Badava su se naši pravosudni reformatori ponašali kao car Trajan i njegove kozje uši: usprkos tome što su svoj rad u vrhovnim pravničkim izbornim tijelima proglasili tajnim i lišenim poroka, usprkos tome što su kritičare – dobronamjerne i ostale – proglašavali zlonamjernima (u najmanju ruku), zapisnici sjednica Državnog vijeća tužilaštva (DVT) koji su procurili u javnost iznijeli su na javu njihove tajne i sve govori da su kritičari tzv. reforme pravosuđa sve vrijeme bili u pravu.
Iz zapisnika DVT-a, naime, proizlazi da su se krajem 2009. godine, onomad kad su se pravile liste stručnih, dostojnih i osposobljenih tužilaca (i sudija u Visokom savjetu sudstva) najmanje dvaput s predstavnicima BIA vidjeli tadašnji predsjednik DVT-a Slobodan Radovanović, danas zamjenik republičkog tužioca i tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević, član DVT-a u to vrijeme. Potonji kaže da su njih dvojica bili na sastanku, da slijedi još jedan, na kojem će dobiti informacije u kojima se „neće saopštavati imena, ali će DVT biti upozoreno na postojanje okolnosti koje ne preporučuju izbor“.
ZLOUPOTREBE: Kad se prije više od godinu dana, s prvim objavljenim listama izabranih sudaca, isto pitanje upotrebe BIA u tom procesu postavilo u odnosu na njih, najprije smo od nadležnih čuli da jesu rovarili s BIA po sudačkim biografijama, onda je to demantirano (valjda su novinari krivo opet nešto krivo shvatili), pa se nadležni iz Visokog savjeta sudstva (VSS) i danas te mantre drže.
Sama BIA danas tvrdi da nisu nadležnima u VSS-u i DVT-u dostavljali podatke o kandidatima u reizboru (i izboru) sudaca i tužilaštva krajem 2009. godine, ali je činjenica ono što ističe zastupnik građana Saša Janković: po važećim pravilima, podaci BIA dostupni su najvažnijim ljudima u tim tijelima. Redom: predsjednici najvišeg, Vrhovnog kasacionog suda i predsjednici VSS-a Nati Mesarović, kao i predsjedniku DVT-a Radovanoviću, koji je – po zapisniku vidljivo – i lično hodočastio u BIA. Potom, tu su i ministarka pravde Snežana Malović i predsjednik skupštinskog Odbora za pravosuđe Boško Ristić, koji su članovi oba – i sudskog i tužilačkog – najvišeg izbornog tijela i koji po funkciji dobijaju izvještaje BIA.
Najveći je problem, pritom, u tome kako je i po čijem zahtjevu BIA prikupljala podatke o sucima i tužiocima, po kojem zakonskom osnovu i proceduri, kao i u kojem vremenskom periodu; postoji odredba po kojoj, ako na osnovu tako – ali legalno – prikupljenih podataka ne bude pokrenut krivični postupak, podaci moraju biti uništeni. Koliko znamo, niti jedan krivični postupak protiv nereizabranih sudaca i tužilaca pokrenut nije, pa već u toj činjenici valja vidjeti strašnu zloupotrebu koja se u postupku reizbora dogodila.
„Ako je tajna policija sakupljala podatke o sudijama i tužiocima, ako je takve podatke, umesto da ih nakon tzv. političkih promena otvori ili uništi, i dalje čuvala i na tajne zahteve tajno stavljala na raspolaganje, a pogotovo ako su najviša tela našeg pravosuđa, koja bi svoj kredibilitet morala da dokazuju osporavajući takvu pojavu, upravo na njoj bazirala svoj rad, i smatrala je normalnom, vrednom pažnje i prihvatljivom za utvrđivanje bitnih činjenica, bila bi iz temelja poljuljana pravna sigurnost i dovedeno u pitanje naše pouzdanje u iskrenost namera da se ovde ikada uspostavi pravna država“, piše advokat Slobodan Beljanski (pescanik.net), čije mišljenje dijele još neki, poput Vesne Rakić-Vodinelić, ustrajni kritičari tzv. reforme pravosuđa.
ADVOKATSKI I DRUGI ROD: Prema nekim izvorima, evropski zvaničnici su konsternirani najnovijim „Trajanovim otkrićem“ u reformi pravosuđa. No, čak ni tu nije kraj: ispostavilo se da su se, također temeljeno na zapisnicima sjednica DVT-a, nadležni suglasili da onaj tko ima supružnika advokata ne može biti izabran za tužioca; s obzirom na zagovornike toga stava – u prvom redu članove oba tijela po službenoj dužnosti, ministarke pravde i Boška Ristića, usput: poslanika i advokata u isto vrijeme – ne bi trebalo sumnjati da je isti princip primijenjen i na sudačke izbore. Jedini koji je svoje protivljenje iskazao i izdvojio mišljenje je profesor Milan Škulić, član DVT-a.
Taj protuustavni stav DVT-a (vjerojatno i VSS-a) pametni su izigrali: njihovi supružnici su se na vrijeme ispisali iz nadležne advokatske komore i ponovo se upisali nakon što je reizbor završen.
Pitanje na koje bi ustavni stručnjaci trebali odgovoriti: zašto je supružnik advokat/ica bliži rod od supružnika sudaca ili tužilaca (i kako nema problema kad se za suca ili tužioca bira dotadašnji advokat), ili zašto je to veći grijeh i razlog za nereizbor od onoga u kojem se bez suvišnih pitanja za suce ili tužioce biraju potomci aktualnih sudaca i tužilaca, pa i članova DSV-a i VSS-a, čijih je nekoliko kćeri i sinova izabrano na sudsko-tužilačke funkcije, a neki su i posve čudnovato napredovali nesrazmjerno svojim dotadašnjim kvalifikacijama i postignućima.
Dok nama, javnosti, nadležni iz VSS-a i DVT-a ne odgovore, nedvosmisleno i jasno, na sva otvorena pitanja provedene reforme pravosuđa, dok isto tako ne odgovore na pitanja povjerenika Saše Jankovića i Rodoljuba Šabića, nažalost, morat ćemo pitanje advokata Beljanskog smatrati konstatacijom: da nadležni nemaju iskrenu namjeru da se u Srbiji ikad uspostavi pravna država.
