
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Batinaši su pred kordonom policije počeli da dave studenta, građani su vikali, “Vidite li šta mu rade”, žandarmerija se nije pomerila
Verovatno najveća represija prema građanima na protestima dogodila se u Valjevu, policija dovedena sa strane ganjala je i prebijala koga je stigla, maskirani batinaši su demolirali nekoliko kafića, a više građana koji učestvuju u protestima ili to čini neko iz njihovih porodica, krvnički je, takoreći nasmrt, prebijeno. I šta bilo, niko nije odgovarao, niti je procesuiran za ta nedela.
Jedino se dogodila promena na čelu naprednjaka, umesto gradonačelnika, koji je izabran kao nestrtanačka ličnost, na čelo Gradskog odbora SNS postavljen je direktor Valjevske bolnice. I šta bila prva aktivnost novog vođe, zakazan protest “Valjevo protiv blokada”. Proneo se glas, potvrđen u policiji, da dolazi lično Predsednik. Za isti dan, nedelja, zborovi zakazali skup pod nazivom “Valjevo pamti 14. 08. 2025”, kada je u Urgentni centar primnjeno preko 60 građana.
Pred Gimnazijom se okupilo nekoliko stotina građana koji su blokirali ulicu ispred škole, na vratima je bila velika bela zastava sa crvenom šakom, ispred građana šetalica “Valjevo pamti”. Susednu ulicu, gde su naprednjaci zakazali skup, kod hotela “Grand”, na trgu gde je spomenik Živojinu Mišiću, bile su dve policijske marice i dva “hamera”, žandarmerija je blokirala prilaze.
Reporter dođe do kordona policije, rekoše, nema prolaza, novinar glasno upita, Ima li ovde komandira, priđe policajac sa činovima, novinar pokaza legitimaciju, komandir, uz osmeh, reče, Izvolte! Kod spomenika Vojvodi još ne bilo ljudi, mermerne klupe koje su bile u crvenim šakama, kao i natpis “Valjevo pamti”, bili su prekrečeni belom farbom, tu su bila dva stola sa kariranim stolnjicama, na jednom voda i sokovi, na drugom korpica sa šarenim bombonama i otvorena kutija s keksom.
Kišica uzela da kvari poso, sa druge strane, od parka na Jadru, počeše pristižu ljudi u grupicama, ljudi sa strane, većinom Romi ili neki Kambodžanci, ima starijih ljudi, žena, dece. Jedan uze reče da on iz Vragočanice, tridesetak km od Valjeva, došo sa majkom, ženom i dvoje dece. Za to vreme građani ispred Gimnazije stigli su do spomenika Desanki Maksimović, koji je bio naspram spomenika Vojvodi, pred njima kordon policije, krenuše zvižduci, opšta buka, povici “Vučiću pederu”, “Ovim gradom nećeš šetati, nećeš šetati”…
Od spomenika Vojvodi stiže odgovor, prema Jadru postaviše baner “Valjevo protiv blokada”, pored koga je bio “Pink” mikrofon, pred hotel izneše dva zvučnika, krenu rodoljubiva muzika, “Pevaj Srbijo kad ti se plače”, podeliše štancovane jednoobrazne transparente, “Hoću moju Srbiju nazad”, “Ne damo Srbiju”, “Hoću da se krećem slobodno”…
Kad krenu “Veseli se srpski rode”, iz hotela izađe direktor Valjevske bolnice u funkciji partijskog koordinatora, stadoše iznose grozdove balona, naramke zastava… Jedan od 116 godina je u levoj ruci držo sendvič, u desnoj transparent “Hoću da radim”, priđe mu jedan sa naočari, oduze transparent i uze on sa njim da maše. Preko zvučnika je išlo “Šta se ovo dešava, čuvaj mi se sine, stara majka kuka, svaka bi fukara da ubije vuka”, podeliše zastave, podeliše balone, jedan dopade i reporteru, Romi ili ti Kambodžanci držali su se zajedno, jedni se stancionirali kod kontejnera za smeće.
Od spomenika Desanki je tuklo “Ko ne skače, taj je Ćaci”, kod Vojvode su bili na numeri “Tebe želim, tebe volim najviše”… Nigde najavljenog Vučića, ispostavi da ošo u Obrenovac, novinar uze uslika grupu Roma kod kontejnera, na njega se stušti zalizani aktivista rečima, Što slikaš decu, novinar odgovori pitanjem, Šta će deca na političkom mitingu, ovaj nije odustajo, sve viko, Što slikaš decu, drtino matora!
Bi još, “Šta se ovo dešava”, odigraše i kolce, visoki aktivista se pope do spomenika Vojvodi i u beli megafon reče, “Idemo polako, na vrh gore, baner napred”, kolona krenu ka parku na Jadru, odakle su i došli, sa čela krenuše povici “Aco Srbine”, na začelju su išla tri transparenta “Hoću da učim”…
U međuvremenu su građani od spomenika Desanki, kroz prolaz, uspeli da stigu do ulice kojom se kretala kolona “Valjevo protiv blokada”, kordon žandarmerije ih je potisnuo i omogućio prolaz “Aco Srbine” grupi. Građani su odgovorili povicima “Aco Šiptare”, tada je među njih upala grupa nabildovanih batinaša pod vođstvom poznatog krininalno-biznismenskog klana, jedan od njih, uz reči “Ko je Šiptar”, poče da davi studenta, drugi mu je zavrnuo ruku i oduzeo telefon, građani su vikali, “Upomoć, vidite li šta rade”, kordon policije nije okrenuo glavu, niko nije reagovo, svi su ostali u formaciji štićenja “Aco Srbine” kolone.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve