

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Komemoracija žrtvama Srebrenice još jednom je nekima poslužila kao politička platforma
Više od 40.000 ljudi okupilo se u Potočarima u ponedeljak, 11. jula, kako bi obeležilo šesnaestu godišnjicu genocida u Srebrenici. Tom prilikom održana je i komemoracija za 613 identifikovanih žrtava koje su pronađene u masovnim grobnicama oko Srebrenice. Od oko 8000 Bošnjaka za koje se računa da su pobijeni nakon što je Vojska Republike Srpske zauzela Srebrenicu, Žepu i Konjević Polje, dosad je identifikovano i dostojno sahranjeno nešto oko 5000. Ostali se još zvanično vode kao nestali, mada se veruje da su zakopani u dosad nepronađenim masovnim grobnicama.
Prvi put otkad se ovakvi skupovi održavaju, preživeli, porodice i prijatelji žrtava mogli su naći neku utehu u činjenici da je general Ratko Mladić, optužen kao glavni arhitekta ovog zločina, u pritvoru Haškog tribunala, gde ga očekuje suđenje. Komemoraciji su, osim bosanskih političara i diplomatskog kora, prisustvovali hrvatski predsednik Ivo Josipović i zamenik ministra inostranih poslova Turske Bulent Arinc.
Kao i u ranijim prilikama, komemoracija je poslužila i kao platforma za neke političke poruke. Tako je visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Incko između ostalog rekao da se „na genocidu ne može ništa graditi“, što je u Banjaluci odmah prepoznato kao aluzija na Republiku Srpsku, koju u Federaciji često prozivaju kao „genocidnu tvorevinu“. Istovremeno, član Predsedništva BiH Bakir Izebegović kritikovao je međunarodnu zajednicu zato što „zatvara oči“ pred činjenicom da veliki broj ljudi u Srbiji i RS negira genocid i slavi Mladića kao heroja. On je, međutim, u istom govoru pohvalio predsednika Srbije Borisa Tadića što je održao obećanje dato prošle godine i uhapsio Mladića.
Za razliku od prošle godine, ni Tadić ni bilo ko od predstavnika srpskih državnih organa nije došao u Potočare, zbog čega su se vlasti našle na udaru kritike Liberalno-demokratske partije i nekoliko nevladinih organizacija. Sa druge strane, Tadić je dan pre komemoracije na skupu Demokratske omladine govorio o srebreničkim žrtvama i potrebi da se svi ratni zločinci privedu pravdi. Istog dana, u nedelju uveče, organizacija Žene u crnom održala je na već tradicionalan skup na beogradskom Trgu Republike, pozivajući na solidarnost sa žrtvama Srebrenice. Nije bilo incidenata, ali ni naročitog odziva Beograđana.
Građani Srbije su takođe ostali mahom indiferentni na pozive koje je putem letaka i plakata uputila organizacija „SNP 1389“ da 11. jula izađu na ulice, pruže podršku Mladiću i proslave „oslobođenje Srebrenice“. Vlasti nisu našle za shodno da odgovore na ovu provokaciju.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve