

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Ubistvo jednog i ranjavanje trojice ljudi u pokušaju likvidacije Zorana Nedovića Šoka po receptu zemunskog klana svedoči da nisu prošla vremena plaćenih ubica i mafijaških gangova


Za trenutak kao da se vratilo vreme iz 2000. godine kada se gotovo svakog dana pucalo u mafijaškim obračunima: u Ulici omladinskih brigada na mestu uključenja puta prema Zagrebu, pre dva dana u 10.45 časova, automobil marke „audi“, inače omiljeno vozilo kriminalaca, sustigao je jedan takođe „audi“ i preprečio mu put. Iz pristiglog vozila trojica muškaraca osula su paljbu iz automatskog oružja na zaustavljeni „audi“, a potom su izašli iz automobila i pobegli. U izrešetanom automobilu ubijen je jedan čovek čije ime policija nije htela da saopšti. Kako se nezvanično saznaje, reč je o bivšem policajcu. U napadnutom automobilu ranjeni su Zoran Nedović Šok, Goran Gordić i vlasnik automobila Duško Tanović iz Dobanovaca. Oni su odmah prevezeni u Kliničko-bolnički centar na Bežanijskoj kosi a zdravstveno stanje povređenih nadležni u bolnici odbili su da komentarišu. Čak i posle više časova od prijema ranjenih. Automobil napadača imao je beogradske registarske tablice koje mu ne pripadaju te će biti da je ukraden.
Govoreći o detaljima pucnjave, načelnik Resora javne bezbednosti MUP-a Srbije Miroslav Mišković rekao je da su „lica u napadnutom automobilu od ranije poznata policiji“. Na mestu pucnjave napadači su ostavili automatsku pušku i fantomku. Oba vozila biće predmet kriminalističke ekspertize, odnosno veštačenja.
Meta je, bez sumnje, bio Zoran Nedović zvani Šok, star oko 50 godina, dobro poznat policiji kao jedan od vođa beogradske organizovane kriminalne grupe, pete po značaju i snazi na teritoriji grada. Prema rečima jednog bivšeg načelnika GSUP-a, Nedović je bio čovek bivše državne bezbednosti za koju je, kao i svi kriminalci angažovani za prljave poslove, radio po nalogu Službe. Budući da je takođe bio veoma blizak Zoranu Uskokoviću Skoletu (ubijen 29. aprila 2000) i njegovoj kriminalnoj družini koja ga je nazivala „tatom“ zbog ogromnog iskustva i opreza, Nedović je odmah nakon ubistva Željka Ražnatovića pobegao u inostranstvo i nastanio se u Španiji, daleko od Arkanovih osvetnika koji su Skoletovu grupu osumnjičili za učestvovanje u Arkanovom ubistvu i većinu, kao i Skoleta, potamanili. Pre oko godinu dana Nedović se vratio u Beograd, ali se nije mnogo eksponirao, očevidno nepoverljiv i svestan činjenice da će neko ipak nastojati da ga smakne. Za njim je, inače, svojevremeno bila raspisana poternica koja je nedugo posle njegovog odlaska u inostranstvo bila skinuta.
Dok je stolovao u Beogradu Nedovićev jedini član grupe bio je Branko Jevtović zvani Jorga. Ali, kada je bio u pitanju neki veći „posao“ angažovao je ljude iz drugih kriminalnih grupa sa kojima nije bio u sukobu. U takozvanoj Beloj knjizi MUP-a Srbije, u kojoj su evidentirane gotovo sve kriminalne grupe i pojedinci, o Nedoviću piše da ima dugu kriminalnu prošlost i da je jedan od retkih koji još opstaje i ima autoritet u svim kriminalnim sredinama: „Vodio je i organizovao grupu Zorana Uskokovića Skoleta a blizak je i sa Andrijom Draškovićem“, inače nekadašnjim rezervistom DB-a, optuženim i oslobođenim prvostepenom sudskom presudom Okružnog suda u Beogradu zbog podmuklog ubistva Zvonka Plećića Pleće, pripadnika surčinskog klana.
Prema podacima MUP-a Srbije, osnovna delatnost Nedovića i Jevtovića je krijumčarenje opojnih droga a svojevremeno su se bavili i nedozvoljenom trgovinom naftom, cigaretama i krađom vozila koja su vraćana vlasnicima uz otkup. Krivična dela nisu činili samo u Beogradu i Srbiji već i u Crnoj Gori i u inostranstvu. Posebno kad je bilo reči o trgovini narkoticima. Angažovao je poverljive ljude za saradnike sa kojima je odlazio i uvek veoma oprezno i bezbedno krijumčario drogu. Nije poznato da je ikada bio zbog toga uhapšen. MUP Srbije takođe ima podatke da je Nedović kao savetodavac učestvovao u Skoletovoj grupi u izvršenju više likvidacija. „Nedović je osoba veoma nepoverljiva, konspirativna i prilikom izbora članova grupe vodi računa koga angažuje“, piše u Beloj knjizi.


O pucnjavi na Novom Beogradu bio je obavešten i ministar policije Dragan Jočić. „To je ono što nije dobro i što vraća sliku prošlih vremena. U Beogradu odavno nije bilo takvog ubistva. Nama ostaje da uložimo sve napore i otkrijemo počinioce tog ubistva“, izjavio je ministar Jočić.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve