
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Izvinite što na predstojećim lokalnim izborima na severu Kosova nema protivkandidata Srpskoj listi pa morate da tražite nove "neprijatelje"
Na severu Kosova su za 19. maj zakazani vanredni lokalni izbori. Kontinuirano ubijanje demokratije u četiri opštine, od 2013. godine do danas, rezultiralo je nepostojanjem opozicije Srpskoj listi. Iako je i tokom prethodnih izbornih ciklusa bio izvestan pobednik, ukoliko se uzmu u obzir načini sprovođenja ovog procesa, sada oko toga nema ni najmanje dileme. U nedostatku opozicije u srpskoj zajednici na Kosovu, državni vrh u Beogradu okrenuo se prema medijima kao dežurnim neprijateljima.
Počelo je tvrdnjom predsednika Srbije Aleksandra Vučića da su stranci osnovali medije na Kosovu od Kosovske Mitrovice do Leposavića, Gračanice, te da „organizuju medijsku agenturnu mrežu, posebno na Severu Kosova“.
Nastavio je i u intevjuu objavljenom na Faz.net tvrdeći da zapadne zemlje pokušavaju da „kupe svaku osobu ponaosob na severu“. „Jednom nalažu da osnuje nevladinu organizaciju protiv mene, a drugima se finansira medijski rad protiv mene“, rekao je predsednik u intervjuu za nemački medij.
Nakon što su usledile reakcije novinara i udruženja, predsednik je rekao da nije reč o napadu na medije već na strane službe, uputivši izvinjenje medijima na Kosovu. Dan nakon njegovog izvinjenja na Fejsbuk stranici „Beograd je NAŠ grad“ osvanula je slika sa logoom portala KoSSev uz opis da se radi o portalu koji sprovodi „albansku propagandu“.
Istog dana na Jutjubu se pojavio i video snimak Vladimira Đukanovića, člana glavnog odbora SNS-a, koji tvrdi da su predsednikove reči tačne, te da su se novinari koji su reagovali u njima „prepoznali“. Jedna od optužbi u predsednikovim izjavama odnosila se na kriminalizaciju severa Kosova, za koju su, izgleda, odgovorni mediji. Izvinite što su mediji bili skupljači informacija o desetinama zapaljenih automobila, među kojima su i oni u vlasništvu medija, ali i političkih neistomišljenika Srpske liste i Srpske napredne stranke.
Svakako su toj kriminalizaciji doprineli govoreći o ubistvima koja su se dešavala na severu Kosova, te i o ubistvu Olivera Ivanovića. Kriminalizovali su sever tako što su podsećali na prljavu kampanju koja je vođena protiv Ivanovića, ukazujući na spot kojim je okarakterisan kao izdajnik. Isti onaj spot koji je emitovan na TV Pink i TV Most.
Izvinite što na predstojećim lokalnim izborima na severu Kosova nema protivkandidata Srpskoj listi pa morate da tražite nove „neprijatelje“.
Posebno su mediji krivi što su ispunjavali elementarne standarde poštovanja novinarskog balansa, koji podrazumeva da se čuje i „druga strana“. Izvinjenje je potrebno i zato što se (u skladu sa pomenutim balansom), u medijima na Kosovu, čuju različiti stavovi o rešenju. Od onih koji su za poštovanje Rezolucije 1244, preko onih koji podržavaju punu primenu Briselskog sporazuma i dalju integraciju Srba u kosovski sistem, do onih koji su podržavaoci predsednikove ideje o nekoj vrsti razgraničenja (za koju ne znamo šta znači osim što predsednik tvrdi da je propala).
Mediji duguju izvinjenje i zato što, izgleda, nisu dovoljno objasnili slivanje miliona na sever Kosova. Predsednik je u pravu. Milioni evra, dolara i dinara stigli su na sever. Ali ne u medije, već na drugu adresu. Od 2013. do 2016. godine na sever Kosova se slilo više od 32 miliona evra u lokalne samouprave na čijem čelu su članovi Srpske liste, odnosno SNS-a.
Samo 2015. godine je, iz Vlade Kosova, stiglo 15.000.000 evra, za kapitalne projekte u opštinama Severna Mitrovica, Zvečan, Zubin Potok i Leposavić. Kroz dve grant šeme za sever Kosova Evropska unija je, nakon 2013. godine, uložila više od 3,5 miliona evra za pomenute četiri opštine. Milioni su, na iste adrese, stigli i iz Fonda za razvoj severa Kosova – više od 7,5 miliona evra. Dodatne milione evra, odnosno milijarde dinara za Kosovo ste, predsedniče, i sami najavili krajem prošle godine.
Ovi podaci ne obuhvataju sva novčana sredstva koja na Kosovo, a posebno na sever Kosova stižu, no ne želim o onome za šta nema nedvosmislenih dokaza.
Ukoliko predsednik nije upoznat sa ovim podacima, kao ni rezultatima tih miliona, može se obratiti svojim partnerima unutar Srpske liste koji će, verujem, to radije podeliti sa njim nego sa medijima. Ali svakako mediji duguju izvinjenje što nisu sakupili dovoljno informacija o rezultatima koji su postignuti ovim novcem.
Mediji su krivi i što svedoče o dešavanjima na Kosovu, nasilnim procesima koji se dešavaju nakon 2013. godine. Krivi su i zato što gledaju partiju šaha između Beograda i Prištine, tokom koje je šahovska tabla na severu Kosova, a građani koji tu žive samo pijuni koji lako budu pojedeni u ovoj igri.
Izvinite, predsedniče, i što mediji na Kosovu prikazuju i neku drugu sliku Srba sa Kosova. Dostojanstvenih, hrabrih, obrazovanih. Slike onih koji nisu samo živalj na ognjištu, već ljudi sa imenima i prezimenima, koji misle svojom glavom.
Predsedniče Vučiću, na kraju, izvinite što morate da rešite Kosovo. Iako ne znamo ko je to od vas tražio i da li ste nekome obećali. Ako je tako, onda nije u redu ne ispuniti obećanje. No, ne brinite, neće vam biti prvi put.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve