

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




"Ja nisam heroj, ja nisam političar, ja sam samo čovek, jedna od vas... Roditelji su nas vaspitavali da budemo ljudi, da se borimo za istinu, moj tata i danas zna da kaže, Sve se pere sem obraza... Želim za svu decu bolju Srbiju", poručila je suspendovani major policije
Protesti „Valjevo protiv nasilja“ održavaju se četvrtkom, ove nedelje skup je održan u sredu uveče, na Petrovdan, u sećanje na Bogoljuba Arsenijevića Makija, koji je toga dana, 12. 07. 1999. u Valjevu, na istom trgu, pozvao na „ustanak protiv vlasti i nesposobne opozicije“.
Bio je ovo najposećeniji skup na Gradskom trgu, među Valjevcima su bili i poslanici iz Beograda, neki opozicioni prvaci, ljudi iz Gornjih Nedeljica… Voditelj je poručio da heroji ne smeju da se zaborave, i dao reč Makijevom saborcu, „premijeru“ Republike Kolonija, Dragoljubu Tešiću Teši. On je sve pozvao na minut ćutanja nedavno preminulom Makiju, i rekao da se oseća kao da se vratio vremeplovom u ’99, sve je isto, i ljudi, i vlast i Valjevo, i da zato već jednom moramo da se oslobodimo ovog zla, moramo da ih odjurimo. Založio se i da se na Gradskom trgu uradi spomen obeležje posvećeno Makiju, na kome bi pisalo „Odavde je krenula borba za demokratiju!
Advokat Boža Prelević je pozdravio Valjevce, prisutne narodne poslanike, koji su bolji deo Srpskog parlamenta, kao i predstavnike policije i BIA, koji treba da rade svoj posao. Rekao je da je Srbija na začelju Evrope, zahvaljujući ovoj vlasti, medijskom mraku, i našem ćutanju. Pa je upitao, ko štiti Srbiju, da li Vulin, oni koji proganjaju inspektore, vrh vlasti koji je optužen za saradnju sa kriminalnim grupama, ili su branioci Srbije građani Srbije, policajka Katarina Petrović, Aleksandar Obradović iz „Krušika“, prisutna doktorska legenda kardiohirurg Boško Đukanović…
Skupu se obratila i Dunja Nikolić, profesorka književnosti, koja je za mikrofon izašla sa malom kćerkom. Ona je rekla da ne živi u Valjevu, da želi da se vrati u rodni grad, ali nema gde, jer ovo što živimo nije osveta loših đaka, ovo je osveta loših i zlih ljudi. Pred mikrofon je stala i advokatica Sara el Sarag iz Beograda, koja je rekla da vlast živi na podelama Srbije, a održava je strah, ucena i otimačina. Upitala je i koju je to tajnu odala policajka iz Valjeva, ne može biti tajna da je saobraćajni udes napravljen pod dejstvom alkohola i opijata, i da ceo Beograd zna da je Vučićev kum alkoholičar i narkoman…


Na kraju je na scenu stupila policajka Katarina Petrović, predstavljena kao major policije. Podsetimo da je Katarina uhapšena jer je poslanici Mariniki Tepić prosledila delove policijskog izveštaja posle saobraćajnog prekršaja Nikole Petrovića, kuma Aleksandra Vučića, u kome stoji da je ovaj bio pod uticajem alkohola i kokaina. Ubrzo je puštena iz pritvora, nakon što je suspendovana sa posla, tužilaštvo je delo zloupotreba službemog položaja, prekvalifikovalo u odavanje službene tajne.
Izlazak policajke Katarine na binu izazvao je višeminutne ovacije. Vidno uzbuđena, stala je pred mikrofon, i rekla: Dobro veče Valjevo, dobro veče Srbijo! Ja nisam heroj, ja nisam političar, ja sam samo čovek, jedna od vas. Roditelji su nas vaspitavali da budemo ljudi, da se borimo za istinu. Moj tata i danas zna da kaže, sve se pere sem obraza. Tako učimo i našu decu. Želim za svu decu bolju Srbiju. Želim da se zahvalim Valjevu, svojim kolegama, građanima Srbije, koji su me podržali, i koji su bili uz mene u trenucima kad nije bilo lako. Hvala vam!


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve