglasno glasali za sopstvenu smjenu. I prije toga većina ministara, čije su se fotelje ljuljale, naglašavali su kako će postupiti kao „dobri partijski vojnici“, koje je na ta mjesta dovela partija, pa ih otuda može i bespogovorno smijeniti. Sami su se utrkivali da se prikažu naslabijim karikama vlade u padu.
„Onog dana kad dođete na neku funkciju morate biti spremni i da je napustite, bez obzira na to kada će taj dan doći“, rekao je ministar finansija Zoran Tegeltija, čija je sudbina bila neizvjesna do samog kraja. Ipak je zahvaljujući podršci nekih jakih stranačkih ljudi ostao u kabinetu i nove premijerke.
Aleksandra Džombića loša sudbina je pratila od samog početka preuzimanja premijerske palice, nakon oktobarskih izbora 2010. godine. Odmah su počele spekulacije kako Džombić neće dočekati kraj mandata i kako je stvarni premijer Milorad Dodik.
Džombić se stidljivo, u nekoliko navrata javno požalio kako o njegovoj smjeni niko s njim nije razgovarao. Smjena mu je teško pala, što se dalo vidjeti i iz njegovog oproštajnog govora u Narodnoj skupštini Republike Srpske. „Koliko sam vidio iz dosadašnjih izjava, ocijenjeno je da je Vlada radila u skladu sa ustavnim i zakonskim ovlašćenjima, da je u datim ekonomskim mogućnostima postigla maksimum, ali da postoji većina u rukovodstvu koja misli da treba napraviti osvježenje, a onda je iz tog osvježenja došlo i do konstrukcije da bi trebalo da ode cijela vlada.“
OTKAZ UZ POHVALE: Džombićev govor pred narodnim poslanicima otvorio je pitanje zašto je pala vlada koja je dobro radila i koja je dobila pohvale za rad i od opozicije, ali i onih koji su je smijenili. Premijeru i svim ministrima lično je zahvalio i Dodik „jer su u proteklim godinama radili teške poslove u Vladi RS“, ističući kako će neki od dosadašnjih ministara biti raspoređeni na nove dužnosti, a neki će se vratiti poslovima koje su obavljali ranije. Uz zahvalnost bivšem premijeru, Dodik je naglasio kako „Džombić ostaje važan čovjek SNSD-a“, te će „u kasnijim razgovorima sigurno preuzeti neku od važnih dužnosti“. U brojnim spekulacijama se čak navodi kako su sve naglašeniji sukobi između Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Srpske demokratske stranke na nivou države uvertira u smještanje Džombića u neku od fotelja u Savjetu ministara BiH.
I pored dobrog obavljanja premijerskog posla, čelnici SNSD-a shvatili su da u Vladi RS „treba doći do novih impulsa i osvježenja“, te da treba sa starim / novim koalicionim partnerima, socijalistima i Demokratskim narodnim savezom, koji nisu posegli za osvježenjima među svojim ministrima, „pribaviti novu energiju, koja bi mogla da odgovori na mnoga pitanja koja postoje sada i kojih će biti u narednoj godini“.
Koalicioni partner u vladi, Marko Pavić, predsjednik Demokratskog narodnog saveza, istakao je kako je cilj promjena unapređenje opšte klime poslovanja u Republici Srpskoj:
„Ovo pokazuje odgovornost koalicije i mislim da na bolji način kao politički rukovodioci nismo mogli građanima pokazati snagu i želju da se odnosi u RS unaprijede. Džombić je iznio teške reforme i zaslužuje pohvale i zahvalnost i mislim da je to čovjek na koga se može računati u mnogim stvarima u RS i na nivou BiH.“
Mediji su Džombića ispratili pjesmom Pristao sam, biću sve što hoće.
ŽENA OD POVERENJA: Džombiću je zamjereno uvođenje poreza na dividendu i uvođenje brojnih sitnih nameta privredi, što je u teškoj ekonomskoj situaciji privredno poslovanje dovelo na ivicu propasti. Džombićeva vlada nije donijela propise, kojim bi se ubrzala registracija firmi. Dodik je izlistao prioritete nove vlade, među kojima su ključni sređivanje stanja u domovima zdravlja i školama, stvaranje (po ko zna koji put) ambijenta za lakšu registraciju biznisa u Republici Srpskoj i obezbjeđivanje zaštite domaće proizvodnje.
Uspješnog Džombića zamijenila je Željka Cvijanović, Dodikova desna ruka i žena od povjerenja, prisutna na svim važnim sastancima ili kao prevodilac ili, kako neki kažu, kao svjedok. Za opoziciju riječ je o „zvučniku Milorada Dodika“, poslušnici, kojoj kao profesorici engleskog jezika zamjeraju nedostatak stručnosti i naglašavaju pretjeranu lojalnost prvom čovjeku entiteta. Cvijanovićeva je dobila jednoglasni stranački blagoslov za sastav nove vlade, u kojoj bi trebalo da se nađe šest novih ministara. Ponudu je dobila i „stranka koja do sada nije učestvovala u vršenju vlasti“, a taktički mudro ponude su prosleđene i Stranci demokratske akcije, ali i Socijaldemokratskoj partiji BiH.
Lider opozicione Partije demokratskog progresa Mladen Ivanić pomenuti sastav vidi tek kao prosječan, od kojeg se ne može očekivati nešto više. „Nema impresivnih imena. Međutim, nisu bitni ministri, sva vlast je ionako u rukama Milorada Dodika.“


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve